U ne tako davnoj prošlosti, smatralo se da su djevojčice slabije od dječaka i nisu se poticale da budu fizički aktivne, bave se sportom i natječu, dok je za dječake bilo normalno da se bave raznim sportovima. Na tjelesnom odgoju djevojčice su drugačije vježbale, trčale kraće udaljenosti, radile “ženske” sklekove, bile pošteđivane i nisu se mogle natjecati u svim disciplinama, u atletici npr. dugoprugaškim trčanjem, dok su u košarci bile ograničene na pola terena i svaki tim imao je ili samo obranbene igrače ili samo napadače, i takvih primjera ima mnogo.
Danas su mnoge atletske aktivnosti pristupačne djevojčicama i ženama i njihova postignuća su sve veća i rezultati sve bolji. U slijedećoj tablici, ilustracije radi, nalaze se svjetski rekordi nekih atletskih i plivačkih disciplina.
| M | Ž | D | |
| 100m | 9.58” | 10.49” | 9% |
| 1500m | 3:26 | 3:50 | 12% |
| 10000m | 26:17 | 29:31 | 12% |
| polumaraton | 58:23 | 1:05:50 | 13% |
| maraton | 2:03:38 | 2:15:25 | 10% |
| skok u vis | 2,45m | 2,09m | 15% |
| skok u dalj | 8,95m | 7,52m | 16% |
| 100m slobodno | 46.91” | 52.07” | 11% |
| 400m slobodno | 3:40 | 3:59 | 9% |
| 1500m slobodno | 14:31 | 15:42 | 8% |
Veličina i sastav tijela slični su kod djevojčica i dječaka u ranom djetinjstvu. Kasnije, djevojčice počinju akumulirati više masti, a dječacima, počevši u adolescenciji, počinje rasti nemasna masa puno više nego djevojčicama. Te razlike javljaju se zbog endokrinih promjena u razvoju. U pubertetu, prednji režanj hipofize počinje lučiti značajno veću količinu hormona (lutropin i folitropin) koji kod žena izaziva razvoj jajnika i lučenje estrogena, a kod muškaraca razvoj testisa i lučenje testosterona.
Testosteron povećava formiranje kostiju i sintezu proteina, tako su muškarci u adolescenciji krupniji i mišićaviji od žena i to se nastavlja u odrasloj dobi. Muškarci imaju veću mišičnu masu koja je i drugačije raspoređena nego kod žena. Muškarci 42,9% mišićne mase nose u gornjem dijelu tijela dok je kod žena to 39,7%.
Estrogen također ima značajan utjecaj na razvoj tijela – širenje zdjelice, razvoj grudi i porast masnog tkiva, pogotovo u području bedara i bokova kao rezultat povećane aktivnosti enzima lipoproteinske lipaze u tim područjima. Estrogen također potiče rast kostiju, a konačna duljina postiže se 2-4 godine od početka puberteta. Tako žene rastu brzo na početku puberteta dok kod muškaraca taj rast traje dulje i postižu veće visine.
U prosjeku su žene
- 13 cm niže
- 14-18 kg lakše (ukupna masa)
- 18-22 kg lakše s obzirom na nemasnu masu
- 3-6 kg više masne mase
- 6-10 % visi postotak masti u tijelu
Fiziološke reakcije na akutnu vježbu
Kada muškarce i žene izložimo kratkoj intenzivnoj vježbi kao što je trčanje na traci do otkaza ili podizanje maksimalne težine, njihove reakcije su različite – u području snage i u kardiovaskularnim, respiratornim i metaboličkim funkcijama.
Slabiji spol je zaista slabiji oko 40-60% u gornjem dijelu tijela i 25-30% u donjem dijelu. Budući da su muškarci krupniji, prikladnije je koristiti relativnu snagu (omjer apsolutne snage i mase) ali i tada su te razlike značajne, pogotovo u gornjem dijelu tijela.
Žene i muškarci imaju sličnu raspodjelu tipova mišičnih vlakana, ali prema jednoj studiji, muškarci postižu veće ekstreme – više od 90% tipa I (“sporih” vlakana) i više od 90% tipa II (“brzih” vlakana). Gaussova krivulja za muške sprintere i dugoprugaše proteže se između 15% i 85% s obzirom na tip I, a za žene između 25% i 75%. Srednja vrijednost za žene je 69%, a za muškarce 79%.
Nadalje, žene imaju manji poprečni presjek mišićnih vlakana, 4500 mm2 naspram 8000 mm2. Unatoč tome, kapilarizacija je slična, a pokazalo se da žene imaju veću otpornost na zamor. Mogu održavati konstantnu silu u određenom postotku od maksimalne dulji vremenski period nego muškarci.
