Sada čitate
Kvaliteta vs kvaniteta

Kvaliteta vs kvaniteta

Puno puta sam čuo kako je pametnije raditi kvalitetu nego kvantitetu ukoliko se želi biti dobar. Glupost! Alibi spika za lijenčine. Svi vrhunski trkači su vrhunski samo zato jer imaju, između ostalog, i sposobnost visoke kilometraže. Nitko nije dogurao niti blizu B-olimpijske norme s 400km mjesečno, čak ni bogom dani Kenijci.

- Oglas -

A povijest je pokazala da se do vanserijskih rezultata dolazilo u najmanju ruku s duplo većom cifrom (800km) i to kao donjom granicom. Osam cura iz Kine, koje su u samo jednoj trci na 1500m prilikom svekineskih sportskih igara krajem prošlog stoljeća postavile nevjerojatne rezultate i koje su i danas sve unutar 15 najboljih rezultata svih vremena, a trenirao ih je Ma Junren, su trčale i 4 puta veću kilometražu, preko 1600km mjesečno (maraton u prosjeku svaki dan).

Ma Junren je bio veliki pobornik Lydyardove škole i uspio je naći načina kako iskoristiti tako visoke brojke. Furao je priču o visinskim pripremama na Tibetu, o fenomenalnim učincima drevne prehrane gljivom Cordiceps s nepalskih visoravni, o čudesno brzim oporavcima s juhom od kornjačine krvi, ali vrlo vjerojatno je to ipak bila samo obična kombinacija u to vrijeme novog EPO-a i starog testasterona. Nikada dokazano, ali priča je zanimljiva i ide u prilog tvrdnji da visoka kilometraža ne šteti nego daje, samo je pitanje kako naći načina za podići granicu u pozitivnu zonu.

Naoko Takahashi

Desetak godina kasnije, svjetski rekord u maratonu je postavila Japanka Naoko Takahashi (btw, 43kg), koja je u pripremi trčala i 1800km mjesečno, dakle u prosjeku 60 dnevno, što je za dobrog i fokusiranog trkača sasvim konkretna tjedna kilometraža. Njezini dugački treninzi su znali obilato prelaziti 60km, uz obavezno dodatno popodnevno rastrčkaravanje od kojih 20-ak. Koliko prostora za „kvalitetan“ trening joj je ostavljala ovakva mega-kilometraža je veliki znak pitanja bez jasnog odgovora, ali odgovor na pitanje da li je mogla bit brža od 2:19, sasvim sigurno i jasno je – NE!

Veronika

Kako stvari stoje kod nas? Desetljećima se drapala stara dobra ruska škola krvavih treninga koja i nije bila tako loša. Tko je preživio bio je (relativno) dobar u okvirima nacionalnog nivoa, ali zato ništa posebno za ponudit vani. Internetskom globalizacijom je procurilo dosta informacija pa je glavni problem postao filtriranje istih, ali Lydyard je ipak stekao svoje poklonike i na brdovitom Balkanu.

Mislim da neću pogriješiti ako kažem da trenutno najveću kilometražu na ovim prostorima vrti Veronika Jurišić, koja je zahvaljujući takvom megalomanskom pristupu zasad jedina osoba koja je u jednom danu prešla više od 200km. Prvo je 2010. godinu završila s više od 10.000 pretrčanih kilometara (dnevni prosjek 27), a ovu, netom okončanu (2011.g.), s više od 11.000km (preko 30 u prosjeku svakog dana)!

Evo još nekoliko njezinih statističkih bisera:

  • U 2011. je pretrčala ukupno 36 puta maraton ili nešto duže, od čega 9 službenih i 27 puta neslužbenih (u treningu).
  • U kolovozu, kada je bila na godišnjem odmoru :),  završila je 9 maratona (što službenih, što neslužbenih te pobijedila na najtežem Samoborskom).
  • U jednom tjednu kolovoza čak 6 puta preko maratona (u tom tjednu ukupno 317km, s dnevnim prosjekom od 45 :))
  • U 2011. je trčala doslovno svakog dana, a zadnji put je imala dan bez trčanja u svibnju 2010., nakon što je dan ranije pretrčala 202km. Jbga, cijeli dan smo vozili iz Francuske pa joj nismo htjeli stati „negdje usput“ po autoputu da si ušprica kojih 20-ak km.

