Hrvatska ultraška reprezentacija u Indiji

Hrvatska ultraška reprezentacija je u Indiji gdje sudjeluje na Svjetskom prvenstvu na 100 km u gradu Bengaluru.

- Oglas -

Na svom Facebook profilu, izbornik reprezentacije Dragan Janković, objavio je opširnu najavu našeg nastupa, koju prenosimo u cijelosti, a našim curama i dečkima želimo puuuuno sreće u borbi za postolje!

U subotu (7.12.2024.) rano ujutro u 01:30 po našem vremenu startat će 32. po redu svjetsko prvenstvo u ultramaratonskoj disciplini 100 km. Mjesto događanja – indijski velegrad Bangalore (6 milijuna stanovnika).

Hrvatskoj reprezentaciji će ovo biti šesti nastup na SP u ovoj disciplini, a prvi se desio prije točno 10 godina (studeni 2014.) nedaleko odavde u Dohi (Qatar). Puno vremena je prošlo od našeg debia na svjetskoj sceni, kad smo bili totalna nepoznanica svima i s minimalnim kadrom senzacionalno osvojili 4. mjesto. U narednim godinama smo stekli status jedne od najboljih svjetskih reprezentacija, redovito se penjući na pobjednička postolja osvojivši pritom 13 medalja. Jedna sjajna generacija s tri fenomenalna ultrašice (Nikolina Šustić, Marija Vrajić, Veronika Jurišić), koje su na svakom globalnom prvenstvu završavale u top10, potpomognute najboljim osiguračem u povijesti ultramaratona (Antonija Orlić), koja se jedina od njih ugradila u svakom osvojenom postolju kao ona koja nosi prevagu – treća, pokazalo se vremenom bila samo uvod u nešto što danas zovemo hrvatsko ultraško čudo.

Spletom različitih okolnosti, nevezanih za sport, donosi nam sve češće globalna prvenstva u južnu Aziju, čak i ne samo u ultramaratonu. Uskoro možemo očekivati i prvu trku svjetskog skijaškog kupa recimo u Abu Dhabiju umjesto zbog pomanjkanja snijega recimo Madonne di Campiglio, jer tamo gdje ima nafte i plina, naći će se i snijega.

Da ne razvodnjavam temu.. u Bangaloreu će nastupit 32 zemlje, što je najmanje u zadnjih nekoliko prvenstava, a objašnjenje leži u činjenici da je Indija praktički svima daleko, da su zbog toga troškovi puta a bogami i smještaja poprilični i na kraju da je termin relativno kasno na kraju godine kad je većina trkača ili na odmoru od netom završene sezone ili na početku priprema za sljedeću… ne treba zanemariti ni činjenicu da klimatski ovaj termin nikome ne paše, rezultat je nemoguće napraviti..

No, za razliku od kvantitete, kvaliteta je zato ove godine ubitačna! Npr., mušku konkurenciju sačinjava ukupno 113 ultraša, od kojih čak 57 ima prijavljeni rezultat ispod 7 sati, prevedeno – točno polovica. Da podsjetim, na zadnjem SP (Berlin 2022) je za ulazak u prvu polovicu trebalo trčati oko 7:40, na ovom možda ni 7:00 neće biti dovoljno.. kod žena gotovo identična priča, 73 cure na startu i pola od njih ima rezultat ispod 8:00, u Berlinu se u prvu polovicu ulazilo s preko 8:30.

Očito je velika većina reprezentacija rezala troškove na način da pošalje na ovo prvenstvo samo po par najboljih, što je prouzrokovalo iznimno gustu koncentraciju kvalitete. Mi se ne uklapamo u tu šemu minimalizma već radimo na omasovljavanju našeg ultraškog pokreta, idemo s maksimalno dozvoljenim brojem trkača (9+9), čime između ostalog njegujemo i kult reprezentacije, što je sve zalog za bolju budućnost, što se uostalom već i pokazalo u nedavnoj prošlosti i trenutnoj sadašnjosti. Osim toga, mnogo zemalja niti nema tako širok izbor dobrih trkača s kvalitetom potrebnom za svjetsko prvenstvo, jer kompletna naša ekipa zadovoljava najviši ultraški A standard. Da skratim, mi i Anerikanci imamo opet najmasovniji tim, samim time i najveći šator na okrepnoj stanici.

Hrvatsku će u Indiji predstavljati

Muška ekipa u sastavu: Zdravko Jadrijev (kapetan), Dejan Radanac, Hrvoje Vlašić, Hrvoje Bašić, Juro Buljan, Nikola Gregurek, Goran Đogolović i debitanti Marko Martinčić i Renato Dasović.

Ženska ekipa u sastavu: Marija Vrajić, Veronika Jurišić, Mirjana Šimek Bilić, Ines Jozić, Maja Bonačić, Ines Bašić, Katarina Bekavac i debitantica Maja Urban.

