
dr.sc. Pavao Vlahek, dr. med., FEBPRM, specijalist fizikalne medicine i…
Trčanje po ravnom je već naporno. Trčanje uzbrdo puno napornije, a trčanje uz stepenice najnapornije. Zašto je to tako?
Jedna od najpoznatijih utrka uz stepenice je legendarni Empire State Building Run-Up u New Yorku, u organizaciji još legendarnijeg New York Road Runners Cluba iz kojeg je počeo trkački boom prije skoro 40 godina, a čiji blagi valići su počeli zapljuskivati i naše krajeve unatrag par godina.
Trči se iz prizemlja na 86. kat i pri tome se penje po 1.576 stepenica, a svlada se visinska razlika od 320 m. Aktualni muški rekord drži Australac Paul Crake iz 2003., a on iznosi 9 minuta i 33 sekunde. Paul Crake je u to vrijeme hrvatskoj trkačkoj javnosti predstavljen u razgovoru za časopis „Maratonac“ kada je kao jedan od najboljih svjetskih brdskih penjača bio gost u Zagrebu kod Veronike Jurišić i Dragana Jankovića. Nažalost nedugo zatim stradao je u prometnoj nesreći, kao biciklista te je zadobio ozljede kralježnične moždine pri čemu je ostao paraplegičan.
Osim ove utrke jedne od značajnijih su i Sydney Tower Run-Up i Taipei 101 Run-up. Ove godine se pojavila i hrvatska inačica ovakvih utrka – Zagrepčanka 512.
Razlika između trčanja po ravnom, uzbrdo i po stepenicama očituje se u tehnici trčanja, a koja zahtijeva kod različitog nagiba da rade različiti mišići.
Prilikom trčanja po ravnom najveće opterećenje je na mišićima nogu, mišići ruku manje-više prate, osobito kod sporijeg tempa. Trčanje uzbrdo zahtijeva veću upotrebu mišića ruku, a i gravitacija postaje bitni čimbenik, jer što ste lakši trčite brže. Težina pri kretanjima uzbrdo jako je ovisna o težini pa se tako u biciklizmu govori o „power to weight ratio“, odnosnu koju snagu biciklista može proizvesti na kilogram tjelesne težine. Tko ima bolji taj omjer obično je brži uzbrdo, a to se očituje da „teški“ sprinteri obično dođu nekoliko desetaka minuta na cilj iza mršavaca.
Slično je i u trčanju, a o tome govori i podatak da bivša svjetska prvakinja u brdskom trčanju, Čehinja Anna Pichrtova ima brat-bratu 35 kilograma. U trčanju uzbrdo radi držanja ritma i „pomaganja“ nogama ruke rade pojačano pa se dio energije mora trošiti i na njih i to u većoj mjeri nego po ravnom. Mišići trupa moraju koordinirati napore ruku i nogu u većoj mjeri pa se i oni više naprežu.
Srce i pluća brže rade pa eto i razloga zapuhanosti koja se javi na prvoj uzbrdici iako brzina kretanja padne. Isto bi se dogodilo i na ravnom, a to se osobito vidi u završnim sprintovima utrke kada ruke rade jače nego do tada.
Trčanje po stepenicama dodaje još jedan faktor, a to je ritam. Dok kod ravnog trčanja možete nesvjesno štediti određene mišićne skupine, raditi nešto duže ili kraće korake, jače ili manje dizati i savijati koljena, po stepenicama morate imati vrlo pravilan ritam jer su stepenice iste visine i dužine pa korak mora biti konstantno vrlo sličan, a kod mišića ne postoji prostora za odmora na temelju biomehanike i zamor nastupa brže. Radi ritma, ruke rade još jače i potreba za energijom je maksimalna, srce i pluća rade maksimalno i ma koliko brzina bila mala trčite blizu anaerobnog praga.
Najbolji način za uvježbavanje trčanja po stepenicama je trčanje po stepenicama tj. specifični trening.
Kao što su biciklizam i trčanje slični kao aerobni sportovi, ali trenirajući jedan uspješno ne znači da ćete biti i u drugom uspješni, tako i u ovom.
Ako ste već trkač, a želite se okušati u kakvoj utrci po stepenicama preporuke bi bile
- Počnite polako: nekoliko katova malom brzinom ili hodanjem, odmor silaskom niz stepenice pa nekoliko ponavljanja.
- Progresivno povećavajte opterećenje dodavanjem katova, brzine i broja ponavljanja.
- Ako vam je zgrada preniska, dostigli ste maksimalnu brzinu i broj ponavljanja, stavite na leđa ruksak i postepeno dodavajte težinu.
- Najvažnije je usvojiti tehniku trčanja po stepenicama. Za početak stanite na svaku stepenicu, a kasnije na svaku drugu, a to je način koji biste trebali usvojiti. Naravno, broj stepenica koje preskačete ovisi i o dužini nogu i visini stepenica pa se vodite time.
- Upotrebljavajte ruke i cijelo tijelo. Ispočetka će biti naporno, no kasnije će se ustabiliti.
- Trčite na prednjem dijelu stopala.
- Koljena nemojte nikada ispruživati, neka uvijek budu malo savijena.
Trčanje po stepenicama nije samo dobro kao priprema za trčanje po stepenicama nego i za sve ostale oblike trčanja, dapače to je dobar trening koji poboljšava formu trčanja i ekonomičnost trčanja.
Kao jedan primjer navedimo ruke. Po ravnom ruke mogu lamatati previsoko, prenisko, s lijeve na desno, dok po trčanju po stepenicama moraju raditi čim pravilnije da bi kretanje bilo uspješnije i efikasnije.
Nakon što dođete na ravno ruke će biti dobar saveznik pri trčanju i pridonositi mu više.
Napisao: Pavao Vlahek

dr.sc. Pavao Vlahek, dr. med., FEBPRM, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, viši predavač na studiju fizioterapije Sveučilišta Sjever. Službeni je liječnik hrvatske ultramaratonske reprezentacije i bavi se rehabilitacijom sportskih ozljeda. Koautor je knjiga “Abeceda trčanja” ,"Trail za sve", “Triatlon - od supersprinta do ironmana”.