A ovako joj je izgledala sad već lanjska statistika po mjesecima:

Preporuka za čitanje

1. mjesec 918
2. mjesec 875
3. mjesec 977
4. mjesec 991
5. mjesec 782
6. mjesec 918
7. mjesec 965
8. mjesec 1180
9. mjesec 1056
10. mjesec 978
11. mjesec 816
12. mjesec 800

Uglavnom, visoka kilometraža nije za svakoga, jer većinu ljudi koja uskoči u taj vlak ubrzo počne tištiti osjećaj da ništa drugo niti ne radi već samo trči, što i nije tako daleko od istine, ali ako ne uživate u tome sasvim sigurno nije za vas. Međutim, ako ste pročitali ovu seriju tekstova o visokoj kilometraži i dogurali do ovog zadnjeg reda, postoje izvjesne naznake da bi moglo biti! 🙂

Napisao: Dragan Janković

27 komentara
  • Mislim da Marija Vrajič trči mnogo kilometara na godinu jer trči dvadeset maratona na godinu brže od tri sata, a ima super ultramaratonske rezultate. Da li neko zna koliko ona trenira i na koji način?

    Rok

  • nije cilj treniranja postići veliku kilometražu a da nema adekvatnog rezultata što je slučaj sa Veronikom, već upravo suprotno treba trenirati kvalitatvno i dostatno kvantitativno, što uz genetski potencijal daje rezultate.samo po sebi je razumljivo tko je genetski predisponiran da će moći vrtiti i veću kilometražu.za one koje te predispozicije nemaju nema ni smisla velika kilometraža jer upravo ona kontraproduktivan učinak što je vidljivo iz gore navedenog članka.
    daklem ne bih se složio da baš da se potrebno maltretirat sa velikom kilometražom, uostalom svakome se pristupa individualno kao što je slučaj na svim područjima života

  • Adekvatan trening za adekvatnu disciplinu će donijeti adekvatan rezultat. Veronika se ne sprema za utrku od 5km ili 42km već za 200+km (24h). Kao što se brzanci pripremaju drugačije jer za to imaju genetske predispozicije (ili osobne afinitete), i mega-ultraši imaju svoj pristup, shodno svojim mogućnostima i prohtjevima.
    I bokseri, i slalomaši, pa čak i šahisti, trče u pripremama, ali onoliko koliko im je potrebno, ili koliko uživaju u tome. Veroniki možda toliko zaista nije potrebno, ali koliko uživa u tome, čak joj je i ovo malo jer ne stigne više. Iskreno rečeno, ja joj zavidim, jer još od nikog drugog nisam čuo da je rekao “da mu je žao na 38-om kilometru što će trka uskoro završit”.

  • nemoj se ljutiti ali sve ono što je iznad olimpijske dicipline od 42 km, ajde možemo tu staviti i stotku je zapravo na neki način egzibicionizam, ne doslovno, ali budi realan i argumentiran koji je smisao trčanja na 24 sata ili slično.
    klasični maraton od 42 km zapravo pokriva motoričku dimenziju izdržljivosti i duže trke nisu potrebne u smislu dokazivanja nečeg drugog, jer zapravo se niti ne mogu nazvat utrkama,već hodačinama.
    nijedan kvalitetan trkač se neće upustiti u avanturu mrcvarenja i mazohizma od 200 km ili 24 sanog trčanja jer je to besmisleno mučenje organizma.zato postoji i maraton ili možda 100 km pa neka se tu ultramaratonci dokazuju u pravoj konkurenciji

  • Ja Veroniku doživljavam kao Tarahumaru. Pogotovo nakon današnjeg teksta na portalu. Ali Tarahumare kao što piše u tekstu nemaju kompetitivnu komponentu i ne broje pretrčane kilometere, a Veronika itekako ima. Stalno je se ističe kao najbolju, a ona za pravo samo trči bez nekog cilja. I to je u redu sve dok ne govorimo o treninzima. A ovaj tekst je o treninzima.

