Sada čitate
Motivacija u vrijeme koronavirusa

Motivacija u vrijeme koronavirusa

Već sam nekoliko puta čula pitanje „Imaš li motivaciju trenirati?“. Moj odgovor bi k’o iz topa bio „Naravno, ne trebaju mi utrke da bih bila motivirana, treniranje i trčanje je samo po sebi meni motivacija“. A onda se sjetim svih onih prijatelja, poznanika ili nepoznatih trkača koji se jednostavno bez grupe ne mogu pokrenuti, kojima je taj trening s grupom u isto vrijeme i druženje i trening trčanja.

- Oglas -

Po tom pitanju sam nekako solo igrač. Pokušala sam i s grupom, ali to bi značilo da točno u određeno vrijeme moram biti na određenom mjestu. To mi se ne sviđa. Volim slobodu u gotovo svakom aspektu svog života, tako i u trčanju. Ne volim žuriti na ono što treba biti relaksacija i volim taj trening ubaciti u svoj raspored tako da bude što više ekonomičan u odnosu na sve druge obveze. Pored toga, treninzi su nekako vrijeme za mene. Ne volim tijekom treninga pričati, volim biti sama sa svojim mislima i razmišljati, a ako je teži trening onda se boriti sa samom sobom i pobjediti sebe.

No, nismo svi isti. Opet, koliko god je trenutno na snazi #OstaniDoma, a s druge strane svi objavljuju fotografije prirode, rekla bih da nas je ipak velika većina vani. I smatram da je to dobro, biti u prirodi, osjećati je, upijati zrake sunca, ali uz poštivanje svih propisanih mjera. U tom slučaju iako nema grupe od 10-ak ili više trkača, sigurno možete dogovoriti s jednim do dva prijatelja nekakav trening trčanja za vrijeme kojeg ćete i razmjeniti po koju priču ili više njih. Prilikom izlaska pokušajte imati na umu da bi svi (ili barem velika većina) htjeli izaći van pa da to vrijeme iskoristite tako da mislite i na sve te druge sugrađane, ograničavajući svoje vrijeme boravka vani na ono razumno.

Petra na utrci Transgrancanaria HG, 6. ožujka 2020.

Trebaju li nam utrke da bismo bili motivirani? Smatram da ne. Nitko od nas ne trči radi utrka, već radi nekih drugih razloga. Npr. jer se bolje osjećamo, jer se želimo družiti, biti u prirodi, pomaknuti granice, želimo bolje izgledati, želimo biti aktivni, itd. Svima je već poznata ona da tijekom utrke ne pobjeđujemo druge već primarno sebe.

Treba li nam utrka da bismo pobjedili sebe? Ne treba. Svaki izlazak van radi trčanja ili čak i u stanu, ukoliko ste mišljenja da van ne treba izlaziti, je već sama po sebi uspjeh, a onda kada odradite trening još jedan uspjeh. Utrke su samo šlag na torti, rezultat našeg svakodnevnog pobjeđivanja samog sebe i prvenstveno mjesto dobre zabave i druženja.

Sve u životu prođe pa tako i ovo trenutno stanje.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Petra Kulić (@kulic.petra) on

Preporuka za čitanje

Šaljem pozdrave svim Murterinima koji su ipak ovo stanje iskusili na teži način, kao i Predrag (Nikolić) u Italiji koji trči unutar garaže, jer je Italija već mjesec dana u karanteni.

U ovim danima napravite sve što do sada radi brzine života niste stigli. Nemojte biti nezahvalni i reći da vam je dosadno, jer mnogi nisu vaše sreće pa neće imati vremena za sebe. Mnogi rade po cijele dane, mnogi ne mogu otići trčati, prošetati van, mnogi ne mogu vidjeti svoje najbliže. Budite zahvalni na svemu što imate i trudite se svaki dan napraviti stvar više za sebe.

Piše: Petra Kulić

Na vrh stranice