Treba napomenuti da smo pred prvenstvo iz raznih razloga ostali bez važnih karika iz prvobitnog sastava (Marko Bićanić, Nataša Šustić, Marisa Cortright) s kojima bi bili dosta jači i s većim ekipnim ambicijama, al koga nema bez njega se mora/može.
Najveće šanse za visok plasman imaju Mirjana Šimek Bilić, koja je prije 20-ak dana otrčala sjajan rezultat u trci na 6 sati (83km) i još uvijek nije otrčala lošu stotku, te Dejan Radanac, koji je ove godine otrčao dvije ultre i u obje popravio državni rekord (100km i 12h). No, kako za druge tako i za njih, ova trka će po svemu biti drugačija od mnogih koje su trčali. Visoka temperatura, visoka vlaga, loš termin, pa čak i malo naborana staza za ultraške pojmove (550m visinske) će biti ultimativni ispit voljnog momenta koji će sigurno presuđivati u zadnjoj fazi trke iza 70-og kilometra.
Plasman u prvih 20 bi bio lijepi uspjeh za Mirjanu i Dejana. Usporedbe radi, na prošlom SP naši najbolji su bili Silvia Šimunović na 19. mjestu i Zdravko Jadrijev na 47.

Što se tiče ekipnog plasmana stvari stoje ovako: ženska ekipa ima (u zbroju tri najbolje) tek deveti rezultat na papiru, prvih 5 ekipa (Francuska, Japan, Engleska, USA, Italija) je gotovo nemoguće dobiti, dok Šveđankama i Norvežankama možemo staviti soli na rep, malo teže Poljakinjama jer imaju jednu fantastičnu Dominiku Stelmach (7:04). U trci su osim nje, novo francusko čudo Marie Brumelot, koja je proljetos spustila europski rekord ispod 7 sati, zatim Japanka Nakata Miho koja možda nema toliko atraktivnu stotku (7:18), ali je lani postavila svjetski rekord na 24h (270km), vidjet ćemo dal joj je to donijelo i nešto više brzine.

Naša muška ekipa na papiru ima 13. rezultat i dojma sam da ćemo teško u top 10, šanse su nam u taktički dobroj trci izvući maksimum i čekati koliko će štete nanijeti drugim reprezentacijama koje nemaju za razliku od nas dovoljan broj osigurača koji, povijest je pokazala, na ovakvim trkama uvijek dođu do izražaja. Mi imamo širinu iz drugog plana, iza Dejana koji je klasa za sebe, ide naš val od 3-4 dobra trkača, što znači da uz minimalne posljedice možemo otrpjeti da nam netko od njih i pogine, druge ekipe puno teže. U Berlinu su prije dvije godine dečki osvojili 15. mjesto, svaki korak bliže vrhu od toga je ko kuća. Što se tiče svjetskog vrha, gledat ćemo novi dvoboj izvrsnih Japanaca koji imaju u ekipi čak trojicu ispod 6:15 s najboljim europskim ultrašem na ovom prvenstvu, Francuzom Ruelom. Na prošlom prvenstvu su ga pustili da se razleti u prvih 50km i onda ga rutinski zaobišli iza 70-og. Treba reći da se najbolji svjetski ultraš Sorokin zgleda definitivno odlučio samo za 24h, jer ga već treći put za redom nema na stotki iako ima najbolji rezultat. Ekipno su Japanci nadmoćniji od ostalih, sve osim njihove pobjede bit će veliko iznenađenje. Za ostala dva mjesta na postolju ima 5 dobrih kandidata s manje/više podjednakim šansama – Francuska, Britanija, Švedska, Španjolska i USA, odlučit će tko ima boljeg trećeg jer taj često radi najveću razliku, tipujem na Britance.

Ja osobno a i službeno volim ovaj hrkljuš tip trke s nagibima, temperaturama i vlagom, ne paše nam naravno, al drugima još manje pa računam na to da lepa sela lepo gore. Kao što u nogometu bunkerašima paše kiša, tako i mi pecamo na svoj način, jer dobra rezultatska reputacija mnogih nije garancija da su istovremeno i dobro taktički potkovani, a SP je dušu dalo za crni scenario jurišnicima opijenih adrenalinom. I nebi nam bilo prvi put da smo dobili na papiru bolje od nas u situacijama kad priča izađe iz okvira idealizma vremenskih i drugih okolnosti..

Uglavnom, slutim u subotu još jednu dinamičnu dramu s puno pukovnika i pokojnika, još jedan festival preokreta i krokodilskih suza. Temperatura od 27-29 u hladu u danima kad zima kuca na vrata, te vlaga od oko 80% su garancija jos jednog velikog manevarskog ultramaratona na najvišem nivou, tko preživi pričat će..

Ako volite isti žanr i nemate što raditi ovog vikenda u sitne noćne sate slijede linkovi: