Utvrđeno je da su, u odnosu na svoje netrkačke vršnjake, stari trkači sposobniji, imaju duži aktivni vijek i duže žive. Profesor James Fries, voditelj projekta je zaključio da ova studija u sebi nosi vrlo snažnu poruku, i da ništa ne može usporiti starenje u toj mjeri kao redoviti aerobni trening.
Kada je profesor Fries sa svojom ekipom započeo ovaj znanstveni rad daleke 1984. godine u prvom naletu jogging revolucije, pretpostavka je bila da će nakon dosta godina rezultati biti negativni, posebno u ortopedskom pogledu, očekujući da će trkačka navika većinu „isluženih ratnika“ dovesti na prag invaliditeta. Međutim, studija (inače objavljena u časopisu „Archives of Internal Medicine“) je pokazala upravo suprotno: regularno vježbanje je razvuklo kvalitetu života duboko u starost, skupa s pokretljivošću ispitanika.
Tijekom tih 25 godina, Friesova ekipa je pratila 538 trkača starijih od 50 godina i uspoređivala s jednom drugom grupom njihovih vršnjaka koji ne trče. Svi oni su (sada u dobi od 70 i 80 godina) redovito odgovarali na pitanja o svojim sposobnostima obavljanja svakodnevnih banalnih aktivnosti, kao npr. hodanje, oblačenje, ustajanje itd. Osim toga, pratili su, naravno, i ritam njihovih umiranja, koji je statistički pokazao da je 34% ispitanika iz netrkačke grupe umrlo za vrijeme studije, a samo 15% iz trkačke.
U početku studije polaznici trkačke grupe su trčali u prosjeku 4 sata tjedno, a nakon 20 godina taj prosjek je pao na 76 minuta, međutim i to je bilo dovoljno da se uoče zdravstveni benefiti. Generalno gledajući, obje grupe su vremenom razvile visok nivo nepokretnosti, samo što je kod trkačke grupe nastupio s odgodom, i to u prosjeku od čak 16 godina kasnije! I sam profesor Fries je bio iznenađen rezultatima istraživanja i rekao je da u startu nije očekivao ovako visoke pozitivne efekte.
No, možda i najzanimljiviji dio studije se odnosi na učinke trčanja na osteoporozu i artritis, tj na kosti, posebno one koje su u direktnoj sprezi s trčanjem, i to zato jer se generalno trčanje doživljava kao idealna aktivnost za „sjebat koljena“. Istraživanje je dokazalo da trkači nisu razvili nikakvu dodatnu slabost nožnih kostiju, te da nije zabilježena nikakva veća potreba za npr. zamjenu koljena od uobičajene.
Sam profesor Fries je, tijekom svog istraživačkog rada, uočavajući hrpu zdravstvenih i životnih benefita uzrokovanih redovitim trčanjem, postao redoviti jogger i planinar, i živi aktivno u svojoj 69-oj godini, prihvativši doslovno svoj savjet. Ovaj istraživački rad je bio naručen, sponzoriran i praćen od strane američkog „Nacionalnog instituta za artritis, te mišićno-koštane i kožne bolesti“ i „Nacionalnog instituta za starenje“.
E sad, članak je u biti samo predgovor sljedećoj informaciji: Naime, prošle nedjelje (06.03.) je Kanađanin Ed Whitlock napunio 80 godina. Ne tako stari trkači se sjećaju sjajnog podviga ovog vitalnog starčića, koji je prije 10 godina postao prvi 70-godišnjak koji je pretrčao maraton za manje od 3 sata, da bi u svojoj 73. godini postigao rezultat od 2:54, što ja, osobno, smatram jednim od najvećih trkačkih ostvarenja u povijesti (tu bih uvrstio još Paulu Radcliffe s maratonom 2:15 i Yiannisa Kourosa u trci na 24 sata – 306km!), obzirom da taj rezultat, pretvoren službenom hendikep formulom, u biti vrijedi – 2:01!!
Uz podatak da je deda Ed postao osamdesetogodišnjak, ide informacija da je dobio poziv za nastup na maratonu u Rotterdamu, 10. travnja. Očekuje se, naravno, još jedan svjetski veteranski rekord, obzirom da je do sada najbolji 80-godišnjak u povijesti trčao maraton za 3:39, a Ed Whitlock je u prošlog rujna trčao polumaraton 1:34, što vrijedi oko 3:20 u maratonu. Otad je prošlo 6 mjeseci, starost u tim godinama eksponencijalno napreduje, ali sve govori da smo na pragu novog maratonskog čuda – 80-godišnjak koji će istrčati maraton za manje od 3 i pol sata!!
Svi oni koji se spremaju za maraton dobro znaju kako i koliko se trebaju spremati da bi postigli san svakog joggera – trčati maraton u tempu bržem od 5min/km, tj. ispod granice koja dijeli jogging od atletike, a 5min/km u maratonu iznosi točno 3:30.
Članak o deda Edu možete pročitai ovdje – http://runningtimes.com/Article.aspx?ArticleID=18810
Tekst by Janko