Taman sam se pohvalio kako je prošli mjesec bio bez ijednog oblačka. Čim je Minyeshu otišla nadvili se oblaci nad Addisom, zahladilo na 20 stupnjeva C. Tri dana nisu se micali ti debeli beskrajni oblaci i onda baaam kiša. Krenula je u ponedjeljak na večer. Sad već pada treći dan svaku večer i pokoji sat poslije podne. Ali je tako dobra. Osvježenje. Sve je procvjetalo. Zrak je svjež. Zgodno je. Tiho. Samo cvrčci i kapi kiše. Kako dobro miriši nakon kiše. Uf. Baš prava svježina.
I am in my room. My window is open. Today is Monday, half past ten in the evening. Outside it is raining. There is no electricity. It is so nice, quiet, clean air.
Only thing that I can hear is rain falling.
In the air there is some special smell, because of this rain. It is beautiful.
This is my first rainy night in Ethiopia.
Can you feel it ?
I want to share this with someone who understands.
I must do something with my life. I have everything but I have nothing. Something is missing.
Africa is beautiful.
Your words are to strong. I am scared to go outside of Addis. I know that I will never come back.
The only thing that is now in my head and the only thing that I want to do now; is sit in front of my house, in the middle of nowhere, somewhere in Ethiopia. With somebody, with out of lights, without words and it is raining.
Time here goes so slowly, but last month, passed so quickly.
I have a feeling that I’ve wasted all my life on meaningless things.P.S.
Last half hour I want to change this word somebody with word You but I am scared.
Kiša sad pada već skoro tjedan dana. Većinom noću. Kada pada danju, pada kratko i obilno, poplavi sve ulice. Noću pada duže ali kao da sipi. Mislim da je grozno onda spavati na cesti. Ovi naši klinci se pokriju ceradom. Nikako mi nije jasno zašto ne spavaju u nekoj napuštenoj kući, ima ih 100. Mislim shvatio sam zašto ljudi spavaju po cesti jer im onda navečer donesu ovi iz restorana smeće i otpatke. Ali mi opet nije jasno zašto ne spavaju pod krovom kad pada kiša. Ko da žele pokazati kako su stvarno jadni. Ono baš smo jadni i nema nitko jadniji od nas i spavamo na mokrom. Ili si valjda to tako ‘utuviš’ u glavu pa te na kraju, takve stvari počnu i okruživati. Ne bih znao. Mislim da ipak nije suđeno nikome da spava na cesti, na kiši pored napuštene kuče. To je ili vlastita glupost ili si sam tako postaviš u glavi pa ni ne shvaćaš da spavaš pored krova, a po tebi pada kiša.
Nisam volio davati novce prosjacima po cesti. Davao bi samo ovim našim klincima poveću svotu jednom tjedno. Ali mi je sad i to postalo blesavo. Smatram da im odmažem, pa im ne želim više pomagati u toj njihovoj vrhunskoj gluposti. Mogu oni puno bolje od toga. To nije njihov potencijal.
Iz par priča sa njima, shvatio sam da su sami sebe uvjerili da ništa ne vrijede i da ne mogu bolje. A ako to ponavljaš svaki dan 100x. Kaj drugo možeš i dobiti. Recimo moj Hrvica koji je sam sebe izliječio od neizlječive bolesti tako što je radio na sebi i svojoj glavi. Pomogao si je. Onda mora postojati i ona suprotna strana, ono obrnuto. Ne može to funkcionirati samo u jednu stranu.
Ne može mi nitko reći da onom prvom, najprimitivnijem pračovjeku nije bilo bolje od ovih ljudi kaj prose po cesti i da oni ne mogu tak. Ali ne žele. Smatraju da im je ovako bolje, ovo je valjda neki prečac. Ak je vama tak super i meni je OK.Tak se isfuravaju jadni da na kraju, za koju godinu i postanu toliko jadni da počnu i trošiti sve kaj su zaradili na alkohol da ubiju svoju tugu jer su jadni. A sami su si to napravili.
Dobro je to, žicat pare, ako je to svrha kojom se dolazi do cilja, da skupiš nešto pa kreneš u nešto novo jer si na dnu, ali ne da ti je to smisao života. Najsmješnije su mi one priče ljudi koji kažu da su neki od njih bogati, da skupe i po 200 Birra na dan (što je nečija mjesečna plača). Što znači bogati ? Provede cijeli dan na rubu pločnika u nekom skvrčenom položaju i jadnom facom za 200 Birra. Ma daj bježi. Ne bih to radio ni da mislim da ću postati milijarder za pet godina takove muke.
Eto, tako da od mene više nitko neće ništa dobiti. Ako hoće mogu oni meni dat. Čak sam uspio ja jednog malog, koji je mene žicao 1 Birr, ja njega nažicati 10 Birra. Obično bi prije tim klincima koji bi meni dali jedan Birr, ja njima ostavi onda 2. Ali ovom nisam ništa dao, dosta mi je. Od sad ja njih žicam. Beri je poludio. Ono baš, baš veli da mu je bilo muka u trbuhu pa je otrčao malom vratiti pare.
