Na prvoj utrci na kojoj su nastupili – B2B runu u Splitu – bili su odlični peti. Par tjedana poslije na utrci u Rijeci bili su treći, a u Osijeku su se popeli na postolje kao pobjednici. U velikom finalu u Zagrebu, među žestokom konkurencijom, bili su drugi. I sve to u samo četiri mjeseca.
Kako je oformljen tim, kako se financiraju i treniraju, te kako je to kada postaneš ”poznat” u velikoj tvrtki, saznali smo od zaposlenika od kojeg je sve i krenulo – Zdravka Jadrijeva, rukovoditelja Odjela za investicije HEP ODS-a Elektrodalmacija Split i kapetana trkačkog tima.
Krenulo je sve od jednog čovjeka. U stvari, dva.
Ove godine sam primijetio najavu za prvu B2B utrku u Splitu i nisam nešto posebno reagirao dok me nije kolega Jakov Bočina pitao o tome što mislim da formiramo ekipu i da se prijavimo. Nismo dugo razmišljali, mjesec dana prije utrke smo odlučili oformiti trkački tim jer i inače se viđamo po park šumi Marjanu gdje treniramo i znamo otprilike tko iz HEP-a već trči. U početku nas je u timu bilo šestero.
I prvi izazov – financijska sredstva. Iako je utrka bila u Splitu, trebalo je pokriti troškove kotizacije, izrade dresova za trčanje…
Podijelio sam našu ideju s direktorom Sašom Kraljevićem i pitao ga za podršku. On je odmah prihvatio naš prijedlog i odobrio nam određena financijska sredstva kojima smo uspjeli nabaviti majice i dati ih na tiskanje. Uz dobro dizajnirane dresove, očito smo stvorili i jako dobru atmosferu na utrci jer smo u Splitu dobili nagradu za najkreativniji tim.
Prva utrka i tim je odmah ostvario dobre rezultate. Osvojili su peto mjesto u kategoriji velikih tvrtki, a Zdravko je pojedinačno bio treći u muškoj konkurenciji. Odmah se zapalila iskra da se nastavi s utrkama, probudio se natjecateljski duh i odlučeno je da se ide na sljedeću B2B utrku u Rijeci.
Oduševila nas je atmosfera u Splitu, organizacija je bila na jako visokoj razini, imali smo i jako dobre navijače jer su nas došli podržati kolege iz tvrtke i to nas je dodatno motiviralo. Zato smo odlučili da obavezno idemo na sljedeću utrku, makar i ne dobili financijska sredstva, platit ćemo sami…

Financijski im je ipak pomogao Hrvatski elektrodistribucijski sindikat (HEDISS) koji je preuzeo dio troškova uplativši startnine.
Rijeka mi je ostala u posebnom pamćenju jer sam u pojedinačnoj konkurenciji osvojio prvo mjesto, a u konkurenciji velikih tvrtki smo osvojili treće mjesto. Doma u Split smo se vratili s pokalom i fotografijama s postolja.
Kolege iz korporativnih komunikacija su odmah proširile pozitivnu vijest na Intranet portalu HEP-a i u Vjesniku HEP-a. Uz čestitke koje su pljuštale sa svih strana, javljali su se i zainteresirani kolege iz svih dijelova Hrvatske koji su se htjeli pridružiti timu.
Odjednom su svi u tvrtki čuli za nas. Ljudi koje znamo i ne znamo su nam čestitali.

Na sljedećoj utrci u Osijeku su nastupili u većem broju i uz srčanu podršku kolega iz Slavonije. Uspjeh je bio neočekivan, ali najbolji mogući: pobijedili su u kategoriji velikih tvrtki, a Zdravko Jadrijev i Ivan Stanić osvojili su drugo i treće mjesto u pojedinačnoj konkurenciji.
Utrka u Zagrebu je bila veliko finale koje je okupilo 3100 natjecatelja i 206 tvrtki iz cijele Hrvatske. Ulozi i očekivanja su narasli, kao i tim koji je bio sastavljen od 17 zaposlenika iz Zagreba, Splita, Labina, Osijeka i Karlovca.
Prije utrke u Zagrebu smo ostvarili i dodatne kontakte sa središnjicom u Zagrebu i oduševljeni pozitivnom idejom, posebno u korporativnim komunikacijama, izradili su nam nove dresove, a startnina je uplaćena preko športskog društva HEP-a.
Zagreb je bio potvrda odličnih rezultata na prijašnjim utrkama jer HEP-ov tim je u konkurenciji velikih tvrtki osvojio drugo mjesto.
Opravdali smo ulogu favorita i zbog toga smo sretni. Drugo mjesto je odličan rezultat. Pobijedili su nas ponajbolji hrvatski atletičari, ljudi koji nastupaju po svijetu i ostvaruju velike rezultate. Ovo je stvarno veliko ostvarenje, a vjerujem da HEP ima još jako puno dobrih trkača koji nam se mogu pridružiti u budućnosti.

