Izvor: Metro Express, 9.11.2007.
Kako pretrčati 42 kilometra u 71. godini? Za savjet samo treba pitati poznatog hrvatskog liječnika dr. Ivu Belana. Poznat kao fanatik rekreativnog trčanja, dr. Belan je prije desetak dana pretrčao tradicionalni istanbulski maraton. Podvig vrijedan divljenja, u svakom slučaju, bez obzira na to što dr. Belan, inače redoviti kolumnist Metro Expressa, to ostvarenje svrstava u rubriku “ništa posebno”.
– Nema smisla to isticati, pa ja sam završavao maratone u New Yorku, Hong Kongu, Las Vegasu, Kingstonu… uff, teško se više i sjetiti gdje sam sve bio – kaže dr. Belan.
Međutim, on nije bio jedini Hrvat koji je nizao kilometre u najvećem turskom gradu. Društvo mu je pravio njegov 35-godišnji sin Ivica. Ovo “pravio društvo “samo je uvjetno, budući da se Belan senior i Belan junior nisu previše susretali na samoj utrci.
– Čim je pištolj opalio za start, Ivica je rekao: “Bok, tata, vidimo se na cilju.” Ipak je on mlađi i spremniji, a pratiti njegov tempo za mene je bila nemoguća misija.
Na kraju je Ivica Belan završio maraton za 4 sata, 25 minuta i 14 sekundi, a njegov otac stigao 34 minute poslije. I oko konačnog vremena dr. Belana postoji zgodna anegdota.
– Na cilj sam stigao točno 14 sekundi prije propisanog vremena unutar kojeg moram završiti utrku. Nisam mogao bolje tempirati završetak utrke – kaže dr. Belan i ističe da mu je rezultat bio u drugom planu. Glavni i jedini cilj bio je završiti maraton.
– Ne znam ima li smisla uopće spominjati da me deset dana prije maratona tresla jaka viroza, tako da priprema za Istanbul nije bila adekvatna. Zapravo, 15 dana uoči utrke bio sam bez treninga. Da nije toga bilo, možda bi rezultat bio bolji… Ali, to sada nije ni važno.
U takvoj bi situaciji možda bilo pametno i odustati?
– Odustajanje ne dolazi u obzir! Naravno da s vremena na vrijeme dođeš u situaciju kada bi digao ruke od svega, ali nikada ne bih odustao. Jednostavno, kad ostaneš bez snage, prošetaš 50 metara, uhvatiš zraka i nastaviš trčati – zaključio je dr. Ivo Belan, koji je uostalom sve “recepte” u vezi rekreativnog trčanja spomenuo u knjizi “Joging”.
Inače, istanbulski maraton ne spada u najpoznatije maratone svijeta, ali je poseban po tome što je jedini koji spaja dva kontinenta. Naravno, riječ je o Europi i Aziji preko mosta na Bosporu.
117 tisuća trkača bilo je na dvije istanbulske utrke. Na samome maratonu nastupila su 2.603 natjecatelja, a prije toga bile su organizirane još dvije utrke – na 15 kilometara i “fun run” utrka za građane.