Trkači često putuju – bilo turistički ili natjecatelji. Prilikom putovanja u razna podneblja i kulture mijenjaju se i uvjeti prisustva bakterija, virusa ili parazita u hrani i vodi na koje je lokalno stanovništvo naviklo i otporno. Stoga su za novopridošle moguće tegobe od strane probavnog sustava. Češće su u zemljama u kojima vlada niska razina higijene te su uzročnici zaraznih bolesti rašireniji na javnim mjestima i među populacijom. Obično se uzročnici zaraznih bolesti nalaze u vodi čija kontrola i tretiranje nisu zadovoljavajući. Mogu se dobiti i ako se ne pije lokalna voda, dovoljno je i unošenje komercijalnog pića uz upotrebu leda čije je podrijetlo navedena voda ili hrana isprana tom vodom.
Tegobe se uobičajeno javljaju od 12-48 sati nakon unošenja mikroorganizama. Najčešći simptomi se javljaju u obliku mučnine, povraćanja, proljevaste stolice, povišenom tjelesnom temperaturom, vrućicom ili bolovima u mišićima. U velikom broju slučajeva simptomi prestaju spontano, no kod intenzivnijih tegoba potrebno je potražiti liječničku pomoć.
Kao i kod svega prevencija je pola posla:
- hraniti se u provjerenima ili preporučenim restoranima
- kuhanu hranu bi kod posluživanja trebala biti vruća
- izbjegavati hranu koja se servira na ulici
- piti vodu ili druga pića iz zatvorene i originalne ambalaže, kao koristiti istu pri pranju zubi
- voće prije konzumacije oguliti ako je to moguće
- imati putno zdravstveno osiguranje
Za ublažavanje simptoma:
- nadoknađivati tekućinu i elektrolite (natrij, kalij, tj. slaniju hranu, banane, rajčice) na usta da bi se spriječila dehidracija. Ukoliko zbog mučnine i povraćanja to nije moguće tada je potrebno nadoknaditi istu intravenskim putem, infuzijom
- ukoliko se intenzitet proljevastih stolica ne smiri, pokušati uzeti lijekove tipa loperamid, ali tu se potrebno posavjetovati s liječnikom jer kod nekih mikroorganizama je poželjno da se proljevom oni i njihovi toksini izbace iz tijela, a loperamid i smirivanje proljeva bi imalo suprotni efekt. To je osobito moguće ako stolice sadrže krv i udružene su s povišenom tjelesnom temperaturom.
Treba imati na umu da se putnička dijareja može javiti u svakoj kulturi i podneblju i da nisu rezervirana samo za zemlje koje mi, gledajući s visoka, smatramo potencijalnima.
S obzirom na čestu pojavu kod putnika na svim stranama svijeta, putnički proljev u raznim kulturama ima i lokalne nazive. U Meksiku ga zovu „Montezumina osveta“, u Australiji „Chunder From Down Under“, u Afganistanu „Kabulitis“ itd. U našem podneblju je poznat naziv jedne radnje koja je bila zatvorena zbog niskih higijenskih uvjeta. „Kod zlatnog stafilokoka“.
Zato ciljate li na neki rezultat, najbolje da ga istrčite na domaćem maratonu. Putovanje u daleke zemlje, osim potencijalnog putničkog proljeva donosi i druge opasnosti od koje su dvije najčešće jet lag i iscrpljivanje hodanjem te razgledavanjem kulturnih znamenitosti dane prije utrke.
Napisao: Pavao Vlahek
