Kada radimo razgibavanja i zagrijavanje u Maksimiru prije treninga u sklopu škole trčanja, često sa strane stoje djeca različitog uzrasta i oponašaju nas što radimo. Uz to, kada god protrčimo kraj nekog djeteta, u 90% slučajeva to dijete će početi trčati s nama, makar 5 metara. Zašto to djeca rade? Kako trčanje možemo pozitivno koristiti u odgoju svoje djece?

kala

Trčanje je zdrava i prirodna aktivnost

Djeci je trčanje najprirodnija i najiskonskija aktivnost koja postoji. Svaka igra koju djeca igraju, na neki način uključuje trčanje. Roditelji nerijetko već tu počinju bez izražene potrebe postavljati djeci granice kroz upozorenja da uspore, da paze da ne padnu itd. nesvjesno im šaljući poruku da je trčanje nepoželjna aktivnost. Međutim, trčanje nosi niz pogodnosti u razvoju djetetove koordinacije, senzorne integracije, kognitivnih sposobnosti i cjelokupnog fizičkog razvoja. Osim toga, ne treba zanemariti niti evolucijski pogled, gdje je trčanje urođena aktivnost nužna za preživljavanje, odnosno za lov životinje. Čovjek, naspram drugih životinja, nikad nije imao brzinu ili snagu, ali mu je savršeni sustav znojenja omogućavao izdržljivost.

Osim što trčanje ima spomenute prednosti na djetetov razvoj i zdravlje, trčanje razvija djetetovu samodisciplinu, osjećaj samoefikasnosti i uspješnosti.

Kako potaknuti dijete na trčanje

Naravno, dijete neće kao odrasla osoba tek tako ići odraditi trening od npr. 15min trčanja. Kao i sve aktivnosti koje dijete radi, trčanje mu morate na neki način približiti i učiniti ga zanimljivim. Sad se vraćamo na uvodni dio teksta – djeca obožavaju imitirati odrasle! Štoviše, djeca uče od najranije dobi upravo modeliranjem, odnosno imitiranjem svoje okoline. Naravno, dijete imitira prvenstveno roditelje, kada npr. s dvije godine počinje ‘kuhati’ s vama u kuhinji ili oponašati bilo koje druge kućanske poslove. Na taj način dijete može naučiti i neke loše stvari, zato je jako važno da roditelj bude konzistentan sa svojim riječima, jer je više važno što roditelj radi, nego govori (pušenje cigareta, ispijanje alkoholnih pića itd.). I onda dijete vidi skup odraslih osoba kako svi rade istu stvar, kao u uvodnom dijelu, naravno da će i ono htjeti to raditi, jer dobiva poruku da je to nešto super, nešto što odrasli rade i nešto što bi ono trebalo raditi.

Dakle, najjednostavniji odgovor na pitanje kako potaknuti dijete na trčanje je – trčite s njim! Odnosno, ako ste već postojeći trkač, dopustite mu da trči s vama. Dijete je ionako vjerojatno već odavno iskazalo želju da trči s vama, a možda upravo to i radite pa ste samo sad dobili potvrdu da je to bila jedna odlična ideja. Najbolji primjer ovakvog tipa učenja su roditelji i djeca koja imaju isto zanimanje, konkretno u ovom slučaju, roditelji i djeca sportaši. Čak to i ne mora biti primarno zanimanje, samo usađena ljubav prema nekom hobiju. Dobar primjer kod nas su Paripovići – tata Drago i sin Nikola. Dragu Paripovića nije potrebno posebno predstavljati, on definitivno spada u legende hrvatskog trčanja, koji i danas ostvaruje vrhunske rezultate, bolje od većine puno mlađih ‘kolega’. Njegov sin Nikola je isto vrhunski rekreativni trkač, koji danas svoju ljubav prema hobiju prenosi kroz svoj posao i rad s rekreativnim početnicima u adidas školi trčanja, gdje radi kao trener.

djeca

Što ako ne trčim?

Jedna opcija je da budete klasični roditelj i upišete dijete u neki sportski klub. To naravno nije ništa loše, dapače, uvijek je važno da se dijete bavi nekakvim sportom, odnosno fizičkom aktivnošću, na bilo koji način. Dijete će upoznati puno svojih vršnjaka, steći nove prijatelje, a s druge strane uživati u psiho-fizičkim pogodnostima trčanja i treniranja u grupi.

Postoji i druga opcija – možda je upravo došlo vrijeme da nađete malo vremena za sebe i vi postanete trkač! Osim toga, to nije samo vrijeme za sebe, to je vrijeme za VAS. Postoji li ljepši način za provođenje zajedničkog vremena sa svojim djetetom od uživanja u zajedničkim aktivnostima na otvorenom, a koje imaju iznimno pozitivan efekt na svakog individualno? Najčešći ‘izgovor’ koji roditelji daju, zašto se ne bave fizičkom aktivnošću, je da nemaju vremena, jer rade i imaju djecu kojoj se moraju posvetiti. Nije li ovo apsolutno najbolji mogući način za potaknuti dijete da se bavi sportom, da provodite vrijeme s njima, a pritom napravite nešto i za sebe? 🙂

Osim toga, nećete imati pritisak da morate trčati kao i neki drugi trkač, da li je netko bolji od vas itd., samo ćete se opustiti, uživati u vremenu sa svojim djetetom i pritom se dobro zabaviti! U zapadnim zemljama je to normalna zajednička aktivnost, gdje je kultura trčanja sastavni dio svakodnevnog života.

Nemojte dopustiti da vaše dijete samo stoji sa strane i gleda nasmiješene odrasle ljude kako zajedno dijele trenutke kroz trčanje, postanite i vi ta odrasla nasmiješena osoba, a pritom jedan totalno kul roditelj. Stvari su ponekad jednostavnije nego nam se čine! 😉

Napisala: Maja Bonačić, magistra psihologije