Sada čitate
Što nas je naučila 2020.?

Što nas je naučila 2020.?

Nedeljko Vareškić

Složit ćemo se da 2020. godinu želimo što prije zaboraviti. Neka prođe i ne vraća se nikada više. Donijela nam je toliko nenormalnog da to nitko normalan ne može progutati. No ipak donijela nam je i nešto dobro.

- Oglas -

Mi trkači, spas od svih nedaća koje nam je nosila 2020., tražili smo (i pronalazili) u trčanju 🙂 Što je korona-stanje duže trajalo postajali smo svjesniji važnosti i utjecaja kretanja na naše (mentalno) zdravlje. Trening nam je bio svojevrsni 2-satni bijeg od crne kronike i korona brojeva kojima smo bili 24-satno okruženi i bombardirani.

Lockdown iz ožujka nas je s outdoora prebacio na indoor kada su se kao nikad prije redovno vježbale vježbe snage, joge i pilatesa. A bogme se odvozilo i nebrojeno kilometara sobnog bicikla, a sjećamo se i istrčanih (polu)maratona u dnevnom boravku ili na balkonu.

Nakon izlaska iz lockdowna počele su se organizirati i utrke po nekim novim pravilima koje su trkači prihvatili – bilo je najvažnije stati na startnu liniju i proći kroz cilj. Pa makar morali još jednom dezinficirati ruke i nositi masku tih par stotina metara.

Za ovaj prosinački lockdown trkači su bili spremniji. Tj. ovaj put se nisu dali smesti i zaustaviti. Iako su grupni organizirani treninzi zabranjeni, trenira se solo ili u manjim grupama.

Koliko god nas bombardirali medicinari/epidemiolozi s jedne strane iznoseći jednu istinu, polako se probio i glas kineziologa (a kasnije i psihologa) koji su iznosili i drugu istinu o tome kako je druženje i tjelesna aktivnost nužna i važna, a pogotovo u ovim teškim vremenima. Nama trkačima je ostalo da si sami odmjerimo količinu istine s jedne i druge strane i napravimo mix svoje istine te nastavimo s treninzima pazeći na sebe i druge. No, ovaj put je bilo jasno – prestanak treniranja nije bio opcija! Trenira se za sebe i zbog sebe.

Strava analiza 2020. godine

Sve ovo je na neki način potvrdila i Strava analizirajući aktivnosti iz svoje ogromne baze. Evo što su zaključili za 2020. godinu:

U periodu ožujak-travanj vidi se (na primjeru Španjolske) jasno prebacivanje s outdoor na indoor aktivnosti.

Nakon početnog lockdowna (na primjeru USA) vrlo je jasan trend naglašenih outdoor aktivnosti – ljudi su željeli biti vani što duže i što više.

Do svibnja su zemlje širom svijeta ublažile ograničenja, dani su postajali sve duži i topliji, a na sjevernoj hemisferi sportaši su bili spremni za novi početak! Prosječno vrijeme trajanja aktivnosti povećalo se za 12% u odnosu na vrijeme kretanja u svibnju 2019. Iako ove godine nisu svi imali luksuz slobodnog vremena, tijekom ljeta većina sportaša Strave provodila je više vremena u pokretu nego što je to činila godinu prije.

Strava zaključuje i nešto što se i kod nas moglo primijetiti – u nedostatku utrka trkači su pronalazili nove izazove kako bi sami sebe kroz Everesting ili FKT (eng. Fastest Known Time). Mnogi su u ovoj godini otkrili i Strava segmente. Tijekom srpnja 2020. zabilježio se porast od čak 428 % u Everesting aktivnosti u usporedbi sa srpnjom 2019.

Iako većina ljudi koji odrađuju Everesting pokušavaju ga samo završiti, ove se godine vodila žestoka bitka za Everestingov svjetski rekord. Rekord kod muškaraca pao je šest puta, a kod žena oboren je četiri puta.

Cijela poanta bila je izazvati sebe: pronaći svoje granice i pomaknuti ih. Pa dobro, činilo se više da su moje granice pronašle mene i bacile me u jarak, ali ipak: bilo je teško, istinski sam uživala i bilo je dovoljno vremena za razmišljanje.
Emma Pooley, Everesting svjetska rekorderka

S obzirom da je otkazana većina utrka, trkači su morali pronaći nove načine za natjecanje. Iako se ukupan broj istrčanih maratona smanjio za čak 42% u odnosu na prošlu godinu, zabilježen je ogroman porast solo istrčanih maratona. Ove godine preko 11 000 ljudi podijelilo je svoje virtualno istrčane London maratone, a više od 14 000 ljudi završilo je virtualni TCS New York City Maraton na Stravi.

Iz Strave su iznijeli još jedan zanimljiv podatak – u godini u kojoj je na ovaj ili onaj način sport bio zaustavljen ili zabranjen, ostali smo povezani. Sportaši su se pridružili više klubova i sudjelovali u više izazova. Neki su pronašli načine da svojim sportom zagovaraju jednakost i socijalnu pravdu. Zajedno smo ustali suočeni s izazovima godine. Jedni drugima smo davali više podrške.

Kudosi nisu bili jedini način na koji su sportaši održavali kontakt. Iako se mnogi klubovi nisu mogli osobno sastati, obratili su se Stravi kako bi ostali povezani. Ove godine zabilježen je skok u broju novih Strava klubova, kao i povećana želja za pridruživanje postojećim Strava klubovima.

Preporuka za čitanje

Ista stvar se događala i sa Stravinim izazovima. Svibanj je bio najveći mjesec izazova, kada su prvi put dosegli milijun sudionika u jednom izazovu (MAY 5K).

Stravin zaključak (s kojim se i ja slažem): 2020. nas je prisilila tražiti i pronaći nove načine motivacije bez utrka, pronaći načine kako biti zajedno dok se držimo odvojeno i prisjetiti se da, bez obzira koliko nam se lockdown činio mračnim, nakon njega nas čeka svjetlo.

Ova teška godina nas je naučila jednu važnu lekciju, a to je da sportaši nikada ne odustaju!

I u Hrvatskoj je vrlo jasan trend povećanog interesa za bavljenje tjelesnom aktivnosti. Sve je više planinara, trkača, biciklista i nordijskih hodača. Nažalost ili na sreću, morala nas je zahvatiti epidemija da osvijestimo važnost sporta i tjelesne aktivnosti.

 

Na vrh stranice