Priča je otprilike ista. Šank, pićence i rasprava dva prijatelja o tome tko je bolji. Bila riječ o uspjesima o krevetu ili na trkačkoj stazi, važno je biti bolji, brži, duži, jači od ovog drugog. Iza neukusnih rasprava sa seksualnim aluzijama na račun sisate i guzate konobarice i beskonačnih forumskih rasprava o treninzima i „mazanjima“ kojima će namaknuti formu da se porazi trkački konkurent, stoji isti motiv/želja za produženjem života i prijenos gena na slijedeće generacije. Ljubav, reći će drugi. Jedinstvo muškarca i žene, reći će treći. Ostvarivanje Božjeg plana, reći će četvrti. Svatko ima neki svoj razlog.
Uostalom, nakon rođenja ženska dojka je neko vrijeme jedini i svakodnevni cilj, više puta na dan i to se smatra normalnim i prirodnim. Ljudsko novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, međutim rađa se s nekoliko urođenih refleksa, a jedan od najbitnijih je refleks sisanja. Kako odrastamo, tako te iste dojke postaju tabu tema, a prevelika želja za njima postaje nešto perverzno. Kod žena se ta želja obuzda vjerojatnom posjedovanjem istih, dok se kod muškaraca refleks sisanja pretvara u refleks okretanja glave za imalo istaknutijim primjercima kao žal za prošlim vremenima.
U posljednje vrijeme seks i sve vezano uz njega se oslobodilo okova tradicije srama pa čak i grijeha, a koja svoje korijene vuče iz prošlosti filozofije/teologije/prirodnih znanosti i neodlučnosti raznih „mislioca“ o tome je li tijelo i duša jedno, odvojeno, da li se prožima, kako jedno utječe na drugo i sve moguće kombinacije koje su rezultirale sa: seks je loš.
Na sreću, većina ljudi je bila nepismena i nije mnogo marila za filozofska i teološka razglabanja, već je umjesto nabiranja i stiskanja čela nad naukom stiskala supruge pa i susjede o friško posložene stogove sijena.
Da ne uđemo previše u nebitne rasprave, ono što svakog trkača zanima je kako poboljšati rezultat, regenerirati se nakon utrke i slično. Razna dopuštena i nedopuštena sredstva, manje ili više, služe u tu svrhu pa je logično pitanje da li bi i seks mogao biti upotrijebljen. Spojiti ugodno s korisnim.
Krenimo:
1. Seksualna aktivnost izaziva određene promjene hormona u tijelu. Kod muškaraca se povisuje razina testosterona koji je hormon zadužen za seksualnu želju, ali i za natjecateljski duh. Da bi podigli razinu testosterona za utrku, večer prije utrke bilo bi potrebno baciti jedan seks na eks. Bolje to umjesto carboloadinga. Tu se naravno postavlja pitanje logističke naravi, a to je pitanje cimera u sobi, ako idete na maraton za koji je potrebno prespavati u hotelu. Obično na takvim trkama dečki vole boraviti s dečkima, a cure s curama. U nekim slučajevima i ta kombinacija može podići razinu testosterona, međutim bolje bi bilo da Joža i Štef razmijene mjesta s Maricom i Ivkom kako bi rezultat bio bolji. Kako biva i s lijekovima, ljudi ih vole kombinirati radi jačeg efekta pa tako bi netko mogao doći na ideju da se ne mijenjaju mjesta u sobi nego da svo četvero uđu u jednu sobu. Međutim, znanost se samo izjasnila o dobrobiti seksa u dvoje, dok bi grupnjak mogao povući za sobom štetne nuspojave. O toj i ostalim kombinacijama posavjetujte se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.
