Motivacija za trčanjem (VIDEO)

Početi trčati je zaista teško, pogotovo ako se nismo bavili prije redovito nekom sportskom aktivnosti. Moderan život dovodi do atrofiranja cijelog sustava, a pogotovo kardiovaskularnog.

- Oglas -

To najbolje vidimo ako uzmemo u obzir da prosječan aktivan predškolac može bez problema istrčati 5 km. Odraslim osobama nerijetko trebaju tjedni da se vrate u formu kao kad su imali 6 godina 😊

Pa slično je bilo i sa mnom kad sam krenula trčati, prvi cilj mi je bio da istrčim pjesmu od najdražeg benda trajanja manje od 4 minute. Ostvarila sam ga tek iz trećeg pokušaja. To je bila 2009. godina, a 2021. sam istrčala 185 km.

U međuvremenu završila 2 Ironmana, 2 Everestinga i dvoznamenkasti broj ultramaratona. Čak sam 2020. za trening istrčala 100 km na Dotrščini, jer je fora.

OK, naravno da vam nije cilj (vjerojatno) postati ultramaratonac, ali želim reći da sam i sama prošla sve faze patnje, želje za povraćanjem nakon 5 min trčanja i porivom za odustajanjem, kao i prosječni rekreativac.

Realna organizacija i ciljevi

Ono što je svima nama izazov je uklopiti trčanje u svakodnevni život i vremensku prognozu.

Jedan od ključnih elemenata je poznavati sebe, svoje mogućnosti, ograničenja i unaprijed naći rješenje za to isto. Jeste li noćni tip ili jutarnji tip? Volite li trčati po kiši ili izbjegavate? Kakav teren volite ili vrstu treninga? Preferirate li više grupu ili ne?

Osobno, mrzim jutarnja trčanja. Prezirem iz dna duše. Noć je moj đir. Ako stavim alarm u 5 ujutro s idejom da odem trčati u 6, znam da je to propali trening unaprijed. Dakle, nema šanse.

Iz mog iskustva, ljudi znaju imati problem s lošim i hladnim vremenom. I to je OK. Opcija koja često pomaže je zajednička patnja (grupni trening) i davanja kudos-a poslije u svlačionici, jer ste vi nešto odradili što zaista prosječna osoba ne bi nikad. I vi ste do jučer bila ta osoba. Dakle, upravo ste evoluirali😊

Također, nije realno da ćete uspjeti otići na trening ako ste mrtvi umorni, jer život, obitelj i posao. Ili još gore, uspjeti ćete, ali ćete prezirati svaki trenutak tog treninga, a trčanje će vam se zamjeriti. Dakle, budite nježni prema sebi, ali vrlo organizirani. Otkrijte koji su to trenutci gdje vam pada najviše motivacija i prevenirajte taj trenutak.

Vraćanje nazad u „pogon“

Često ljudi odustaju jer se dogodila neka životna pauza ili ozljeda pa imaju osjećaj da su nazad na početku. To ne može biti dalje od istine, iako tijelo voli biti lijeno pa će vam se prvi trening možda učiniti da je to tako. Ali mi smo evolucijski strojevi za preživljavanje i postoji nešto što se zove mišićna memorija. Svaki trening je ostao negdje zapisan, a tijelo zahvalno na njemu i trebati će znatno manje vremena da se vratite nazad u formu.

Ljudski organizam je stvoren za trčanje, jer smo tako nekad davno preživljavali i to je bila, uz mozak, jedina naša prednost pred drugim živim bićima – možemo trčati daleko koliko god treba. Samo treba podsjetiti taj genetski kod i dati mu vjetar u leđa. Sjećam se jedne gospođe koja je u 60-ima krenula prvi put trčati i kroz pola godine istrčala svoj prvi polumaraton. Dakle, naše tijelo zna da može, samo naš mozak to ponekad zaboravi.

Tolerancija na frustraciju

I tu se svi razlikujemo, kako podnosimo muku. Postoje mazohisti poput mene, koji jednostavno obožavaju pomicati svoje granice i pobijediti sebe, dok postoje hedonisti, koji će uvijek biti u light mode-u. I oboje je savršeno jednako super! Jer obje osobe zapravo uživaju u aktivnosti, svaka na svoj način.

Preporuka za čitanje

Živimo u krivim vremenima gdje se za hedonizam i uživanje posramljuje, sve mora biti jako teško, a validira se samo konačan rezultat. Zaboravite na to, u trčanju je poanta trčanje. Proces i uživanje.

Da, u početku treba strpljenja da dođete do toga da vam nije teško istrčati npr 5 ili 10 km u komadu, ali zato ćete prvo kombinirati s hodanjem. I da, s lakoćom ćete doći do toga. A sad za koje vrijeme, to je ovisno u koju grupu pripadate. Ako se prisilno pokušate svrstati u neku grupu kojoj ne pripadate, nećete biti zadovoljni.

Osobno, imala sam pobjede na utrkama kad uopće nisam bila sretna i 10. mjesta gdje sam bila najsretnija na svijetu, jer sam znala da se sve posložilo i da sam uspjela ići baš onako kako sam htjela. Tijelo i ja smo skroz surađivali te se nitko nije ljutio na nikoga.

Da, treba malo vremena u početku da podsjetimo tijelo da je trčanje najprirodnija aktivnost za njega koja postoji, nakon godina kauča, ali dajmo priliku i vrijeme svom tijelu, a zatim i umu, da raste u svom prirodnom stanju.

Piše: Maja Bonačić, psihologinja i ultramaratonka

Maja je 29.9.2022. održala i predavanje pod nazivom “Održavanje motivacije za trčanjem” koje je omogućila potpora Grada Zagreba. Donosimo vam snimku cijelog predavanja.
Na vrh stranice