Nije da prvi puta vidim, ali svaki put se iznenadim. Tako je u svim afričkim zemljama ili zemljama u kojima je jaaako vruće. Ljudi kod kuće zalegnu u podne kad ih malo zanese. Ali ovdje je to malo drukčije. Ovdje u Etiopiji to nije problem ako se zateknete na pločniku, travi, parkiralištu, šljunku, uzbrdici ili nizbrdici, hladu ili na suncu. Ljudi leže po cijelom gradu ko da ih je voda nanijela nakon neke velike poplave. Ne samo da su im mjesta na kojima leže totalno čudna, već još zalegnu i na najveće sunce, a ni položaj tijela im nije baš normalan. Nekad imam osjećaj da su psi tu pametniji, oni bar legnu ispod auta u hlad ili ispod drveta na travu. Ljudi ovdje leže i spavaju stvarno na najčudnijim mjestima, gdje ja ne bih stao i zavezao cipelu na 30 sekundi. Ne razumijem.
Mislio sam sreću kupit novcem! Joj kako me nekad nasmije ljudska glupost. Hi hi baš me razvali od smijeha.
Imam jednog prijatelje, kolegu. Radim kod njega svu grafiku za utrke i sve ostalo. Jednom mu sjela porezna na vrat, nije imao para, a do mene, kao i uvijek, se nekako dogegale pare pa sam ga pitao ako mu ustreba neka kaže, dat ću mu. Nismo se još baš dobro znali, bili smo stranci, veći nego sad. Pa mu nije padalo na pamet. Ali za par mjeseci opet mu zasjeli. Ovaj put nije imao od koga pa se mene sjetio, dao mu ja 5.000 kn. Kao vratit će za 2 tjedna, treba dobiti neke novce, sad mu ne mogu sjesti jer mu je blokiran račun. Od onda mi svako malo, zadnjih 32 tjedna pošalje poruku sa svog iPhona od 10.000kn :
Shefe, jesi živ u Etijopiji?
Evo ja sam još uvijek u borbi sa parama, dobijem 300-400 kn pa moram nešto hitno kupiti ili platiti, cijelo vrijeme sam na rubu gladi.
Sorry kaj je sve ovo tako ispalo, ali vjerujem da ću uskoro riješiti sve probleme…
Fakat ne mogu sada ništa napraviti…sorry
Sent from my iPhone
Kažeš na rubu gladi?
Kako netko sa iPhonom može biti na rubu gladi?
Jesi li stvarno toliko glup da gladuješ, a u džepu ti sjedi telefon za tolike novce ili si to toliko želiš?
Sva sreća da nije potraga za iPhonom pa da ga nemaš kome prodati da ne budeš gladan!
Sad mi došla slika tu ovih dečkića kaj prose na cesti, kaj su mršavi i gladni, kaj spavaju sa psima nasred ceste. Zamisli, mali te traži pol kune, kad mu ono, od jednom zvoni u džepu, gurne ruku u džep i javlja se na svoj crni, blistavi iPhone! Jooooj!
Najgore je što će od tolikog silnog uvjeravanja da je gladan, to sebi i navući, a onda, shefe, tko će ti ‘uletit’? Kad više ne budeš imao iPhone i kad budeš zaozbiljno gladan. Što je najgore ima super ženu i malu slatku curicu. Daj nemoj tako brijati… Sad mi više nije smiješno, sad mi je muka.
Kad samo pogledaš ovaj raspored riječi jasan ti je ishod: Rub gladi!
vjerujem da ću, i nakon toga odmah, fakat ne mogu. Sjetim se sebe, do prije par mjeseci. Stalno sam bio u gužvi. Stalno sam jurio lijevo, desno. Kad god bi me netko nazvao, joj daj nemoj sad, zovi kasnije, u gužvi sam. I kaj mi se desilo. Sam sebe sam uvjerio da sam stalno u gužvi. Stalno sam trčao, nisam mogao stati. Nisam imao vremena za sebe, nisam imao vremena za razmišljati. Moralo je puknuti jedan dan. Ali što se desilo ? Sam sam si to poželio i to sam i dobio. Sad si želim mir i vrijeme za sebe. I evo, Nikola, izvoli. Imaš još kakovu želju ? Bit će mi drago ispuniti je. Više nikad si ne želim poželjeti biti idiot.
Želim biti sretan!
Konačno da vidim i neke divlje životinje, one prave, zoološki vrt i to. Ali ove u prirodi tj. u našem kvartu. Kad smo se vraćali s aerodroma, nakon prvog pokušaja odlaska u Europu, u kvartu su bile hijene i to poveće. Nešto su se igrale s bijelom i crnom mačkom na cesti. Kad smo im se približili blizu otišle su na travu u mrak. To je bilo kod nas u kvartu, u centru Addis Ababe ! Idući dan sam vidio i jednu malu zelenu papigicu na skeli, na kući preko puta naše.
Prvo što mi je palo napamet da je zbrisala nekom iz krletke. Ali u Africi sam, zar ne ? Pa tu rastu papige ko lude. Mislim da im je ipak prehladno tu gore u planinama. Ova je valjda zalutala.
Ah da. Gore na vrhu Entoto planine ima i jedan dosadan majmun. Onaj sivi sa velikim repom, srednje veličine. Skroz je pitom pa dolazi po bombone i smeće. Dođe, sjedne se pored tebe i čeka i bleji da mu daš nešt. Zna si otvorit bombon. Mislim ne znam koja budala daje majmunu bombon ali eto ima ih i super su mu fini.
Iz Etiopije nam piše: Nikola Borić