Gljivične bolesti kože uzrokovane su navedenim mikroorganizmima koji se nasele u površinske slojeve kože. Najčešće vrste gljivica su Trichophyton rubrum, Trichophyton mentagrophytes, Epidermophyton floccosum kao i ostale moguće.

Kod trkača najčešće mjesto je stopalo pa je nastao termin „atletsko stopalo“ (Tinea pedis). Termin je iskovan zbog vrlo česte pojave stanja u sportaša koji nose zatvorenu sportsku obuću pogodujući razvoju gljivične infekcije zbog održavanja toplih i vlažnih temperaturnih uvjeta.

Photo: DermNet NZ

Photo: DermNet NZ

Simptomi gljivične infekcije stopala u trkača su:

  • U većini slučajeva suha koža koja se blago ljušti.
  • Uznapredovali stadij uključuje crvenilo i ranice te jače ljuštenje i suhoća.
  • Koža stopala peče ili svrbi.
  • Kod težih infekcija dolazi do stvaranja slojeva suhe kože koja se neprestano ljušti.
  • Najčešće mjesto su tabani i prostori među prstima, ali se može širiti i sa strane i na gornji dio stopala.
  • U poodmaklim slučajevima proširi se na nokte koji postanu zadebljani, mrve se, a tada govorimo o gljivičnoj infekciji nokta odnosno onihomikozi.

Liječenje gljivičnih infekcija stopala je nešto o čemu se treba posavjetovati sa svojim liječnikom obiteljske medicine ili specijalistom dermatologom iz razloga što efikasno liječenje uključuje uzimanje lijekova na duži rok i to lijekova koji se ne mogu kupiti bez liječničkog recepta.

Photo: DermNet NZ

Photo: DermNet NZ

Obično se počinje sa lokalnim protugljivičnim preparatom u obliku kreme ili gela za mazanje, a slučaju okorjelih infekcija uključuju se i uzimanje lijekova na usta. Ti lijekovi nisu bezazleni te je prije uzimanja potrebno provesti neke laboratorijske pretrage krvi. Tako da ne bi bilo uputno posuditi lijekove za gljivice od klupskog kolege kojemu su pomogli.

Da ne bi došlo do atletskog stopala potrebno je voditi higijenu stopala pa bi stoga neki preventivni zahvati bili:

  • Trkačke tenisice i čarape trebaju biti uvijek čiste i suhe te biti prozračne.
  • Prilikom pranja nogu potrebno je dobro osušiti kožu napose posebno među prstima.
  • Pratiti promjene na koži.
  • U slučaju sklonosti gljivičnoj infekciji kože izbjegavati hodanja bosih nogu u vlažnim prostorima kao što su bazeni.
  • Preventivno korištenje pudera za kožu da bi kosa bila suha, a ako su prisutne česte infekcije onda i praške za kožu koji sadrže neki lijek protiv gljivica.
  • Kao i kod svih infekcija održavati dobro stanje imunološkog sustava.
  • Kako osobe koje već imaju gljivičnu infekciju mogu istu prenijeti drugima, ne bi bilo poželjno dijeliti trkačku obuću ili čarape.
Photo: DermNet NZ

Photo: DermNet NZ

Napisao: Pavao Vlahek