Tomislav je magistar kineziologije s iskustvom u dugoprugaškom trčanju. Trener…
Mnogi će reći zašto uopće trčati osim ako nisi nešto ukrao ili bježiš od nekog?
- Oglas -
Svi mi imamo razloge zašto se bavimo trčanjem i ciljeve koje trčanjem želimo postići. Netko je počeo trčati jer želi izgubiti kilograme, netko zbog društva, netko zbog trenda, ali jedno je sigurno da svi zavole trčanje bez obzira na početne ciljeve. Tada trčanje postane ovisnost bez koje se ne može.
Počevši s utrkama do 10km, želje rastu proporcionalno zadovoljstvu kojeg osjećamo nakon uspješno završene utrke. Ne možemo se više zadovoljiti utrkama od 10km, nego želimo istrčati polumaraton. Nakon što odradimo nekoliko polumaratona i vidimo da nam stvarno super ide, želimo više i težimo većim uspjesima. Želimo pomicati granice tijela i psihe. Nismo još svjesni što naše tijelo može i odlučimo ga testirati. Svi koji su istrčali maraton, vjerujem da će se složiti samnom kada kažem kako je to sasvim jedna druga dimenzija trčanja i ne može se usporediti s polumaratonom.
Usuđujem se reći kako je za maraton potrebna i kvalitetna psihološka priprema kako bi se odradio. Treninzi mogu biti teški i iscrpljujući, čime paralelno treniramo i psihu.
Zašto bi netko onda uopće htio trčao ultramaratone?
Ultramaratoni su zabavni! To je vrijeme u kojem možeš sabrati svoje misli, ideje i razmišljanja. To su trenutci kada se sve što ikada želiš svodi na topli krevet, tuš, hranu i piće. Već nekoliko godina trčim ultra distance i mogu reći da sam se zaljubio. Ok, moraš biti malo i mazohist da bi se time bavio. Najdraži su mi planinski ultramaratoni od 50-100km.
Foto: Ultramaraton klub Mazator
Mnogima je neshvatljivo kada i koliko se treba trenirati za takve utrke, pa se postavlja pitanje je li ti na treninzima trčiš 100km?
Naravno da ne. Meni je jako važna tjedna kilometraža i kombinacija treninga koje provodim i na kojim lokacijama. Kada se pripremam za planinske ultramaratone, pokušavam tjedno ubaciti oko 3000m visinske razlike u svoje treninge. To bi značilo, tri dana u tjednu planinarim ili trčim do vrha Medvednice. Osim toga izuzetno su mi važni dužinski treninzi kojima tjedno podižem kilometražu po 2 km ovisno o utrci na kojoj želim nastupiti. Primjer: treninzi za 100km ultramaraton mi neće preći 45km dužine.
Kako onda istrčiš 100km?
Tjedna kilometraža učini svoje i pridonosi razvoju kondicijskih sposobnosti za odrađivanje ultramaratona. Naravno tjedni treninzi ovise o vašem krajnjem cilju. Ja ne želim biti brz stoga ni ne radim previše brzih treninga! Fartlek trening mi je najdraži i njega radim jednom tjedno. Dakle, visina i dužina su važni, ali snaga je još važnija. Trening snage je neizostavni dio u svakom sportu, pa tako i u trčanju. Mnogi ga ne provode i onda se pitaju zašto se ozljede i zašto pucaju na utrkama . Trening snage je odgovor.
Nemojte misliti da je sve tako jednostavno. Malo treniraš, vježbaš i onda na 100km. Krize u utrci su najgore, no ako ste dovoljno jaki psihički i znate prebroditi krizu tijekom trčanja, sve se pretvara u čisto uživanje.
Foto: FB Tom Marincovich
Na posljednjoj utrci koju sam trčao, a to je bilo u trajanju od 12 sati, gdje sam istrčao ”laganih” 100km, kriza me uhvatila na 50 km i već me popustila na 55 km. Nije uvijek tako, ali je bila kratka i slatka. Kriza može nastati iz više razloga: Prvenstveno treba poštivati utrku, distancu, kvalitetno unositi kalorije i hidraciju te postavljenju strategiju i ciljeve za utrku. Poznajem mnoge koji su odustajali na ultrama upravo što se nisu držali unaprijed zacrtanog plana. Osobno krize pobjeđujem hranom, hidracijom i sporijim tempom. Do sada se to pokazalo kao jako učinkovito. Samo sam na jednom ultramaratonu odustao i to zbog krive opreme. Kriva oprema me dovela do mijenjanja tehnike trčanja, što je rezultiralo bolovima u koljenu, gležnju i pogotovo preponskom dijelu. Stoga budite oprezni i kod odabira opreme. Savjet: Vazelin je stvoren za trkače!
Što jedeš dok trčim ultramaratone?
Ovo vas možda iznenadi ali jedem Linoladu i pijem pivo. Na posljednjoj utrci pojeo sam ”samo” 6 kriški kruha s debelim namazom Linolade i između obroka pio pivo. Mogu reći da je kombinacija tog svega urodila plodom jer nisam imao nikakvih probavnih problema, koji znaju uhvatiti mnoge na ultramaratonima. U tom trenutku to mi se činilo kao hrana koja mi treba i koju želim. Osjećaj me nije prevario, a ni želudac.
Ako treba naglasiti jednu uistinu važnu stvar u svemu do sada spomenutom, to bi bila psiha. Izreka koju si uvijek ponavljam dok trčim: Korak po korak – dovela me do cilja u svim utrkama. Posljednjih nekoliko utrka ponavljao sam i riječi američkog trail trkača Tima Tollefsona: ”It’s ok to walk”! Svaki put si to ponovim nekoliko puta kad mi je teško ili kad počnem razmišljati ono o čemu svi razmišljamo barem jedno – što je ovo meni trebalo?
Pronađite sami svoju rečenicu motivacije koja će vas voditi kroz treninge, kroz polumaratone, maratone, a jednog dana možda i kroz ultramaratone. Budite sami svoja motivacija i snaga, a time i inspiracija drugima koji prolaze kroz isto.
Top 5 savjeta:
Dužinski treninzi – pametno i nikako ne naglo podizati dužinu treninga
Treninzi snage i istezanja – pod obavezno, to su treninzi koji će vas razlikovati od maratonca i polumaratonca
Pazite na prehranu – pivo i Linolada nisu uvijek najbolja opcija. Pronađi ono što vam daje energiju.
Nosite provjerenu opremu – nikada nemojte nositi nove tenisice na utrku ili dužinski trening
Znajte da vi to možete – krize su normalne i uvijek će ih biti ali ako ste trenirali i dobro se pripremali za utrku nema te krize koja vas može zaustaviti
Napisao: Tomislav Marinović, kineziolog i ultramaratonac
Tomislav je magistar kineziologije s iskustvom u dugoprugaškom trčanju. Trener i voditelj je Ultramaraton kluba Mazator, Triatlon kluba Mazator, Saucony Škole trčanja Slavonski Brod i aktivni ultra trail trkač. Organizator je raznih atletskih i ultramaratonskih utrka. Najveći cilj mu je kreiranje aktivnosti kojima je probudio svoj grad Slavonski Brod u osvještavanju o važnosti bavljenja sportom.