… na biokemijske i hematološke parametre
Zapaženo malo znanstvenih studija do sada je posvetilo pažnju hematološkim i biokemijskim promjenama u trkača ultramaratonaca dok je isto učinjeno kod dugoprugaša, biciklista, veslača.
Analiza promjena hematoloških i biokemijskih parametara učinjena je kod sudionika (10 muškaraca i jedna žena) koji su na stadionu tijekom 24 sata pretrčali barem 100km, uz temperaturu od 19-27C i vlažnost od 63-91% mogli su se odmarati, jesti i piti po volji. Uzorci krvi su uzimani 24 sata prije trke, odmah po trci, dva dana i devet dana nakon trke.
Broj eritrocita, hemoglobin, hematokrit – tri indikatora anemije bila su normalni prije utrke. Značajno smanjenje zabilježeno u drugom danu no sukladno je s povećanim uništenjem eritrocita. Sva tri indikatora ostala su smanjena do devetog dana, tzv. sportska anemija koja nije uzrokovana samo hemolizom zbog mehaničke traume nego i oksidativnim oštećenjem eritrocita. U normalnim se uvjetima eritrociti sa životnim vijekom od 120 dana obnavljaju, ugrubo 1% dnevno a samo se obnavljanje povećava s treninzima izdržljivost što je dobro za ultramaratonce jer mlađi eritrociti mogu prenositi više i afektivnije kisik nego stariji.
Promjene u broju trombocita su nedosljednije rijetkim prijašnjim studijama. Njihov broj bio je veći na kraju utrke i u devetom danu ali je ostao u fiziološkim okvirima ni nije bilo znakova koagulopatije.
Broj leukocita povećavao se sukladno s utrkom i razmjerno se spuštao nakon nje. Taj inicijalni porast bio je iz perifernih rezervi i glavnom je povezan sa neutrofilima. Ta neutrofilija i broj limfocita povezani su sa cateholaminima, kortizolom i kemotaktičnim faktorima kao prolazna imunološka disfunkcija, no nije bilo nikakvih znakova infekcija.
Koncentracija serumskog feritina značajno je porasla odmah nakon trke i 9 dana nakon, dugujući to akutnoj fazi uništenja eritrocita. Kapacitet primanja željeza i transferin saturacija su značajno povećani pri kraju trke, reflektirajući akutno otpuštanje željeza.
Bilirubin i bilirubin D povećali su se pri kraju trke i normalizirali se nakon dana 2 što je direktno povezano sa hemolizom koja prati ultra-dugo trčanje. Hemoliza je također povezana s padom koncentracije haptoglobina i strukturalnih promjena u membranama eritrocita.
AST, ALT, Gama GT , LDH i ALP su povećani pri kraju trke uzrokujući štetu stanicama skeletnih mišića i jetra i nastavili su prelaziti razinu prije utrke upućujući na kontinuirani ispust enzima iz mišića i jetra.
Totalni protein je pao nakon drugog dana, dugujući to uglavnom padu albumina koji se smanjuju do dana dva, reflektirajući štetu anaboličnom funkcioniranju hepatalnih stanica i nije se oporavio do devetog dana. Unatoč smanjenju proteina nisu detektirani piting edemi.
Većina hepatalnih funkcijskih parametara nije korelirala sa životnom dobi osim negativno korelirajućih globulina odražavajući tako niske imunološke funkcije starijih trkača koje prati naporna vježba.
AST, ALT, LDG bili su pozitivno korelirani s trkačkim performansama, a nepovezani sa bilirubinom i ALP implicirajući da su promjene u hepatalnim parametrima rezulirane uglavnom od oštećenja hepatalnih stanica.
Znano je da dugoročno regulirano trčanje smanjuje razinu kolesterola, triglicerida i LDL a povećava HDL. U ovoj su studiji lipidni parametri svih trkača bili u fiziološkim granicama potpomažući tako benefite ritmičnih aerobnih aktivnosti. Većina masnoće smještena je u obliku triglicerida u masnim stanicama i mišićima. Plazma i mišićni trigliceridi su trošeni jednoliko tijekom prve faze utrke, a postepeno je slobodna masna kiselina postajala glavni izvor energije, što objašnjava smanjenje triglicerida na kraju utrke.
Trigliceridi i LDL su bili značajno smanjeni na kraju trke i po okončanju studije. Kolesterol koji je, paradigmatski glavni rizični faktor za koronarnu bolest, nije pokazivao značajniju promjenu na kraju utrke i smanjio se do dana 2, ali kolesterol/HDL koji nije pod utjecajem plazma volumena značajno je smanjen na kraju utrke. Ovaj fenomen je vjerojatno rezultat povećanja HDL-a i smanjenja LDL-a.
Zaključak
Trčanje ultramaratona je povezano s brojim promjenama u hematološkim parametrima od kojih su mnoge vezane uz ozljede i nikako ne bi trebale biti zamijenjene sa indikatorima bolesti.
Povećano izlučivanje jetrenih enzima indicira oštećenje jetrenog parenhima koje je direktno proporcionalno s težinom utrke. Akutno smanjenje triglicerida rezultat je korištenja masti kao glavnog energetskog izvor. Ultramaratoni efektivno smanjuju LDL za dva dana nakon trke dok nemaju učinak na HDL.
Sigurnosne smjernice, odgovarajuća zaštitna oprema i preventiva edukacija uz prevenciju ozljeda jetre i žučnjaka osiguravaju siguran zdravstveni menadžment potreban za ultramaratonsko trčanje pa je trud za smanjenjem ovih ozljeda uspostavljen da osigurava dugoročno zdravlje trkača i smanji eventualne medicinske troškove.
Autor: dr. Predrag Radić