Spolne razlike u respiratornim funkcijama najviše su posljedica razlika u veličini. Frekvencije disanja pri istom relativnom opterećenju (60% VO2max) malo se razlikuju. Pri apsolutnom opterećenju naravno razlika postoji jer su žene tada uglavnom i pri višem intenzitetu pa je i disanje ubrzano. Dišni volumen i minutna ventilacija općenito su manji kod žena na svim razinama intenziteta, kao i maksimalne vrijednosti. Kod visoko utreniranih žena, maksimalna ventilacija je ispod 125 l/min, dok je kod muškaraca 150 l/min i više. Kod nekih prelazi čak 250 l/min.
Prosječna žena dostiže najveću vrijednost VO2max u dobi između 12 i 15 godina, a muškarci između 17. i 21. godine. Nakon puberteta VO2max u prosjeku za žene iznosi samo 70-75% VO2max za muškarce. Međutim, muškarci i žene koji nisu sportaši imaju značajno preklapanje u tim iznosima (76% žena sa 47% muškaraca) dok je kod elitnih sportaša to preklapanje puno manje ( 22% žena sa 7% muškaraca). Žene u odnosu na svoje kolege u istim disciplinama imaju 15-30% niži VO2max. Tolika razlika posljedica je veće količine masnih zaliha kod žena, niža razina hemoglobina, niži minutni volumen srca pri maksimalnom intenzitetu.
Žene imaju puno nižu najveću koncentraciju laktata u krvi, i to vrijedi i za aktivne neutrenirane žene kao i za npr. elitne srednje i dugoprugašice (8,8 mmol/l naprema 12,9 mmol/l).
Fiziološke adaptacije na kronično vježbanje
I muškarci i žene treninzima mijenjaju sastav tijela, ukupna masa se smanjuje, smanjuje se postotak masti i povećava nemasna masa. Djeca i adolescenti treninzima povećavaju gustoću kostiju dok su u odrasloj dobi treninzi ključni za očuvanje mase i gustoće kostiju. Vezno tkivo također jača s treninzima, međutim žene se ipak češće ozljeđuju.
Do 1970-tih godina smatralo se neprimjerenim da djevojčice i žene rade treninge snage. Vjerovalo se da žene ni ne mogu povećati snagu zbog niske razine muških anaboličkih hormona. Paradoksalno, mnogi su pak strahovali da bi žene mogle postati premišićave. S vremenom se shvatilo da žene imaju velike koristi od takvih treninga iako povećanje snage obično nije popraćeno povećanjem obujma mišića. Brojne studije pokazale su da žene mogu značajno povećati nemasnu masu i postići hipertofiju mišićnih vlakana tipa I, IIa, IIx nakon određenog perioda treniranja s utezima.
Glavne kardiovaskularne i respiratorne adaptacije rezultat su treninga izdržljivosti i one nisu ovisne o spolu. I kod jednih i kod drugih, povećava se maksimalni minutni volumen srca, a budući da maksimalni puls ostaje isti, znači da se povećava udarni volumen srca. Pri submaksimalnom intenzitetu, minutni volumen gotovo nema promjene iako je udarni volumen bitno veći, ali je zato puls pri određenom intenzitetu niži. Puls u mirovanju također se smanjuje treninzima i može pasti na 50 otkucaja u minuti i niže, kod nekih žena čak ispod 36.
S treninzima povećava se i VO2max jer se povećava maksimalnog minutni volumen kao i maksimalni protok krvi kroz mišiće i gustoća kapilara. Te promjene utvrđene su i kod muškaraca i kod žena. Žene mogu u prosjeku povećati svoj VO2max slično kao i muškarci, za 15-20%, ovisno o intenzitetu, trajanju i učestalosti treninga. S treninzima, koncentracija laktata u krvi se smanjuje pri istom radu, maksimalna koncentracija laktata raste i laktatni prag raste.
Zaključak
Žene reagiraju na treninge jednako kao i njihovi muški suparnici. Muškarci imaju bolje rezultate u svim sportovima koji se mogu mjeriti vremenom ili udaljenošću, ali ta se razlika s godinama bitno smanjivala. Najbrža žena na 800 m kraul 1979. plivala je brže od svjetskog rekordera iz 1972.
Natjecateljskim sportom žene su se počele baviti iza 1970. godine, a i tada su ti treninzi bili reducirani. Onog trena kada su počele trenirati jednako jako kao i muškarci, rezultati su se dramatično popravili. Sve krivulje najboljih rezultata sezona (trčanje na 100 m, 400 m, 1500 m, 5000 m, 10000 m, maraton) doživljavaju brzi pad od 1960. do danas, za razliku od krivulja za muškarce koje samo blago padaju tako da smo došli do paralelnih krivulja na razmaku od 7-14%.
Napisala: Kristina Škevin
Trebate se prijaviti za objavu komentara.