Sada čitate
Promišljanja

Promišljanja

Tek sam sad shvatio, mislim jako sam pametan, da u ovih mjesec dana nije bio niti jedan ružan dan. Uglavnom, kako stvari stoje, za mene je ovo zemlja iz snova. Znam da se teško pomaknut od doma. Sve te nešto veže, stišće, žiga. Ali znate što? Ko hoće raditi, brate mili, ima što god vam padne napamet. Nema ničeg, nitko ništa ne zna.

- Oglas -

Zemlja sa ogromnim potencijalom. Koliko čujem i vidim, Kinezi su je također nedavno otkrili. Dolaze kao ludi. Pun ih je aerodrom. Drže sve poslove sto se tiče kompjutera i gradnje, od cesta pa do željeznica i zgrada. Država daje velike poticaje za otvaranje novog biznisa i zapošljavanja ljudi (to je isto blesavo, zapošljavanje za plaću od 150 kn mjesečno). Za bilo kakav projekt dobit ćete najmanje zemlju sa svim dozvolama.

Potencijalni poslovi koji ne postoje u Etiopiji su: treneri svih vrsta, zastupništva koja god vam prva padnu na pamet, najam čeličnih skela, kladionice, veliki supermarketi, brendirana odjeća i obuća, bicikli, sve vezano za kompjutere i internet, građenje zgrada i cesta, audio, video i bijela tehnika, opremljene ljekarne, sve vezano za aute, pizzerije, slastičarne, dodatci prehrani za sportaše, teretane i izrada elektronskih kartica i sustava za teretane i urede, fensi velika igraonica za klince svih uzrasta itd. Mogli bi do preksutra.

Moja ideja je napraviti Plavi oglasnik. Grad je velik, država još veća cca 73.000.000 stanovnika. Oglasnik bi mogao biti debeo kao telefonski imenik. Ideja mi je pala na pamet jer je jako teško ili nemoguće iznajmiti kuću, stan, kupiti kombi ili si naći dobrog komada (‘mlada, mazna, preplanula crnkinja traži zgodnog bijelca za provod bez obveze’). Bio bi to dobar početak. Jedino kaj me muči da ne želim započinjati više nikakve poslove već raditi na sebi i posvetiti sebi što više vremena. Tako da se sad borim sam sa sobom: pregršt novca ili samo jako puno novca i vrijeme za sebe. Ali kako ja to vidim, tko ima svoj stan u Hrvatskoj, to valja iznajmit i doletjeti ovamo uživati za sitne pare.

Bojao sam se Indije, mislio sam ako odem da se nikad neću vratiti. San mi je bio provesti 6 mjeseci našeg ružnog vremena na Baliju. Ali Etiopija je srušila sve moje snove o uživanju u budućnosti. Uživam u sadašnjosti!

Još da psa dovedem i to je to. Hvala Bogu nema karantene kad dolazi. Kad sam nazvao veterinara da ga pitam za karantenu samo mi se nasmijao i rekao da sam u Etiopiji. Samo da mi još nije muka od tog leta avionom s njim. Mislim da će mu biti šokantno. Mislim, nemam pojma. Nabavio sam ga, pa sad neka se izvolim i snaći. Fali mi. Mogao bi ga prerušiti u (vojnika) bakicu pa za ruku i u avion s njim. Urnebesno me zanima kako će to biti kad dođe Had. U Hrvatskoj se svi okreću kad prolazi. Ljudi se ovdje okreću za nama i ovako i onako. Bijelci i to još tetovirani (užasno je svima zanimljiva tetovaža na nozi), a kaj još kad bum s psom od 70kg prolazio? Užas.

Da nam je i malo brži internet …

Energija ovdje je nevjerojatna. Što god zamisliš – puf! Ostvari se taj tren. Beri i ja crkavamo od smijeha. Kao da imaš cijelo vrijeme sa sobom Aladinovu svjetiljku. Samo što ti je Duh na ramenu i uopće mu se ne da biti u svjetiljci, nego ti sjedi na ramenu i ispunjava sve tvoje želje.

Osjećam se nekako posebno dobro otkad sam tu, jer nemam ništa. Došao sam samo s jednom torbom i ostavio sve u Hrvatskoj što sam imao i zaradio. Firmu sam ostavio starom i Ivanu, kombi dao Mariju za male pare, bicikl poklonio savezu. Došao sam tu samo sa svojim znanjem koje sam stekao zadnjih 15 godina učeći ono što me zanimalo. Sada je to sve lako primijeniti, još nisam bio u situaciji da nisam znao što sad. Kao da sam se pripremao za ovo svih proteklih godina. A opet, osjećam se bogatije neko što sam ikada bio. Čudan, dobar osjećaj. Planiram uspjeti od samog početka. Mislim da sam se našao tu!

Iz Etiopije nam piše: Nikola Borić

Pogledajte komentare (0)

Odgovori

Na vrh stranice