Nevena Rendeli lice je koje gledamo na telki, ali i na treninzima na zagrebačkom nasipu. Ova presimpatična TV voditeljica i novinarka ove je godine s dvije prijateljice iz djetinjstva odlučila upisati adidas školu trčanja.
Iako je subotom za vrijeme treninga na nasipu samo par-sto metara dalje, u studiju na Prisavlju, ostale treninge ne propušta. Tako smo se nakon jednog od njih, u društvu prijateljica Daniele i Lili, porazgovarale u obližnjem kafiću. Ovo je još jedna Kavica u tenisicama.
Ivi: Zakaj si počela trčat?
Nevena: Zato kaj nas (Danielu i Lili) je nagovorila frendica.. kak’ smo mi to ono krenule?
Daniela: Jaaa sam te nazvala…
Lili: Ona (frendica) je nadrmala nas, onda te Daniela nazvala…
Daniela: … i ti si rekla nećemo mi to moć’!
Nevena: Da, fakat! Jedna prijateljica trči već preko godinu dana i onda je ona predložila da krenemo, i ja sam rekla: „Nema šanse!!!“. Fakat sam mislila da nemogu trčat’, al reko: ‘ajde dobro, ‘ajmo, i tako sam ostala trčat’ i dalje.
Ivi: I jel’ ti naporno k’o kak si mislila da će bit’?
Nevena: Ne, u principu mi do sad uopće nije bilo naporno, ja sam jedna od onih koja nakon treninga viče jedan, dva…
Ivi: A nije ti palo na pamet da promijeniš grupu?
Nevena: Ne, jer su one u ovoj (C) grupi. Jednom sam ih nagovorila da probamo trčat’ u B, ali nisu htjele više trčat u toj grupi nakon toga. Zapravo, dva su osnovna razloga zašto trčim, jedan je taj što se možemo vidjeti i tračat’, to nam je rijetka prilika da se vidimo i pričamo, a uz to još i trčimo. A to je ujedno i drugi razlog jer paralelno radimo nešto korisno. Spojile smo ugodno s korisnim. Al’ sad kako su krenule ove vrućine, postalo mi je malo naporno. E, i da: ja sam prva koja ih je nagovorila da odemo na Plitvice trčat’ 5 kilometara i već danima me tlače da mi to nećemo moć’, al’ ja mislim da hoćemo.
Ivi: Koliko ti se promjenio život otkako je trčanje ušlo u njega?
Nevena: Pa dosta. Evo, recimo danas je Storyjev party i ja sam umjesto party-ja odabrala trening.
Daniela: Da, evo baš smo danas bile na cugi u gradu i bila je super atmosfera, i mogle smo ostat, al ne, nas dvije smo se digle i gotovo, sad je 15 do sedam, mi idemo na trening.
Nevena: Totalno smo podredile sve, ja dva puta, one tri puta tjedno, ja subotom ne stignem na žalost, ali meni se dan sastoji od toga da ga planiram prema trčanju. Super mi je to, bilo je trenutaka kad mi se nije dalo trčati al ipak bih došla, otrčala i stvarno bih se bolje osjećala nakon treninga. Ima nešto u tome.
Daniela: Super mi je to što vučemo jedna drugu, da jedna kaže da sutra neće doći, vjerojatno ne bi ni ostale. Zato nam je kritična ta subota kad nema Nevene.
Nevena: A mene je znala hvatat’ panika kad bih vidjela da netko od njih ne dolazi, joooj, kak’ bum ja sad sama, jer meni trčanje dođe kao neko druženje…
Daniela: …jer mi fakat imamo trač partiju…
Nevena: … mi trčimo i pričamo…
Daniela: …čak se znamo zezat kako se svi ovi jadni ljudi koje trče oko nas znaju svega i svačega naslušat..
Nevena: … da, ne moraju Story kupovat taj tjedan… i super mi je to kaj nam je Danijela (trenerica) rekla, ili netko drugi, ne sjećam se točno: da je trčanje ok sve dok možeš pričat…
Daniela: A mi zbilja možemo!!!
Lili: Da, one mogu. Ja ne mogu ništ’ pričat. Ja se vučem iza njih, nabijem slušalice i mantram si da izdržim…
Ivi: Jesi počela pazit na prehranu?
Nevena: Ne, ja ne jedem puno, a ne jedem ni zdravo i to je nešto što bih trebala promjenit. Ali počele smo sve tri sad kupovat trkaču opremu i to nam je sad skroz cool, sad više ne idemo u šoping u Zaru nego u sportske dućane.
Ivi: Jel u planu neki maraton u neko dogledno vrijeme?
Nevena: Naravno, Njujorški! To nam je bio prvi cilj!
Ivi: Priznajte, to vam je samo isprika da odete gore kupovat cipele!
Nevena: Pa, naravno!!!!
Daniela: Mene više pali ona njihova utrka u štiklama.
Nevena: Ti nisi normalna… pa tko bi normalan trčao u štiklama?
Daniela: Pa puno je kraća, trčimo u štiklama….
Nevena: …da, da… i slomiš štiklu, sebe, nogu…
Daniela: …i vjerojatno dobijemo štikle na kraju kao nagradu.
Nevena: Ne, ne, ovakav je plan: sad Plitvice, onda u listopadu polumaraton i onda skupljamo bodove za Njujorški maraton… a možda i za Boston, u Bostonu nismo bile.
Ivi: Sretno i donesite mi koje dobre šuze iz New Yorka… Nosim 38… 😉
Razgovarala: Ivi First