Nastup u Zagrebu je imao i humanu gestu. Naime, jednom kolegi je nedavno umro 13-godišnji sin, pa su mu članovi tima htjeli pružiti podršku izradivši majicu s kojom su se fotografirali i na kojoj piše ”Svi za Kikija”, te prezime tog kolege kojeg su iznenadili ovom gestom.

Članovi tima su i inače jako povezani, redovito izmjenjuju informacije, druže se i pripremaju za utrke.
Otvorili smo na Viberu grupu, to je jedna živa grupa u kojoj razmjenjujemo iskustva i ideje, interakcija je jako pozitivna. Javimo rezultate s treninga, utrka, ponekada dogovorimo i odradimo zajednički trening.
Potaknuti ovim nevjerojatnim uspjesima, članovi tima imaju velike planove za sljedeću godinu.
U HEP-u postoji dosta sportskih društava, ali ne postoji klub za trčanje. Zato imamo ideju osnovati udrugu koja će okupljati trkače i zaljubljenike u trčanje i oformiti tim koji bi bio baza za odlazak i na druge utrke, ne samo B2B run.
U planu je da organiziramo zajedničke treninge i da se pokušamo više povezati preko trčanja. Na taj način bismo mogli unaprijed dobiti financijska sredstva, te lakše planirati odlaske na utrke. Vjerujemo i da ima puno više trkača u HEP-u koji će saznati za naš uspjeh i koji će nam se htjeti pridružiti u budućnosti.
Podršku najavljenim planovima dao je i Sektor za korporativne komunikacije HEP-a d.d.:
Organizirana rekreacija i bavljenje sportom u HEP-u imaju tradiciju dugu nekoliko desetljeća. Sve te aktivnosti i natjecanja redovito pratimo i bilježimo u našim internim glasilima, tiskanom HEP Vjesniku i na intranetskom portalu Infohep.
U novije vrijeme sve je popularnije i raširenije organizirano trčanje. Inicijative su dolazile i od radnika, a menadžment i stručne službe HEP-a nastoje zainteresiranim radnicima osigurati primjerene uvjete te omogućiti bavljenje sportom i odlazak na natjecanja. Bavljenje sportom smatramo vrlo važnim, jer je zdrav, zadovoljan i motiviran radnik temelj uspjeha svake tvrtke – rekao je direktor Sektora Ivica Žigić.
S time se slaže i Zdravko.
Trčanje je super jer sam upoznao kolege iz drugih dijelova Hrvatske. To je ustvari team building, učinak je super i uvjeren sam da i bolje radimo i učinkovitiji smo na poslu. Meni je i inače trčanje antistres terapija, posao koji obavljam je stresan i naučio sam se boriti s tim. Svaki dan planiram kada i koliko ću trčati, to me motivira da pored poslovnih i obiteljskih obveza nađem vremena za trčanje. Podrška ljudi koji mi čestitaju je jako motivirajuća za daljnje treninge i utrke.

A upravo je podrška kolega nadmašila sva Zdravkova očekivanja. Kroz smijeh kaže da je ”pomalo i slavan”.
Kroz trčanje i vijesti koje se objavljuju na portalima mogu reći da me pola HEP-a pozna, a da ja njih ne poznam. Ljudi pričaju o nama, radim u HEP-u već 18. godinu, za mene se prije malo znalo, ali zadnjih tri mjeseca od kada zajednički trčimo me svako malo netko pita: ”A ti si onaj koji trči?!”
Ipak nastavlja u ozbiljnijem tonu i ponosno zaključuje:
Kada osjetite energiju oko tih događanja, kada vidite zadovoljstvo ljudi koji su sudjelovali na utrkama, to vam je najveće zadovoljstvo za sav trud koji ste uložili. Sigurno je bilo i trenutaka kada je bilo teško i kada sam mislio odustati, pitao se što sam tako uporan i dosađujem ljudima sa svojim idejama i zahtjevima…
Danas mu je sigurno drago što nije odustao. Jer tri pehara s B2B utrka i nagrada za najkreativniji tim su, za HEP trkački tim, zapravo samo početak.