Trčanje otkrio krajem 2009. godine, u polovici svojih 30-tih, dotad…
Drago Paripović (53) bio je najuspješniji hrvatski maratonac na ovogodišnjem Zagreb maratonu, te sa vremenom 2:36:47 bio četvrtoplasirani u ukupnom poretku. Ispred njega stigli su Kenijci Biwot i Sawe te Rus Ilijanov. Znalo je na Zagreb maratonu biti i više vrhunskih trkača sa rezultatima ispod 2:20 pa ovo možda i nije bio jedan od jačih maratona po rezultatima.
Ipak rezultat našeg Drage zanimljiv je sam za sebe. Prisjetimo se, Drago je bio pobjednik Zagrebačkog maratona 1993. 1996. i 2000. godine i jedini je maratonac koji je tri puta pobjeđivao na Zagreb maratonu. Prošle godine je na istom maratonu osvojio pojedinačno prvenstvo Hrvatske u ovoj disciplini i to u svojoj 52. godini.
Do tog vremena Parip 9 godina nije trčao maraton. Zamoljen od vodstva svoga kluba samo 10 dana prije pristao je otrčati trku zbog ekipe. Bez posebnih priprema koristeći samo svoje atletsko iskustvo otrčao je oprezno prvih 21 km za 1:21 da bi u završnici pojačao i ulovio svoje konkurente te završio utrku pobjedivši s vremenom 2:38:07 minuta. Nikada neki hrvatski atletičar nije u tim godinama bio prvak države u nekoj atletskoj disciplini.
Godinu prije, 2010. u Zagrebu je otrčao polumaraton za 1:10:27.
Kada je nakon ovogodišnjeg Plitvičkog maratona u sklopu prvenstva države osvojio tek drugo mjesto neki su znali prokomenirati kako njegovo vrijeme prolazi.
A kako njegovo vrijeme prolazi pogledajmo u usporedbi sa drugim pobjednicima najvećih maratona otrčanih u 2012. za njegovu dob (M 50-54).
- Bostonski maraton – Hay, Daniel M. – 2:44:30
- Berlinski maraton – Kühni Martin – 2:34:57
- Pariški maraton – Markos – 2:38:06
- London Maraton – Hughes Tomy – 2:29:55, (treći) Gierjatowicz Patryk – 2:37:09
- Chicago marathon – Fred Zalokar – 2:35:10, (drugoplasirani) John Haberkorn – 2:40:37
- Rim maraton – Moccia Andrea – 2:40:22
Istražili smo najpoznatije svjetske maratone održane ove godine, maratone na kojima je sudjelovalo vjerojatno nekih 200 000 trkača i našli 4 trkača koji su u njegovoj kategoriji ovu godinu bili bolji od našeg Paripa.
Prema listi Master Athletics Federationa u prošloj godini samo su tri maratonca njegove kategorije trčali ispod 2:35.
Pa što bismo mogli reći o njegovoj prolaznosti. Samo to da Parip vjerojatno nikada nije bio bolji i da je među najboljima u svijetu.
Ako pogledamo najbolji rezultat u polumaratonu za 2009. za M-50 1:10:40 i neznam koliko za 2010. vidjet ćemo da je njegovih 1:10:27 iz 2010. vjerojatno među najboljima u svijetu za tu godinu.
Mogli bismo još mnogo toga spomenuti po čemu je naš Drago poseban. Njegov rekord u maratonu od 2:17:05 i polumaratonu 1:03:47 star je 20 godina nitko ga još nije oborio. Niti jedan atletičar nije dostigao svoj maksimum i nakon toga ostao još toliko dugo aktivan. Niti jedan hrvatski sportaš nije toliko trajao. Uz sve priče o sportu kao stilu života, malo ih je poput Drage dokazalo da je to i moguće. Svakodnevno odlazi na posao, vraća se sa njega, odlazi na trčanje, u životu je možda popio dvije čaše pive, nikada kavu, samo puno meda, domaću hranu i kolače koje sprema njegova Ljiljana. Ako ga pitate o sredstvima za povećanje mišićne mase ili veću izdržljivost neće vam ništa znati reći.
Zato o treningu zna puno, a trenirao je i u krugu firme u kojoj je radio i na asfaltnim cestama, ali i na nasipu i maksimirskoj šumi, po Sljemenu i gdje god je bila prilika. Ni danas ne koristi Polar, a niti skupe tenisice.
Ako mu se želite pohvaliti kako ste upravo postigli rekord trčeći 3:59 s veseljem će prihvatiti vaš uspjeh i dati pokoji savjet kako da popravite rezultat za još kojih 10-ak minuta. Drago je i izvrstan čovjek.
Mi koji ga znamo mogli bi puno toga još napisati o njemu. Ali bitno je jedno, sa 60 i sa 70 sigurno neće više trčati današnje rezultate, ali biti će među najboljima i znamo već odavno Parip je naša legenda.
Stari intervju sa Paripovićem možete pročitati i na njegovoj klupskoj stranici:
http://www.akzumberak.hr/index_clanovi.php?sadrzaj=clan&clan=paripovic
Napisao: Boris Smičiklas
Trčanje otkrio krajem 2009. godine, u polovici svojih 30-tih, dotad smatrao visokogorsko planinarenje i bicikliranje na duge pruge dvijema najboljim stvarima na svijetu. Počeo trčati kao bijeg od stresa u IT web orijentiranom poslu, svaki dan, 4 mjeseca zaredom, od nule do 21.1 km Savskog polumaratona. Učlanio se u AK Sljeme i nakupio blizu 10 polumaratona, Sljemenski brdski maraton, Ljubljanski maraton i Ferrara maraton. Nedavno otkrio i novu ljubav - barefooting, tj. bosonogo trčanje. A trčanju se ne nazire kraj ...