Trkački aktivist od 2006. godine kada je u svojoj 29.…
Svi smo jedva čekali da završi 2020. s nadom da će nam 2021. vratiti staro normalno. No kako sada stvari stoje, još ćemo dugo čekati na to. Još će nam se dugo korona beljiti u facu.
Epidemiološka situacija u Hrvatskoj nije loša i čini se da svakim danom ide na bolje. Time se polako otvaraju i naši apetiti za povratkom na staro. Prvo smo očekivali da će mjere popustiti 11.1. pa su nam ih produžili. Onda smo očekivali da će ih danas (28.1.) popustiti pa su ih samo djelomično popustili.
Obećali su da će popustiti mjere vezane za sport i rekreaciju na otvorenom što bi značilo da od ponedjeljka svi sportski klubovi mogu napokon nazad na treninge, ali isključivo na otvorenom.
Čeka se službena odluka da se vidi hoće li se popustiti što oko organizacije sportskih događanja što bi onda otvorilo priliku i za organizacijom utrka. Prema onome što smo danas čuli – do daljnjega (14.2.) ništa od toga. No pričekajmo službenu objavu odluke pa ćemo vidjeti, možda nas iznenade 🙂 A do tada nam ostaju virtualna dokazivanja i treniranja.
Ono što me zasmetalo u cijeloj ovoj priči oko zabrane sporta i treniranja je da se kineziološka struka olako pomirila s time, a ima fantastične pregovaračke pozicije. Jedini koji su digli svoj glas je „Inicijativa fitnes zajednice“, ali nisam čuo dekana niti jednog fakulteta da je digao glas protiv toga. Niti jedan gradski sportski savez. Čuli smo glas jednog profesora. I to je to. Ispravite me ako griješim, volio bih da sam u krivu. A pogledajte npr. predstavnike ugostitelja – zagovaraju na sve strane, traže, razgovaraju, lobiraju, a daleko su u lošijoj poziciji od nas jer mi svojim radom direktno utječemo na poboljšanje zdravlja i otpornost organizma.
Kalendar utrka
Kalendar utrka se u zadnjih 10-ak dana počeo puniti što znači da su organizatori optimistični te da se nadaju da će moći održati svoje utrke. Naravno, prošla godina nas je naučila da nema nikakvih garancija do samog dana utrke da će se ona i održati. To je ujedno i najveći teret koji organizatori nose na svojim leđima i zbog kojeg ne mogu planirati i prikupljati sredstva za svoj događaj – jer ne znaju hoće li on na kraju biti dozvoljen i održan.
Već imamo primjere utrka koje su se popunile (Lucky trail Trakošćan) kao i utrka koje već sada kalkuliraju o novom jesenskom terminu (100 milja Istre). Znači, nismo ni krenuli, a već se neki planovi mijenjaju.
Druga stvar koju smo uočili je kaos među terminima održavanja utrka. Mnoge utrke se prilagođavaju novonastaloj situaciji i samoinicijativno mijenjaju svoj termin i tako upadaju u termine drugih utrka bez prethodne koordinacije. Uzimajući u obzir da smo mala trkačka zajednica, ovo definitivno nije najbolje rješenje jer bi se nekakvim koordiniranim radom sigurno mogli postići bolji rezultati.
Što možemo očekivati od 2021.?
Pa rekao bih ne puno drugačiju od 2020.
Ono što nam definitivno ide u prilog je iskustvo koje nosimo iz 2020. pa sada znamo kako se trebamo nositi s novonastalom (nenormalnom) situacijom. Znamo kako, kada i gdje možemo trenirati čak i u uvjetima totalnog zaključavanja. Znamo da postoji velika vjerojatnost da se većina najavljenih utrka neće održati i to nas ove godine neće iznenaditi.
Usprkos svemu tome, mi se i dalje nadamo što bržem povratku na staro normalno. Ako se nas pita – spremni smo već od sutra 🙂
Piše: Nedeljko Vareškić
Trkački aktivist od 2006. godine kada je u svojoj 29. godini otkrio svijet rekreativnog trčanja, a od tada ga kroz razne projekte želi promovirati i popularizirati. Napoznatiji projekti su mu (osim ovog portala) pokretanje prve škole trčanja (tada adidas škola trčanja, a danas Trčaona) te utrke Kros utrka Volim trčanje, Zagrebački noćni cener, Zagrepčanka 512 i Medvednica trail.