  • @Bikila: Zašto bih se ljutio?? Pa svatko ima svoj pogled na život, samim time i na sport i na kraju i na trčanje, i svatko ima svoj vlastiti sustav vrijednosti. Ja gledam i vrednujem na jedan način, ti na drugi, Veronika na treći, Gebrselassie na četvrti, Kouros na peti, Sebastian Coe na šesti itd i to se zove pluralizam. A polemika je uvijek dobrodošla, iz nje se jasno vidi kako tko gleda na stvari…

    @Boris: Pročitao sam još jednom tekst, i ne znam gdje sam to istaknuo da je Veronika najbolja. Tekst je o visokoj kilometraži, u kontekstu koje Veronika zaista ima frapantnu statistiku, koja zaslužuje da bude javno objavljena. Usput, Veronika trči s vrlo konkretnim ciljem, ali to je tema za neki drugi tekst koji će uslijediti nekom drugom zgodom… Mislim, mogao sam pisati i o tome tko je zaradio najviše kuna ove godine, ali nemam konkretne podatke 🙂

  • imurat ?

    fant ne baljezga gluposti, jer za razliku od tebe podaci su mu dostupni, ti si valjda ograničen na tri programa HTV pa ne vidiš dalje od ograde
    inače žena trči i više od toga samo ne radi samoreklamu

  • Ne znam točnu brojku, ali sam vidio puno puta u rezultatima trka po Italiji njezin ime i skoro svaki put je ispod tri sata. Prošle godine Marija je trčala u dva dana maratone brže od tri sata a jednog je pobjedila. Zato me zanima kako ona trenira da može tako puno a tako dobro?

  • Umjesto natezanja tko više trči od koga i kakve rezultate ima (na čemu uvijek izgleda završi), mene bi zanimao npr. komentar na neke očigledno nove poglede vezane uz uspješnost na dužinskim trčanjima – poput CrossFit Endurance (CFE) treninga koji se bazira na visokom intenzitetu i malom volumenu (jedan članak o tome je objavljen u zadnjem broju RW-a)… pa ako netko ima što reći na tu temu bilo bi super.

  • Pozdrav Janko,
    Nikola je iz suncane Etiopije.
    Ne bih se slozio nikako sa teoriom kilometara.
    Ja sam bas za obrnuto, sto manje i sto kvalitetnije.
    Dok sam pripremao Elvan za prvi polumaraton koji je istrcala za 1:07:07 nije niti jedan tjedan pretrcala vise od 120 km, a najduzi trening je bio 2 sata.
    Kada je u Parizu istrcala 5km za 14:31, kilometri su se jos vise smanjivali.
    Na EP u Barceloni kada je bila spremna za 10 km ispod 30 min, jedva da smo imali 100 km tjedno.
    Ovo su neki treninzi koje sam nasao sad na brzinu iz 2010 g.:

    Dear Elvan,
    This is trainings for this and next week (12 do 21.3), I hope that you get my SMS from Netherland:

    Friday:
    Morning: 7:00 AM, Jogging 45 min, HR around 150
    Evening: 6:30 PM, Gym; 15min worming up on bicycle HR 120-140, circulate training with 30% of max load (10 exercise for upper body and legs
    30sec work, 30 sec rest), 10 min cool down bicycle

    Saturday:
    Morning: 5:30 PM, altitude 2500m; easy 30 min, HR 130-160 + fartlek
    5x(2 min on HR 155-169, 2 min HR 146), + 3 km HR 150

    Sunday:
    Morning: 6:00 AM, altitude 3100m; long distance training; 1 hours and 15 minutes, easy HR 130-160
    Evening: 5:00 PM; stretching 30 min in gym, sauna and massage 45 min

    Monday:
    Evening: 7:00 PM; gym; 20min worming up on bicycle HR 120-140, circulate training with 30% of max load (10 exercise for upper body and legs
    30sec work, 30 sec rest), 20min cool down bicycle.

    Thursday:
    Morning 6:00 AM, altitude 2100m; long distance training/fartlek: 3km HR 130-155 + 3(5 min on HR 150-170, 5 min HR 145), 3 km HR 130-145 (21km)

    Wednesday:
    Morning: 7:00 AM, Jogging 50 min, HR around 150
    Evening: 6:30 PM, Gym; 20min worming up on bicycle HR 120-140, circulate training with 30% of max load (10 exercise for upper body and legs
    30sec work, 30 sec rest), 20 min cool down bicycle

    Thursday:
    Evening: 7:00 PM; stretching 30 min in gym, sauna and massage 45 min