2. Neki su pak znanstvenici uspjeli dokazati da seksualna aktivnost kod žena smanjuje bolnost tijela nakon utrke, zbog endorfina koji se dodatno izlučuju u tijelo. Opet se postavlja pitanje logistike. Maratonci koji dolaze u cilj, sumnjam da su sposobni izazvati bilo kakav terapeutski efekt po tom pitanju, a dizanje nogu u zrak obično biva samo u službi vraćanja krvi u mozak zbog pada tlaka. Tako da bi trebalo uzeti jedan dodatni bus u kojem bi bili odmoreni „terapeuti“.
3. Kako je seks po naravi aerobna aktivnost, njime gubimo energiju. Puno pažnje polažemo kada i što ćemo jesti, ovisno o efektu, da li želimo izgubiti ili dobiti na težini. Gubitak je obično dobar, ali noć prije utrke ne bi bilo dobro da izgubimo suviše kalorija koje smo dobili pomno pripremljenim carboloadingom. To je vrlo osjetljivo pitanje koje treba dobro izbalansirati sa točkom 1.
4. Pitanje dobrobiti na društvenom planu. Rekreativno trčanje ( i da, u tu kategoriju spadaju svi oni koji ne dobe novčanu nagradu na utrci) je dobro jer omogućava druženje s ljudima svih profila, dobi i slično. Vrlo je ugodno razgovarati s nekim 40 godina starijim trkačem ili trkačicom o zajedničkim temama tipa treninga, utrka itd. Trkačima kretanje među većim brojem ljudi povećava i mogućnost stvaranja veza, emotivnih, seksualnih ili druge vrste, u usporedbi s vršnjacima koji preferiraju sjedilački način života. To naravno ima i svojih negativnih strana tipa ljutih muževa, raspamećenih supruga, kojima je teško dokazati da se ne radi o bračnoj nevjeri već o emotivnom „carboloadingu“ prije (točka 1.) i „regeneraciji“ poslije utrke (točka 2.). „Terapeuta“ iz točke 2. predstavite kao dio medicinskog tima (liječnik, fizioterapeut, nutricionista i… Branko). Neshvaćanje okoline je poznato kao dio života sportaša i njihovih metoda pa tako starog Kostelića nazivaju goničem robova zbog metoda koje su donijele uspjeh njegovoj djeci. Napravite paralelu s time i sigurno ćete smiriti strasti.
5. Neki trkači jednostavno nemaju osjećaj za tempo, pogotovo muški. Uvijek krenu prebrzo i riknu na pola trke te se jedva dovuku do kraja ili uopće ne dođu. Neki krenu presporo pa nikada ne ostvare svoj potencijal. U današnje doba GPS uređaja moguće je pratiti planirani i zadani tempo, ali to zna živcirati jer ste ovisni o uređaju, a s druge strane nisu ni jeftini. Seks bi mogao biti dobar trening za dobivanje osjećaja tempa. Nikada nije zgodno se osramotiti u krevetu prebrzim dolaskom do cilja ili rikavanjem na „ petom kilometru“, pogotovo ako je partnerica tek na „drugom“. S druge strane ako imate prespori tempo možete uočiti da se osvrće okolo pa čak i zijeva. Zato je odabir optimalnog tempa i osjećaj da ste u istom vrlo važan. A kada se to nauči među plahtama, samo se ista taktika preslika i na stazu.
Ovih nekoliko savjeta moglo bi vam pomoći da ostvarite bolje rezultate,budete zadovoljniji u životu, ali potrebno je dobro ih dozirati jer mogu imati i suprotan efekt.
Ako ste još uvijek zabrinuti o vlastitom rezultatu, znajte da ste bez obzira na mjesto na ciljnoj listi , već rođeni pobjednik. Neposredno prije vašeg začeća, u žestoku utrku je krenulo oko 250 milijuna spermija od kojih ste baš vi došli prvi, a ne neki lik sa nešto dužim nogama, drukčijom bojom očiju, više ili manje klempavim ušima. Od svih njih preživjeli ste samo vi i jedino vi imate mogućnost prijenosa gena na slijedeće generacije i u budućnost. Najbrži, najjači i najuporniji.
Napisao: Pavao Vlahek
