Gospodina Marka Rafaja zbog svoje ljubavi i strasti prema trčanju i ekstremnim izazovima ne treba posebno predstavljati našim čitateljima no svakako zavrijeđuje da ga se pobliže „objasni“.

Ovaj 43-godišnji odvjetnik iz Siska za sebe kaže kako nije trener ali ima iskustva. I to kakvog! Marko već godinama trči i organizira utrke na području Siska, završio je Ironman i Extreme Ironman te je drugi Hrvat koji je preplivao Gibraltar. Vjerojatno ste ga primijetili i na svim važnijim utrkama u Hrvatskoj. No ako sam treba odabrati najponosniji je ipak na Sisačku divlju trkačku ligu koja prikuplja 30-ak članova i koja se sprema za 24-satno trčanje kako bi se prikupio novac za kupnju posebnih dječjih kolica. Njegovi sugrađani i prijatelji rekli bi: „Tipično Marko! „.

Marko Rafaj na Zagrebačkom noćnom ceneru

Ako pobliže pogledamo što je to što Marka izdvaja od klasičnog profila trkača? Jedan od faktora sigurno je i kupanje u hladnim vodama. Nedavno se okupao u rijeci Kupi, a i zimsko kupanje na Bledu mu je super izazov. Sada kada znamo kako mu plivanje, trčanje i bicikliranje po niskim temperaturama nisu prepreka, zanimalo nas je kako stoji s vrućinama?

Nije mu strano plivanje u zaleđenoj rijeci. Foto: privat

Upravo smo iz tog razloga popričali o njegovoj slijedećoj utrci, onoj u Sahari. U ponedjeljak 26. veljače trči se Sahara maraton, polumaraton, 10km i 5km kroz pustinju.

Trasa maratona 2018.

Tea: Zašto Sahara Marathon i možeš nam reći nešto više o samoj utrci?

Marko: Za utrku sam saznao od prijatelja trkača i učinilo mi se zanimljivim. Nije tipična utrka i definitivno je iskustvo više jer zapravo danima živiš s tamošnjim stanovništvom, u njihovim kućama i upijaš kulturu. Utrka se već 18 godina trči u znak solidarnosti sa Saharawi narodom koji je u prognanstvu i živi u kampu za izbjeglice već 42 godine i to u dosta lošim uvjetima. Ovime se prikupljaju sredstva za humanitarnu pomoć ali i osvješćuje sve ostale o njihovom problemu. Trči se iz mjesta El Ayoun, preko Auserda do mjesta Smara. Naravno sve kroz pustinju.

Tea: Kakav je teren tamo i kakvi vremenski uvjeti te čekaju?

Marko: Blago valovita šljunčana i pješčana staza ali nema puno penjanja. Uglavnom je to ravnica kroz pustinju 42 kilometra. Očekuju me visoke temperature i jako sunce ali to mi uopće ne predstavlja problem jer trčim po svim vremenskim uvjetima i uvijek se dobro pripremim. Kapa, majica, krema za sunčanje i hidracija je sve što trebam. Ionako je sve u glavi.

Foto: Martin Munoz

Tea: Kako si se pripremao za ovu utrku obzirom da je kod nas zima?

Marko: Normalno. Trčim kao i do sada bez obzira na godišnje doba i vremenske uvjete te ne preskačem treninge. Ovaj put na utrku ne idem po rezultat koliko po doživljaj. To ne znači kako neću dati sve od sebe ali važnije mi je da Sahara Marathon ostane utrka koju ću pamtiti po atmosferi i ljudima, a ne toliko po rezultatu.

Foto: Martin Munoz

Tea: Ideš li sam ili ide još trkača iz Hrvatske?

Marko: Ja sam si sve sam organizirao, no koliko mi je poznato tamo bi trebala ići još dva trkača iz Hrvatske. Ne znam kakvi su njima planovi ali moj je ostati malo duže od samog maratona i iskusiti tu kulturu, običaje ispijanja čaja, život bez tekuće vode. Tek nedavno dobili su struju i Internet. Zapravo me knjiga Damira Vujnovca „Glas iz Sahare“ potaknuo da odem na ovu utrku i upoznam pobliže ovaj poseban narod Saharawi. Osjećam kako ću se vratiti s utrke bogatiji za jedno veliko iskustvo.

Sve što možemo dodati je sretno i nestrpljivo čekamo čuti dojmove!

Više o Sahara Marathonu na www.saharamarathon.org .

Napisala: Tea Gvardijan