    Friday:
    Morning: 7:00 AM, Jogging 40 min, HR around 150 + 5×15 sec speed, rest 60 sec
    Evening: 6:30 PM, Gym; 20min worming up on bicycle HR 120-140, circulate training with 30% of max load (10 exercise for upper body and legs
    30sec work, 30 sec rest), 20 min cool down bicycle

    Saturday:
    Morning: 5:30 PM, altitude 2500m; easy 35 min, HR 130-160 + fartlek
    5x(3 min on HR 155-170, 2 min HR 150), + 4 km HR 150

    Sunday:
    Morning: 6:00 AM, altitude 3100m; long distance training; 1 hours and 20 minutes, easy HR 130-160
    Evening: 5:00 PM; stretching 30 min in gym, sauna and massage 45 min

    Ali drago mi je ponovo procitati clanak iz jednog od tvojih prvih maratonaca o kineskinjama i kornjacinoj krvi, taj m io je bas nekako ostao u pamcenju.

    Sve mi je neugodno uopce rec da sad nema ni 45km tjedno. A idem na A normu za OI u Londonu, 15.05 u Portugalu.

    Ovdije pripremam jos jednu grupu od 6 trkaca za polumaraton ispod sata, turskok reprezentativca u maratonu za A normu, europskog prvaka u planinskom trcanji i mogui ti reci da nitko od njih nije ni blizu 800 km mjesecno.

    Pozdrav iz Afrike
    Nikola Boric

  • Pozdrav iz Osijeka!

    Inače mi nije stil da komentiram tuđe članke, ali ovaj put se potpuno slažem sa Nikolom glede kilometraže. Smatram se kompetentnim da iznesem svoje mišljenje i stav na ovu temu. 1998. godine diplomirao sam na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, sa diplomskim vezanim uz trčanje kod prof. dr. Viktora Šnajder. Te 1999. godine istrčao svoju prvu trku na 100 km u Švicarskom Bielu za 9:49:57. Najbolji polumaraton mi je 1:16:58, a maraton 2 sata i 50 minuta ( po mom to su vremena jednog jačeg rekreativca – gdje po svom mišljenju pripadam). Od 2004 do 2011. godine osam puta sam nastupio na ultramaratonu od Zagreba do Vukovara – Ovčare i sedam puta ga istrčao ( odustao jedino 2006. godina na trećoj dionici zbog ozljede Ahilove tetive koja je nakon toga sanirana operativnim zahvatom). Svih tih godina, prosječna godišnja kilometraža mi se vrti ispod 4 000 km. Rezultate koje sam postigao sa tom kilometražom nisu zanemarivi ( četiri puta drugi, dva puta treći i jednom deseti). Kao što je Nikola rekao radi se o kvaliteti pretrčanih kilometara. Tijekom godine trčim na osjećaj jer me trčanje opušta. Mjesečno imam od 20 – 22 treninga. Dva mjeseca prije navedenog ultramaratona odradim kvalitetnije treninge. Npr. u kolovozu prošle godine odradio sam 5 maratona u pet dana od 17 – 21. i to sve u krugu od 385 metara na pomoćnom igralištu NK Osijek. Cilj mi je bio da tih 5 maratona istrčim ispod 5:00/km, a četvrti dan za 4:30/km. Evo kako je ispalo: prvi dan 42,4 km za 3:23:33 4:48/km, drugi dan 42,2 km za 3:17:45 4:41/km, treći dan 42,2 km za 3:25:09 4:51/km, četvrti dan 42,2 km za 3:08:36 4:28/km i peti dan 42,2 km za 3:29:08 4:57/km. Sve sam mjerio Garminom Forerunner 310XT i te treninge imam evidentirane na računalu sa prolazima svaka 2 km. Ciklus od tih 5 maratona završio sam 17 dana prije starta Ultramaratona ZG – VU.

    Trenutno se priprema za utrku od 12 sati i cilj mi je istrčati iznad 130 km. Sastavio sam si plan treninga u kojem jedva mogu nakupiti 500 km mjesečno i to u udarnom terminu priprema. Kad pročitam Jankov tekst ispada da se sa svojim načinom treninga pripremam na samoubojstvo, te da bi trebao trčati minimalno 1000 km mjesečno, s čim se ne slažem.

