Dosta je spavanja na lovorikama. Vrijeme je za zimski san? Što je to zimski san, upita trkač? Ma to ti je ono kada temperatura padne, magla se spusti, snijeg počne padati. Svi se zabundaju i kukaju kako im je hladno, kako su dani kratki, cesta skliska. Kada ti se ništa neda, dođu blagdani, fina papica, hrpa kolača, a ti u toplom domu i samo čekaš proljeće.
Trkač će na to: A, to je ono vrijeme kada na nasipu nema žive duše, kada se u sumrak lampe upale i daju u magli sjaj poput zvijezda. Kada se magla šulja zajedno s mojim koracima. Kada je Sava bistrija nego ikad, kada se vidi svaki kamenčić na dnu. Kada se na nasip spusti tišina i čuju se samo koraci mojih tenisica, u daljini šum automobila. Laganim trkom skupljam kilometre u toj tišini u toj ljepoti svjetla, zraka sunca, lampi i magle. U duši mi mir vlada i svakim korakom sam odlučniji da ću i sutra opet doći na nasip, jer to što se može vidjeti i osjetiti u tim trenucima nema na plazmi, niti na PS3 ili XBox-u. To se nemože opisati, to se mora doživjeti.
Od proljeća do listopada smo se spremali za polumaraton. Ljeto i vrućine smo proklinjali. Na +37°C smo odrađivali duge treninge i sami nismo bili svjesni svojih mogućnosti. Na Zg polumaratonu većina nas iz adidas škole trčanja istrčala je svoj prvi polumaraton. Meni je to bio vrlo važan događaj, jedno dostignuće o kojem sam samo sanjao, jedno predivno iskustvo što čovjekov um i tijelo mogu postići u tako kratko vrijeme.
Toliko me se taj moj prvi polumaraton dojmio da sam uživao u njemu punih mjesec i pol dana. Kao da ekstaza traje i traje ni sam ne vjerujući. Nakon polumaratona sam nastavio trčati i dalje održavajući stečenu kondiciju s 1-2 treninga tjedno. Temperature su se spustile, sezona utrka je završila. Nakon natjecateljskog dijela sezone uslijedila je pauza od 2 tjedna. U tom dijelu mi je trčanje počelo nedostajati, jedva sam čekao da prođe štreberski se držeći zadanog plana.
Vrijeme je za zimske bazne pripreme. Ekipa se u proširenom sastavu okupila. Kada smo se vidjeli opet skupa, jedva smo čekali da krenemo. Srca su nam se razgalila, nožice uzvrpoljile i zato: Dosta spavanja na lovorikama, kape na glavu, rukavice na ruke, taice i tenisice na noge i trčećim korakom krećemo u zimske pripreme!
Napisao: Dubravko Žigman
odlicno … odmah dobijem volju otici na nasip 😉