Treneri imaju težak posao kada je u pitanju pretvaranje mladog talentiranog atletičara ili atletičarke u uspješnog seniora, kažu Scott Grace i Jenny Harris nacionalni treneri Engleskog atletskog saveza u članku objavljenom u Athletics Weekly.
Povijesno gledano, učestvovanje djece u intenzivnim treninzima i natjecanjima neprimjerenima njihovoj razini spreme, je posljedica filozofije „uhvatite ih mlade“. Prema tom principu, da bi sportaš bio dobar u seniorskim kategorijama, mora biti podvrgnut rigoroznom treningu u mlađim dobnim kategorijama.
LTAD (long-term athlete development) – dugoročni razvoj sportaša
Zlatno pravilo LTAD je da djeca nisu minijaturne odrasle osobe. Dok odrasli treniraju vještine specifične za sport, djeca bi se trebala uključiti u aktivnosti gdje se razvijaju opće i bazične vještine koje se protežu i kroz većinu sportova (trčanje, skakanje bacanje ravnoteža i koordinacija).
Razlika postoji i u fiziološkom, psihološkom i pedagoškom smislu.
Fiziologija
- U dobi od 3 do 6 godina dolazi do brzog fizičkog i mentalnog razvoja djece.
- U dobi od 6 do 12 godina fizički i mentalni rast su nešto usporeniji.
- U dobi od 12 do 17 godina dolazi do naglog i brzog fizičkog razvoja.
- Nakon 17 godina mentalni raste je sporiji, a fizički polagan i konstantan.
Anaerobne mogućnosti u djece su manje nego u adolescenata i odraslih zbog manje mišićne mase i manjeg kapaciteta namicanja energije anaerobnim putem.
Psihologija
Pamćenje u djece nije tako dobro razvijeno kao u odraslih zbog sporije obrade informacija. Ono što je važno djeci u sportskoj aktivnosti je svladavanje sebe, razvijanje vještina i zabava, a pobjeđivanje drugih je u drugom planu, tako dugo dok im netko drugi ne ukaže na to. Stoga se smatra da je važnost pobjeđivanja drugih nešto naučeno, a ne usađeno.
Pedagogija
Djeca imaju ograničeni rječnik u određenoj dobi pa lakše uče vizualno, nego verbalno ili kad im se čita. (VARK model, Fleming, 2012.)
Razlozi protiv specijalizacije u sportu u ranoj dobi
Američko pedijatrijsko društvo je 2000. pokrenulo program protiv rane specijalizacije u sportu. Istvan Baly i Jean Cote su razvili program „FUNdamental“ za dugoročno planiranje razvoja sportaša kroz nekoliko faza:
- Učenje treniranja
- Treniranje treniranja
- Treniranje za natjecanje
- Treniranje za pobjeđivanje
Pojedine faze se nužno ne poklapaju sa kronološkom dobi sportaša, nego je važno kakav je psihološki, fizički i emocionalni razvoj u određenoj dobi. Također i vrijeme provedeno u sportu se treba uzeti u obzir.
Ne uzimanje svih faktora u obzir rezultira time da talentirani sportaši promaknu sustavu. Na primjer, sportaši koji se kasnije razvijaju, bivaju odbačeni u ranijoj dobi jer ih vršnjaci koji prije zrele prestignu, pa ovi budu odbačeni kao neperspektivni. S druge strane, djeca koja se ranije razvijaju, a time budu bolja od vršnjaka, često budu odbačena jer se smatra da je njihov uspjeh temeljen na činjenici da su „veliki za dob“. U oba slučaja nije bitno što i kako netko može kao dijete, nego kako kroz dugi rok može razviti svoje sposobnosti do maksimuma.
I što sada?
Lord Sebastian Coe, dvostruki olimpijski pobjednik, se prisjeća da je njegov otac, koji mu je bio trener, uvijek inzistirao na razvoju „cijele osobe“. Coe je bio jedan od onih koji se kasnije razvijaju, za razliku od svog rivala Steve Ovetta, koji ga je redovito dobivao u mlađim dobnim kategorijama. U seniorskim kategorijama ta je velika razlika nestala.
Razvoj sportaša kao cjelokupne osobe bi trebao biti najvažniji cilj svakog trenera. Usredotočavanje na sport kao sredstvo za postizanje boljitka svakog djeteta, a ne djeteta kao sredstva za promociju sporta.
To kažu Britanci. Kako stoje stvari kod nas?
Napisao: Pavao Vlahek, dr.med.