    U svom članku Janko je napisao slijedeće: U 2011. je pretrčala ukupno 36 puta maraton ili nešto duže, od čega 9 službenih i 27 puta neslužbenih (u treningu). U kolovozu, kada je bila na godišnjem odmoru , završila je 9 maratona (što službenih, što neslužbenih te pobijedila na najtežem Samoborskom).U jednom tjednu kolovoza čak 6 puta preko maratona (u tom tjednu ukupno 317km, s dnevnim prosjekom od 45 ) Pitam se koji je bio cilj da u jednom tjedni istrči 317 km i kojom je brzinom odradila te treninge. Da li je cilj bio Samoborski na kojem je i pobijedila, pa ako je već pobijedila, pobijedila bi i sa znatno manjom kilometražom od navedene.

    Jedan prijateljski savjet Veroniki od čovjeka koji uživa u trčanju, koji se povremeno voli natjecati ali kojem rezultati nisu od primarnog značaja. Već sam naveo da se smatram jačim rekreativcem. Veronika, smanji kilometražu za 50 – 60% od navedene i popravit ćeš sve svoje rezultate, a i onaj hvale vrijedan na 24 sata.

  • Nikola, Etiopljanka s 38 kila je drugi svijet, to i sam znaš. Vanzemaljac. Nema nikakvih šansi da taj režim treninga sprovedeš s bilo kim na ovom svijetu koji ima više kila i koji je porijeklom s nizine i da ćeš postići isti ili barem približan rezultat. Jednom kad se vratiš u domaju složit ćeš se samnom…
    Mali Etiopljani u osnovnoj školi već drapaju petaka za 15min, bez ikakvog sistematskog treninga, samo na osnovu toga što im je škola 5-10 kilometara od kuće. Ono što su naslijedili (aerobni kapacitet) od svojih predaka, bijeli čovjek (ili nizinski) mora nadoknaditi kilometražom. U Etiopiji svaki jogger ide polumaraton ispod 1:05, a ako počne redovito trčati začas je na 1:00.
    Tako da oni zaista nemaju potrebu da drljaju kilometražu kad su je dobili u nasljeđe, mogu se fokusirati na “kvalitetu”.
    Hvala ti na lijepom primjeru kako to radi svjetska rekorderka na 5000m, ali s bilo kim u Hrvatskoj (ili bilo gdje u Europi) s tim programom nećeš dobiti ni pobjednicu polumaratona u Vrbovcu.
    Osim toga, ja ne zagovaram visoku kilometražu bez dobro izbalansirane periodizacije u jednom dugačkom vremenskom periodu, i u članku sam naveo primjere gdje su neki ljudi rušili svjetske rekorde trčeći više od 400km tjedno (pa čak i u disciplini 1500m). A nisu trčali toliko puno kilometara po mom savjetu ili preporuci, pa se onda vjerojatno nećete složiti ni s njihovim trenerima.
    Meni osobno je drago da se ne slažete samnom, to samo razvija polemiku, proširuje svjetonazor i fleksibilnost, a nadam se da je osjećaj obostran jer se i ja ne slažem s vama 🙂
    Nego… Nikola, kolko košta dva tjedna boravka u Adisu?

    @Elvir: vjeruj mi da još nisam upoznao osobu koja više uživa u trčanju od Veronike, ako je to uopće moguće. I njezin jedini i konkretni cilj je da uživa u tome što duže. Ona je ovdje navedena isključivo iz statističkih pobuda, jer već par godina ne trenira apsolutno ništa sistematski, niti je zanima bilo kakav rezultat, čak niti u maratonu. Uvjerenja smo da će ovakvim pristupom možda jednog dana pretrčati više od 220km na 24-satnoj ultri, i to je ono za što se, uvjetno rečeno, priprema. A vrijeme će pokazati da li je bila u pravu.
    Isto tako sam uvjerenja da bi svakog drugog ova kilometraža slomila već nakon mjesec/dva, što Veroniku u biti i čini posebnom.

