Da odmah razriješimo jednu stvar. U narodu biti “bolestan na živce” znači bolovati od kakve psihičke bolesti. Ovdje nije riječ o takvim poremećajima, iako često čujete da “niste normalni jer trčite, nitko vas ne ganja i nemate loptu pred sobom”.
U većini slučajeva, ozljede koje muče trkače, su ozljede mišićno-koštanog sustava. Upaljene ili potrgane tetive, istegnuti ligamenti, prenapregnute koštane strukture, oštećenje hrskavice zgloba ili mišićna istegnuća ili napuknuća.
Svaki trkač s dugogodišnjim stažem sigurno ima takva iskustva, doživljena na svojem tijelu ili kod osoba u svojoj trkačkoj okolini. Ozljede živaca su rjeđe.
Naš živčani sustav se dijeli na centralni i periferni. Centralni dio čine mozak i leđna moždina koja se nalazi unutar kanala kostiju kralježnice. Čim živci izađu izvan kostiju lubanje ili koštanog kanala govorimo o perifernim živcima koji se granaju po trupu, rukama i nogama. Daju osjet, pokreću muskulaturu.
Ovdje govorimo o poremećajima perifernih živaca.
Razlika boli kod ozljede mišićno-koštanog sustava i ozljede živčanih struktura:
- dominantni simptom ozljede mišićno-koštanog sustava je bol i nemogućnost bezbolnog pokretanja određenog dijela tijela (u trkačkom slučaju donjeg dijela trupa i nogu) ili obavljanje složenijih pokreta u ovom slučaju trčanja
- obično se bol javlja pokretom, a mirovanjem se smanji ili nestane (osim u krajnjim slučajevima upale i zanemarene ozljede kada boli i kod najmanjeg pokreta)
- pritiskom rukom ili prstima može se napipati točno mjesto ili okolina ozlijeđene strukture
- dužim mirovanjem bol prolazi, konvencionalna RICE metoda daje bar nekakve rezultate
Bol koja je posljedica ozljede živaca ima nešto drugačije karakteristike.
Kvaliteta boli određenog dijela tijela kod ozljede živca se opisuje kao:
- tupost, osjećaj mravinjanja, trnaca, bockanja iglicama ili gubitka osjeta
- bol nije vezana uz aktivnost i javlja se i u mirovanju ili aktivnostima koje ne uključuju bolni dio tijela, vremenski je neodređena
- osim boli često se mišići tog područja znaju grčiti i napetiji su
- za razliku od ostalih struktura koje bole na pritisak na njih, mjesto gdje je živac oštećen nije i mjesto gdje se bol javlja
Uzroci
Najčešći uzrok poremećaja živaca kod trkača je pritisak na živac. Pritisci na živce mogu biti unutarnji (razne strukture kraj kojih se nalaze živci ih pritišću više nego je potrebno) ili vanjski (kod trkača najčešće trkačka obuća).
Tako npr. pritisak na ishijadični živac u području donjeg dijela kralježnice može uzrokovati bolnost u području potkoljenice i stopala jer taj živac i njegovi ogranci su odgovorni za osjet noge.
S druge strane, prejako stegnute vezice na trkaćoj obući mogu uzrokovati pritisak na manji živac stopala i uzrokovati bolove.
Neadekvatna obuća može dovesti do najslavnijeg poremećaja, Mortonovog neuroma. Karakterizira ga iznenadna pojava boli u prednjem dijelu stopala tijekom aktivnosti. Opisuje se kao ubod oštrim predmetom ili udarom struje, često je tako jaka da se treba odmah stati, izuti i izmasirati prednji dio stopala.
Uzrok je uklještenje jednog malog živca koji prolazi kroz tzv. metatarzalne kanale, često se zadeblja i uzrokuje navedene tegobe.
Oštećenja živaca mogu biti uzrokovana i šećernom bolesti, raznim toksinima, manjkom nekih tvari i sa još puno znanih i neznanih razloga.
Prevencija
Da bi se spriječila bol uzrokovana pritiscima na živce potrebno je imati u što boljem stanju mišićno-koštani sustav. Kod trkača često postoji neravnoteža muskulature jer je dominantna aktivnost trčanje te su trkački mišići u dobrom stanju, a ostali (najčešće stabilizatori) u lošem. Zato bi vježbe snage koje obuhvaćaju kompletnu muskulaturu trebale biti sastavni dio trkačkog plana i programa.
Neadekvatna obuća, i pretijesna i preširoka može uzrokovati pritisak na živce stopala.
Kod trkača su tegobe s perifernim živcima najčešće uzrokovane pritiscima na živce, ali se ne trebaju zanemariti niti ostali uzroci.
Zato je najbolje ne zanemarivati simptome, prepoznati ih kako neuropatski poremećaj i konzultirati se s liječnikom radi što točnijeg otkrivanja uzroka i liječenja.
Piše i dijagnosticira: Pavao Vlahek dr.med.
