Ovog puta je pucanja bilo više nego inače jer je većina, ponešena jutarnjom zagrebačkom kišicom, zanemarila sve otežavajuće okolnosti koje nosi kombinacija visoke temperature i velike vlažnosti zraka koje nam je u zadnjih par dana donijela opaka južina, što su na najbolji način osjetili dan ranije maratonci u Radencima i Međugorju.
U takvim vremenskim uvjetima taktičke osobine su puno vrjednije i šahisti koji dugo grade napad u pravilu na kraju matiraju protivnike kojima je zastavica ne pola koplja. Naravno, ponekad i vabank pristup zna donijeti dovoljno veliku prednost, međutim, rijetko ili gotovo nikad u ovakvim uvjetima, na ovakvoj stazi i protiv spremnog neprijatelja. Jer trasa trke je dušu dala zaletavačima, s obzirom da je uvodni dio puno brži od završnog, i gotovo da je zamišljena za prerano samoubojstvo.
No, kad ste dovoljno dobri kao što je npr. Ivica Škopac, onda nemate tih briga, što potvrđuje pravilo «Kad si stvarno dobar, nijedna taktika ne može biti loša». Ivek je pak preveć zbrisal ostalima i on trenutno, zahvaljujući najviše padu forme starog Koske Ravića, u Hrvatskoj nema konkurencije kada je u pitanju planinsko trčanje. Iako mu je ovo rezultatski najslabija trka na Sljemenu, ostvario je najuvjerljiviju pobjedu, ostavivši drugoplasiranog za skoro tri minute. Jedini koji je ga je na Sljemenu pobjeđivao u ove 4 godine je i rekorder staze Nedeljko Ravić (59:08, 2006), koji je ovog puta pošteno zalego tek na osmo mjesto.
Drugo mjesto za Hrvoja Kovača, najveće iznenađenje dana, ako to možemo reći za aktualnog državnog prvaka u maratonu. No, Hrvoje nije brdski specijalac, nije imao nekih većih uspjeha u planinskom trčanju, u pripremi uopće nije ni radio brdski trening, već se u potpunosti fokusirao na maraton, ali zato ima urođeni smisao za taktiku, što je ovoga puta na Sljemenu bilo od presudne važnosti. Naravno, uz dobru formu. Treće mjesto za Marina Koceića, ali nakon odlične trke na Kamešnici, više ga ne možemo trpati u kategoriju iznenađenja, već pravila. Četvrto za Marka Rajkovića koji zna otrčati na poziciju koja mu je dovoljno dobra, a to je ovog puta bila upravo to mjesto. Marko je već 4. put uspio izboriti reprezentativni dres, što je do sada uspijevalo samo Ivici Škopcu. Dakle, s obzirom da je trka bila izborna, dobili smo uz dva starosjedioca (Škopac, Rajković) i dva reprezentativna debitanta (Kovač, Koceić) koji će nas predstavljati na dolazećem prvenstvu Europe u njemačkom Zell am Harmersbachu početkom srpnja.
Ženska trka manje izvjesna zbog manjka potencijalnih kandidata, ali ne i manje uzbudljiva. Naša najbolja planinska trkačica Barbara Belušić nije trčala jer je reprezentativno mjesto osigurala odličnim nastupima na svim planinskim trkama i reprezentativnim nastupima u posljednje 2 godine, pa su se na Sljemenu dijelile još tri slobodne vize za repku. Prema očekivanju, jedno je ugrabila premoćnom pobjedom i novim rekordom staze Danijela Černić, a za drugo mjesto su se počupale Sanja Begović-Geceg, Petra Gidak i Antonija Orlić. Veroniki Jurišić, koja godinama vuče trajnu ozljedu lista, ovakve staze s predugačkim i preravnim uvodom nikako ne pogoduju, pa je ispala iz kombinacija već prije starta. Na kraju su u reprezentativnu vrstu upale Sanja i Petra, a ispala je Antonija. Tako se po prvi put, nakon 6 godina kontinuiteta, nisu kvalificirale Veronika i Antonija, učesnice svih dosadašnjih planinskih prvenstava na kojima se Hrvatska pojavljivala. Debitant je Sanja, dok je Petra već bila na prvenstvu Europe 2004. godine u Korbielowu.
Izborna trka je u konačnici iskristalizirala teoriju o dobrim brdskim trkačima koji aktivno voze bicikl, kao npr. triatlonac Koceić ili pak Rajković koji trenutno flertuje s brdskim biciklizmom, dok nam je ženski tim maltene duatlonska reprezentacija (Gidak, Begović, Belović).
Juniorska trka na 7 kilometara, od Blizneca do vrha, donijela je kompletno novi tim za predstojeće prvenstvo. Neki prošlogodišnji reprezentativci nisu nastupili, neki su prestarili, a neki nisu uspjeli, pa će na prvenstvo Europe zato neki novi klinci: braća blizanci Nikola i Luka Mikulić (AK Moslavina), Marko Valičević (HAAK Mladost) i Maroje Šošić (AK Solin). Sigurna juniorska reprezentativka Valentina Belović je nakon neprospavane maturske večeri nastupila na glavnoj trci, bila ukupno druga u svom desetom nastupu na Sljemenu, pokupivši još jednom i pehar za najmlađu učesnicu, što radi u kontinuitetu na ovoj trci od svoje devete godine! Međutim, ostaje otvoreno pitanje tko će joj raditi društvo u ženskoj juniorskoj ekipi, s obzirom da se na izbornoj trci nije pojavila ni jedna?!
Nastupila su ukupno 143 trkača, što je rekordan unos na ovoj trci, koja je zadnjih par godina imala u pravilu između 115 i 120 natjecatelja, što je porast od kojih 20 posto. S obzirom da je identičan rast u postocima bio i na prvoj ovogodišnjoj planinskoj trci Kamešnica, odlazak glavnog sponzora planinskog kupa Salomon nije ostavio posljedice, ni u kvalitativnom ni u kvantitativnom pogledu. No, za konačnu analizu pričekat ćemo kraj sezone. Bilo kako bilo, Salomon se pojavio na ovoj trci i poklon bonovima nagradio po troje najboljih u glavnoj trci.
Organizacija korektna, čak iako se ima u vidu da je ključni čovjek trke Julije Boroša rođen još daleke 1932. godine. Zapravo je fantastično vidjeti s koliko entuzijazma ovaj prekaljeni sportaš pristupa organizaciji svoje trke, što bi trebao biti poučak mnogim našim organizatorima koji u cestovnom i planinskom trčanju u stvari vide samo način kako da materijalno profitiraju. Nije zgorega spomenuti da se, nakon što je dao znak za start, Julije okrenuo i otrčao svoju trku, uzeo pehar za pobjedu u kategoriji M75, u kojoj je, naravno bio sam, pa shodno tome i najstariji učesnik ove nedjelje na Sljemenu!