Sve je počelo 1996. godine. Nekoliko naših atletičara slučajno se našlo na izletu, gdje je opet slučajno, za stolom ispred jedine gostionice u Sošicama sjedila grupica domaćih ljudi među kojima načelnik općine, par mještana i Janko Radić, tada direktor Farmacije, koji se našao u posjetu svom rodnom selu. Počela je priča o atletici, a završila se s konstatacijom kako je Žumberak prepun predivne prirode i starih sela koja kao da su zastala u nekom prijašnjem vremenu. I kako bi ovdje bilo jako lijepo organizirati atletsku utrku.

Evo tako je krenulo. Trka je održana još iste godine, u jesen, i okupila je 28 atletičara. Za to vrijeme priličan broj. Znamo da sad to izgleda kao da pričamo o nekoliko stoljeća unazad, ali u to vrijeme u Hrvatskoj je bilo možda 10-tak cestovnih trka, a samo na onim najvećima broj sudionika se penjao preko 100.

Ali već i te prve godine utrka je imala sve elemente koje imamo i danas. Bilo je nagrade za ukupne pobjednike, po kategorijama, a bile su organizirane i dječje utrke na kojima su se prikupila djeca iz svih obližnjih sela ne bi li prvi put i sami sudjelovali na jednom atletskom natjecanju. Odrasli su trčali stazu od 15 km, od sela Radatovića, na samoj granici sa Slovenijom, do Sošica, nekada trgovačkog i upravnog centra Žumberka.

Dojmovi, i kod trkača i kod organizatora, su bili iznimni i sve je rezultiralo prijedlogom da se osnuje Atletski klub Žumberak koji će imati sjedište u Sošicama. I tada, a i danas osim nekolicine atletičara koji zaista imaju porijeklo na Žumberku većina ostalih živi i trenira u raznim krajevima Hrvatske, ali najviše u Zagrebu. Ulogu prvog predsjednika kluba rado je prihvatio gospodin Janko Radić, koji je eto toga dana slučajno sjedio u Sošicama.

U ono vrijeme AK Žumberak je također bio među rijetkim klubovima specijaliziranim za cestovno trčanje. Osim Veterana i Pakračke poljane i nije bilo mnogo drugih klubova koji su bili specijalizirani za cestu.

A u ovih, sada već više od 20 godina postojanja, klub je imao iznimnih rezultata. 15 puta su bili pobjednici cestovnog kupa u muškoj kategoriji. Mnogo puta ukupni pobjednici. 2006. prvaci Hrvatske u maratonu i polumaratonu i čak 10 aletičara koji su te godine polumaraton trčali ispod 1:20. Bilo je i mnogo pojedinačnih uspjeha i pojedinačnih pobjeda na državnim prvenstvima u maratonu i polumaratonu, a najzanimljiviji je vjerojatno bio onaj Drage Paripovića koji je 2011. nastupio na Zagrebačkom maratonu, ne zbog toga što je bilo državno prvenstvo, već iz razloga što je u klubu nedostajao jedan član ekipe. Tada je nakon, čini mi se, gotovo 10-tak godina pauze od maratona i bez posebnih treninga, u svojoj 52 godini života i sa istrčanih 2:36 ponovo bio prvak države. A ono još zanimljivije, te godine samo su 4 čovjeka u svijetu u dobi iznad 50 godina istrčali brži rezultat od njega.

Ali, evo vratimo se današnjici. Žumberačka utrka se po tradiciji održava prvu subotu u rujnu, a ove godine je to 1.9.2018. Tradicicija je ostala gotovo nepromjenjena. Autobusi za Sošice toga su dana i dalje besplatni za sve koji dolaze iz Zagreba. Polazak je u 11 h iz Andrašecove ulice, kod Ciboninog tornja. Prijave i podizanje brojeva traje u Sošicama do 13:45, a u 14:00 svi atletičari autobusima odlaze u Radatoviće. U međuvremenu u Sošicama se održavaju dječje utrke. Iako među njima ima dječaka i djevojčica koji već ozbiljno treniraju u nekom od klubova većina su djeca iz okolnih mjesta ili djeca roditelja koji su došli nastupiti na ovoj većoj utrci. Za nas su jedanko važni kao i njihovi roditelji, seniori. U cilju ih čekaju nagrade, poklon paketi sponzora i medalje.

15 km od Radatovića do Sošica trči se asfaltom, kroz pretežno pošumljen krajolik. Staza je valovita i gotovo da nema ravnih dijelova, već se stalno trčkara gore-dolje. Zato nećemo reći da je utrka lagana. Ako nemamo visoku kondicijsku spremnost onda barem moramo pogoditi dobar ritam trčanja, koji nas neće skršiti već u prvom dijelu trke. Na začelju kolone trkača obavezna je medicinkska i pratnja policije. Tako da ne postoje najsporiji.

Za one koji bi voljeli sudjelovati, a ne osjećaju se ipak dovoljno spremni za tako dugu dionicu, prošle je godine uvedena nova disciplinu, utrka na 6 km. Start je u Sošicama, odmah nakon naše djece, i trči se do sela Sopote. Većini vjerojatno nepoznato, ali to je selo sa samo jednim stanovnikom koje je prije nešto više od 10 godina dobilo nagradu za najljepše selo u Zagrebačkoj županiji. Iza sela je, također malo, poznat ali veličanstven, Sopostki slap, visok nekih 20-tak metara. Tamo je ujedno i okretište utrke.

I na kraju, da bi bili potpuni, ove godine se uvodi još jedna nova disciplina. U suradnji sa „Zagrebačkim atletskim savezom osoba sa invaliditetom“ prvi put ćemo napraviti i utrku osoba sa invaliditetom. Detalje ovog natjecanja još dogovoramo, ali svakako ćemo time našu priredbu otvoriti za sve. Svi koji vole atletiku, bez obzira na dob, spol, mogućnosti i bilo što drugo naći će nešto za sebe.

I na kraju, spomenimo par riječi o domaćinima natjecanja. Osim AK Žumberak spomenut ćemo brojne mještane koji će svojim domaćim proizvodima, džemom, medom, likerima, tematskim keramičkim pivskim kriglama i mnogim drugim domaćim radovima upotpuniti nagradni fond za pobjednike po raznim katogrorijama, koji će vas počastiti ručkom i pićem nakon natjecanja i nastojati pružiti ono isto gostoprimstvo i atmosferu prijateljstva koje je pružano i na prvom natjecanju prije 23 godine.

Radujemo se susretu sa starim i novim prijateljima.

Više o utrci, raspisu i prijavama na www.akzumberak.hr/trka.php