  • Pozdrav iz Zagreba.
    Ne želim nikakvu veču raspravu ,bacit ću osvrt i svoje viđenje na pročitani tekst o velikoj kilometraži Veronike Jurišić.Ne želim nikoga omaložavati već cu reći svoje dobronamjerno mišljenje pa ako svatite to kao poruku pozitivnu ok ako ne opet ok, ponavljam to je moje mišljenje.
    1.Janko sve pohvale tebi u radu svog kluba i popularizaciji atletike ali ja osobno se nebi hvalio da neko ima tako veliku km,veliki trud a rezultata u maratonu nema, po tom trudu i treningu ( kilometraži) ,trebala bi Veronika iči maraton ispod 3 sata i to dobrano
    2.Činjenica da ona uživa u trčanju i da joj je žao da nakon 38 km što mora stati je u stvrari pravo pitanje jeli ( bez uvrede ) trčanje ili hodanje u pitanju.Trčanje ispod 5 min po km ili trčanje iznad 5min, 6 min pa čak i 7 min , sorryy nije trčanje
    3.Činjenica zašto u Hrvatskoj atletici žena Lisa Stublić ima najvredniji maraton u 2011g u apsolutnoj konkurenciji kod m i ž, je u stvari pitanje pogrešnog treniranja maratonaca,činjenica da dosta tzv. maratonaca ne radi, samo trenira, postavlja se pitanje zašto ne trče maraton ispod 2 :30, razlog je u prevelikoj km, pogrešnom odabiru utrka,(preveliki broj),i pogrešnoj gustoči treninga, bitan je intenzitet u serijama, ne kilometraža i ne dionice, niko s dionicama neće napraviti najbolji rezultat na 10 km, polumaratonu ni maratonu
    4.Nemože se očekivati rezultat u maratonu ( neki trče maraton radi broja,trče u 2 mj po pet maratona,postavlja se cilj šta je u biti cilj) i jasno nije ni čudo što Lisa ima apsolutno najj rezultat u obe konkurencije
    5.Za kraj dobronamjerna zamjerka, + je adidas škola, popularizacija trčanja, ali veliki je minus što početnici nisu naučili trčati 5 km,več su istrčali polumaraton, a več ih se trenira za maraton( pitanje je jeli trčanje maratona 4h ili 5 h trčanje i dali če ti ljudi dobiti pravu sliku svojih sposobnosti, pravu sliku o atletici i nedaj bože da se ozljede toliko(nadam se da se nisam nikom zamjerio)

    Ljep pozdrav od maratonca1
    3.

  • Sory mala dopuna kod točke 3. da nebi bilo zabune,mislio sam kod greške u trenintima i lošim rezultatima, je prevelika kilometraža,preveliko trošenje na dionicama, a preslaba kvaliteta na intenzitetu kilometraže,naime nakon ludih dionica radi se jako slab intenzitet kilometraže, a dobar rezultat u maratonu se neče istrčati niti jako velikom sporom kilometražom, niti brzim dionicama

    Pozdrav

  • Sory mala dopuna kod točke 3. da nebi bilo zabune,mislio sam kod greške u treninzima i lošim rezultatima, je prevelika kilometraža,preveliko trošenje na dionicama, a preslaba kvaliteta na intenzitetu kilometraže,naime nakon ludih dionica radi se jako slab intenzitet kilometraže, a dobar rezultat u maratonu se neče istrčati niti jako velikom sporom kilometražom, niti brzim dionicama

    Pozdrav

  • @maratonac1:
    1. Hvala za pohvale. Nemam osjećaj da sam se hvalio Veronikinom kilometražom, već po n-ti put kažem da je navedena iz statističkih pobuda, vezano uz temu “visoka kilometraža”. Ja joj nisam trener već 3 godine, ali redovito pričamo o trčanju i oboje uživamo u njezinoj kilometraži. To nema nikakve veze s rezultatom u maratonu, i o maratonu i o nekim drugim disciplinama uopće ne pričamo. I ne kužim zašto je tako teško shvatiti to što sam napisao – ona ne trenira za maraton i ne trudi sa da postigne rezultat u maratonu.
    2. Ne slažem se, za mene je sve trčanje. Gebrica bi možda povukao lajnu na 3:15, Parip na 4:00, ti na 5:00 itd… ja nebi nigdje.
    3. Slažem se. Uz ogradu da gotovo svi hrvatski maratonci su u biti zaljubljenici u trčanje koji se s time zabavljaju nakon svog punog radnog vremena. Biti “full time athlete” ili zaljubljenik u trčanje je razlika otprilike koliko između neba i zemlje.
    4. Slažem se. I ukoravam (i ističem istovremeno) samog sebe zbog toga što sam jedne godine trčao 5 maratona u mjesec dana (bilo 5 nedjelja, jbga). Cilj mi je tada bio osvojiti gajbu pive jer je bila u pitanju oklada. Osvojio sam je, i usput potrošio 3 soma maraka da to ostvarim. Vrijedilo je! Nikad slađe pivo u životu popio nisam. I napravio bi opet isto. Da mogu 🙂
    5. Hvala na dobronamjernoj zamjerki, imaću je na umu. Polaznici nisu imali zamjerke te prirode. Svi su završili polumaraton i ni jedan nije izašao iz škole ozlijeđen.

