Savršeni nastup ne postoji ako u njemu niste uživali, a upravo je Wings for Life World Run dao novu dimenziju natjecanja gdje to ne radite isključivo radi svojeg rezultata.
Protekli vikend smo trčali za one koji to ne mogu. To činimo od 2014. godine jer baš je tada organizirana prva utrka Wings for Life World Run u Zadru. Iako je projekt originalno zamišljen da se trči do 100 kilometara i da se mijenja lokacija, ipak je Zadar s trudom gradske uprave i njenih građana uključenih u projekt, uspio utrku zadržati u ovome dijelu Hrvatske, a sa vremenom se format utrke i malo skratio. Čestitke!
Evo kako sam je doživio utrku 2025. godine.
Prvi puta sam putovao iz Zagreba na dan utrke. Nije bio problem. Odlična organizacija omogućava da proces registracije, preuzimanja startnog broja i odlazak na start napravim u kratkom vremenu bez nepotrebnog stajanja i lutanja što je često slučaj sa utrkama ovakve veličine. Ja sam sve obavio za manje od 30 minuta od dolaska pa je tako ostalo vremena i za druge planirane aktivnosti.
Upoznao sam nove ljude i pozdravio kolege.
To mi je uvijek prioritet u Zadru. Kratki su to susreti, a ponekad i sa zaboravljenim imenima no uvijek kao arhitekt i trener pamtim lica te osjećam da smo toga dana svi bili kao jedan bez obzira da li je netko vrhunski sportaš, amater ili potpuni početnik bez iskustva u trčanju.
Da, dobro ste me čuli, u Zadru je bilo i takvih koji su otrčali samo zato jer su to mogli! Neobičan je taj format utrke, jedinstven u svijetu gdje možete trčati i hodati, a onda kada više ne želite samo se odmorite i pričekate da vas sustigne presretačko vozilo!
Sigurno se i pitate koliko sam ja kilometara otrčao. Ne tako puno kao što bih možda mogao – četrnaest. Skromno je to u usporedbi s gotovo 60 kilometara koliko sam otrčao prije devet godina. Upravo je kilometar br. 14 imao predivnu plažu u Sukošanima s organiziranim ručkom za sve natjecatelje. Idealna prilika kojoj nisam mogao odoliti:-)
Opuštenost (ne raspuštenost) kao prioritet u vježbanju, vrhunskom sportu i svemu što radimo.
Poruka je da ne morate uvijek davati sve od sebe čak i kada vas proglase favoritom.
Treba znati uživati, pogotovo ako smatrate poput mene da ste to zaslužili!
Upravo su preopterećenost rezultatima i superherojima onaj faktor koji veliki dio naših sugrađana odvraća od bavljenja trčanjem i općenito vježbanja. Nažalost, sve je više i mladih koji se ne znaju nositi sa sve većim pritiskom sporta, bilo vrhunskog ili rekreativnog.
Piše i savjetuje: Dejan Patrčević, adriaticcoaching.com
