Jedno poslijepodne Zoran me pozvao na zajednički trening, no kako sam prethodni dan imao jači trening zahvalio sam mu se na pozivu, ali sam ipak uzeo fotoaparat i odlučio snimiti trening i napraviti jednu malu reportažu o Zoranu.
Zoran je svoj trening počeo iz centra Bribira tj. Vrbe odakle se spustio cestom Bribir -N.Vinodolski otprilike 2,5 km do raskršća za Sv. Mikulu. Tu je napravio nekoliko sprinteva od stotinjak metara i krenuo dalje kroz novljansko polje do magistrale 3 km. Tu je dionicu podijelio 3x 1.000m i tako natrag s minutom pauze 1.000m trčao je 3,40 min. To su vrlo naporni trenizi koji zahtjevaju maksimalnu psihofizičku spremnost.
U tjednom programu Zoran ima dužinski trenig od 20-25 km, jedan tempo trening 12 km, brdski trening 10 km i jedan brzinski trening u dionicama od 400-1000 m zavisno za koju se utrku sprema.
Zoran je rođen 1976. godine u Rijeci, a trčanjem se počeo baviti već u ranom djetinjstvu u atletskoj sekciji OŠ Dr. Josip Pančić- Bribir. Nastavio je s trčanjem u AK Marathon iz Bribira koji je prestao s radom polovicom devedesetih.
Zoran je postizao kroz to razdoblje iznimne rezultate, a posebno su za pamćenje oni iz 1990. godine kada je na državnim i međunarodnim utrkama od 15 utrka pobjedio na 10 utrka, a na ostalim utrkama zauzeo visoke plasmane. Kao takav je bio kandidat za sportaša godine u bivšoj općini Crikvenica.
Sa istim uspjehom nastavio je i dalje, a 1993. godine na međunarodnom Zagrebačkom maratonu kao 17-godišnjak u seniorskoj konkurenciji u diciplini polumaratona osvojio je odlično 12. mjesto.
Iste godine na tradicionalno jakoj utrci Uljanik – Pula na 8 km osvojio je u seniorskoj konkurenciji 4. mjesto s rezultatom od 27:56 min, samo jednu minutu iza prvoplasiranog.
U tom razdoblju u svojoj dobi Zoran je bio najbolji trkač u Hrvatskoj. Nažalost njegov talent nije prepoznat i adekvatno valoriziran. U hrvatskoj atletici stanje se do danas nije promjenilo, tako su još uvijek talentirani atletičari, bez roditeljske potpore i podrške osuđeni na neuspjeh.
U međuvremenu se Zoran posvetio poslu, oženio se, dobio dva sina Filipa i Bartola.
U takvim okolnostima trčanje je palo u drugi plan, jer se trebalo brinuti za egzistenciju.
Zoran je u razdoblju neaktivnosti dobio dvadesetak kilograma, što je dovelo do zdravstvenih problema (visok tlak, masnoće i dr.). Zoran se odlučio ponovo reaktivirati, postao je predan i postojan u treniranju. Trud se isplatio, jer je uspio skinuti 20 kg u 9 mjeseci redovnog treniranja i riješiti se zdravstvenih problema.
U međuvremenu je učestvovao na niz utrka, a među njima i zadnja tri riječka polumaratona gdje je ove godine postigao rezultat od 1:31 h.
Zoran još uvijek trči sa stilom i duhom pobjednika, što se najbolje vidi na trenizima i utrkama gdje ne prepušta vodstvo drugima, ako to situacija ne zahtjeva.
Napisao: Marko Viduka