    I još bi se za kraj zahvalio svima koji učestvuju u ovoj zanimljivoj debati, osobito Muratu, Nikoli i Elviru, koji su se sasvim lijepo i kulturno predstavili.

  • Halo Janko i ostali,
    Bas mi je super da smo razvili polemiklu.
    Smatram da trening definitivno mora biti individualan i prilagodjen.
    Tako da treniram nekoga u Hr sigurno ne bih radio po ovim principima.

    Cijena smijestaja u Addisu za 2 tjedna za tebe Janko bi bila besplatna, bila bi mi cast da budes moj gost.
    Ali ako dolazis sa vecom grupom, na pripremem, dodji minimalno na 3 tjedna.
    Cijene najma kuca se vrte oko 300 do 500 eura za 3 do 5 ljudi.
    Najma auta na mjesec dana je isto tu negdije.
    Cijena hrane je malo niza nego kod nas.
    Avio karta je oko 1000 usd.
    Vise iz prve ruke mogu ti reci Slavko i Lili.
    Ako se itko odluci na dolazak u Addis neka mi se javi na mail.
    nikola@champstat.hr
    Srdacan pozdrav iz vruce Afrike
    Nikola

  • Vidimo se sljedeće zime 100%. Već dugo važem da dođem dole, a i nije u redu odbiti velikodušnu ponudu 🙂

    Evo još malo primjera kako to rade Kenijci koje trenira Dr. Gabriele Rosa, a kod njega su trenutno najbolji maratonci na svijetu. Grupa s kojom on radi piči od 150 do 175 milja tjedno (240-280km, prevedeno 1000-1200 km mjesečno). Jedan tipičan tjedan kod njih izgleda ovako:
    PON: 70min ujutro + 60min popodne
    UTO: ujutro fartlek (25 x 1+1) + 60min popodne
    SRI: 60min ujutro + 60min popodne
    ČET: ujutro dionice (12 x 1km, pauze 90”), 60min popodne
    PET: 60min ujutro + 60min popodne
    SUB: 35km dugački trening ujutro, popodne slobodno
    NED: 60min ujutro + 60min popodne
    Ukupno 610min laganih (cca 170km) + fartlek + dionice + dužina = 240km, i to je jedan od nižih tjedana… plus otežavajući faktor što sve to rade iznad 2500m n/v, i sve po neravnom terenu.

  • Ne radi se o apoteci.
    To rade i ovdije.
    Ali to je ovdije moguce jer imas 1000 atleticara koji su sposobni trcati 21 km za 1 sat i boli te briga da li ce biti ozlijedjeni ili ne.
    Kad ih samo izbacis iz masine i uzmes nove.
    Nemojte se drzati ko pijani plota sranja koje nadjete na internetu, jer je realnost ovdije drugacija.
    A detalje vam nitko ne govori.
    ali od mene je ovo isto zadnji komentar.
    Naporno mi malo prepucavat se ovako. Mislim nije prepucavanje ali mi nije ugodno jer su teme preopsirne.
    A ljudi iz europe nemaju nikakvog iskustva u ovim stvarima pa sad nekom objasnjavat nekaj traje 100 godina i na kraju ispada prepirka ko je bolji trener i ostalo.
    To me ne interesira.
    Nadam se da ce te doci ovdije iduce zime u sto vecem broju i uvjeriti se sami.
    http://www.trcanje.rs/trening/u-cemu-se-krije-tajna-etiopskih-dugopruga/

  • to rade i ovdije sam mislio na divljanje na treningu.
    Tj svaki dan utrka, pa utrka pa opet utrka pa ko ziv ko mrtav.
    Zato ni nema trkaca sa konstantom od nekoliko sezona.
    Ali dosta o tome svemu.
    Barem od mene

Na vrh stranice