Klupsko prvenstvo
Sezonu je dvjema pobjedama (Proljetni polumaraton, Gorica) otvorio glavni favorit prvenstva AK Veteran, koji se u zimi koja je prethodila najbolje pojačao Nedeljkom Ravićem. Odlično je startao i AK Sinj, koji je pobijedio u trećoj trci (Sinjski polumaraton) i držao drugu poziciju, samo bod iza Veterana. No, onda je krenula serija AK Sljeme, koji je s tri pobjede za redom (Osijek, Jaska, Plitvice) izbio na vrh, čime je završen proljetni dio relativno iznenađujuće.
Tijekom jesenskog dijela prednost Sljemena je samo rasla iz trke u trku jer su Veteran i Sinj, suočeni s tankim kadrom padali sve dublje. Glavni trkači Veterana su izgubili klupski interes, dok su se u Sinju djevojke poudavale, a muškarci gubili interes za trčanje općenito. Što je rezultiralo time da je AK Žumberak naglo izbio u drugi plan, iako je prije početka prvenstva figurirao tek kao četvrti klub po jakosti, prvenstveno zbog slabog ženskog sastava, mada ima najjaču mušku ekipu. Na kraju pobjeda Sljemena koji je zabilježio ukupno 8 pobjeda, drugo i treće mjesto za Žumberak i Veteran (po 2 pobjede), dok se na kraju Sinj za dlaku othrvao Velikoj Gorici i zauzeo četvrto mjesto.
Iz lige ispadaju AK Rudolf Perešin i MK Hrvatski sokol. Zagorcima se nije dalo pretjerano putovati na trke van Zagreba, dok su se Osječani više fokusirali na planinsko prvenstvo, gdje su na kraju osvojili odlično drugo mjesto. Njih će u prvoj ligi zamijeniti AK Podravski list iz Koprivnice i AK Otok iz Otoka dalmatinskog. No, ukoliko svoj trkački kadar ne obogate ženskim članicama, teško će se zadržati u elitnom društvu duže od jedne sezone.
Atletski klub Sljeme je imao daleko najširu klupu, dugačak kadar dobrih trkača (20 muškaraca ispod 1:30 na polumaratonu, 8 žena ispod 1:45), i dvije velike maratonske zvijezde (Hrvoje Kovač, Antonija Orlić) pa je dominacija logična i razumljiva. Osim toga, ima najmlađu ekipu, ne prijeti joj zastarijevanje, a i dodatno su obogaćeni u prelaznom roku pa će biti prvi favorit i ovogodišnjeg prvenstva.
Klupsko prvenstvo je velika novost, ne samo u hrvatskoj vanstadionskoj atletici, već sasvim sigurno i svjetskoj. Jer, koliko mi je poznato, osim standardnih državnih ekipnih prvenstava u polumaratonu i maratonu, ni jedna druga zemlja nema ovako razrađen sistem natjecanja na klupskom nivou. Tijekom sezone, ili točnije u tih 14 trka, nastupilo je sveukupno 875 trkača iz čak 45 atletskih klubova (uz nešto individualaca). Mnogi od tih klubova bave se isključivo vanstadionskom atletikom (cestovno i planinsko trčanje); gotovo svi su osnovani u zadnjoj dekadi, što jasno pokazuje ekspanziju ovih atletskih grana na našim prostorima.
Juniorski kup
Petar Delaš je pobjedom na prvoj trci u Gorici nagovijestio ukupnu pobjedu. No, onda je zapao u malu krizu pa je Nikola Škvorc s tri pobjede (Jaska, Plitvice, Rijeka) ušao u zadnju trku s mogućnošću ukupne pobjede, za što mu je trebao na cilj doći ispred Delaša i osvojiti jedno od prva dva mjesta. Što mu nije uspjelo, pa je mladi Delaš zasluženo, u direktnom obračunu osvojio prvu titulu pobjednika juniorskog cestovnog kupa. S obzirom da ima tek 15 godina, vjerojatno ne i posljednju. U igru su se kasno uključili Toni Bosak iz Slatine i Krešimir Balaško iz Varaždina koji nisu imali dovoljno nastupa za viši plasman, ali su svojim rezultatima najavili vrlo zanimljivu borbu ove godine.
Valentina Belović nije imala pravu konkurenciju, uvjerljivo pobijedivši na svih 5 trka na kojima se pojavila. Drugo mjesto za Moniku Delač iz Velike Gorice, koja je skupila isto bodova kao i trećeplasirana Ivana Lukina iz Stubice, ali je imala pobjedu više, što je na kraju prevagnulo.
Treba reći za kraj da je Juniorski kup puni pogodak i sjajan potez Hrvatske udruge za cestovno i planinsko trčanje, koja je iz svog ograničenog fonda smogla sredstva da ih prigodno nagradi s bonovima sportskog brenda Reebok u ukupnom iznosu od 16.000 kuna! Tijekom godine na 8 kratkih trka (od 5 do 10 km) nastupilo je 125 mladih trkača (84 juniora, 41 juniorka), a posebno su bila zanimljiva natjecanja gdje su imali istu stazu kao i ostali (Otok, Novogodišnja trka), pa sam mišljenja da u kup treba uvrstiti više takvih trka. Problem je samo što su takve trke u Hrvatskoj trenutno na nižem organizacijskom nivou pa je izbor prilično siromašan.
Hrvatska udruga za cestovno i planinsko trčanje, ili famozni HUCIPT, je ipak napravio par dobrih poteza u 2007. godini.
- Organizirano je prvo i originalno klupsko prvenstvo, koje je donijelo još jedan sloj zanimljivosti na našim cestovnim trkama te mogućnost klubovima da iz svojih sredina transparentnošću djelovanja poprave svoju egzistenciju;
- organiziran je juniorski kup čime je pomlađena trkačka garnitura na cestovnim trkama, što će se s vremenom vjerojatno vratiti kroz kvalitetnije rezultate;
- sufinanciran je odlazak reprezentacije Hrvatske na Svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju, gdje su nas po prvi put zastupale kompletne muške i ženske, kako seniorske tako i juniorske ekipe i gdje je postignut najveći rezultatski uspjeh do sada.
U ovoj godini promjena u sistemu natjecanja neće biti jer je zaključak da se stalnim promjenama gubi na značenju i interesu. Svaki klub će i dalje predstavljati po maksimalno 4 najbolja muškarca i 3 najbolje žene na pojedinim trkama. Jedina mala promjena će biti da će se maraton u bodovnom smislu nešto kvalitetnije nagrađivati nego do sada.
Spojit će se državno prvenstvo u momčadskom i pojedinačnom maratonu u jedno, a ove jeseni će se prvo prvenstvo takvog tipa održati u sklopu Zagrebačkog maratona.
Pojedinačno prvenstvo u polumaratonu bit će u Sinju, a ekipno u Osijeku, dok će se prvo juniorsko prvenstvo u cestovnom trčanju održati u Velikoj Gorici u sklopu prateće Turopoljske trke.
Dragan Janković, tajnik HUCIPT-a