Proteklog vikenda austrijski Telfes im Stubai ugostio je najbolje europske brdske trkače i trkačice. Telfes je selo u kotlini Stubai, smještenoj 10-ak kilometara južno od Innsbrucka, a okružuje ga nekoliko planina visine oko 3000 m. Preko zime kotlina Stubai je odredište mnogih skijaša, a na okolnim planinama stasali su mnogi poznati skijaši i skakači na skijama, od kojih su najpoznatiji Manfred Pranger (svjetski prvak u slalomu) i Andreas Widhölzl (olimpijski pobjednik u skijaškim skokovima). Obojica su bili na otvaranju prvenstva. U ljetnim mjesecima Stubai je idealno mjesto za odmor za ljude koji vole planinarenje, mountain bike ili planinsko trčanje. Planine su ispresijecane kilometrima i kilometrima planinarskih staza, staza za mountain bike, a postoje i četiri žičare koje vode skoro do samih vrhova planina.
Na jednoj od tih planina bile su postavljene staze za natjecanje. Juniorke su trčale najkraću dionicu od 4km u kojoj su savladale 370m nadmorske visine. Start im je bio baš u Telfesu, a cilj na srednjoj stanici žičare. Juniori i seniorke su trčali stazu od 9,4km i 940m nadmorske visine. Start im je bio na srednjoj stanici žičare, a cilj na vrhu planine, na 2260m nadmorske visine. Seniori su trčali najdužu i najstrmiju dionicu, startali su u Telfesu, a završavali na vrhu. Sveukupno su savladali 1400m nadmorske visine u 11km.
Hrvatsku su na ovom prvenstvu predstavljali juniori Krešimir Balaško (AK Veteran), Bruno Erent (AK Agram), Siniša Majdandžić (AK Martin), juniorke Valentina Belović (AK Sljeme), Monika Delač (MK Velika Gorica), Matea Parlov (HAAK Mladost), seniori Ante Jović (AK Zagreb Ulix), Marin Koceić (AK Solin), Hrvoje Lovelos Slovinac (AK Veteran), Ivica Škopac (AK Borik), seniorke Barbara Belušić (AK Istra), Danijela Černić (MK Hrvatski Sokol) i Nikolina Šustić (MK Marjan). Nekima je to bilo prvo međunarodno planinsko natjecanje, a nekima prvo međunarodno iskustvo uopće, dok Škopac, Belušić, Černić, Belović i Koceić iza sebe imaju nekoliko nastupa na Europskim i Svjetskim planinskim prvenstvima.
Hrvatska ekspedicija u Telfes je stigla u subotu u popodnevnim satima, na brzinu smo se smjestili u sobe i otišli na ceremoniju otvaranja. Otvaranje standardno, red govora pa red kulturno umjetničkog programa karakterističnog za regiju u kojoj se prvenstvo održava. No nije predugo trajalo… Poslije večere završni dogovori pred utrku i na spavanje.
Prva trka bila je po rasporedu već u 9 sati. Led su probile juniorke. Na startu ih je bilo 38, a među njima i naše tri djevojke. Od samog starta odvojile su se tri Turkinje koje su i na kraju bile na prve tri pozicije. Na polovici staze Valentina i Matea su bile oko 15. mjesta, a Monika 5-6 mjesta niže. No u drugom dijelu utrke kad je staza postala malo strmija Monika pojačava dok većina drugih cura posustaje. Odličnim trčanjem Monika Delač prestiže najprije Mateu, a zatim i Valentinu i dolazi do izvrsnog 14. mjesta, što je najbolji plasman nekog od naših trkača i trkačica na Europskim prvenstvima u planinskom trčanju do sada.
Valentina je bila 19., a Matea 32. Monika i Valentina su ekipno bile 6. od 14 ekipa, ostavivši iza sebe reprezentacije Slovenije, Italije, Austrije, Francuske i Njemačke, velikih zemalja što se planinskog trčanja tiče. To je ujedno i najbolji plasman neke naše ekipe od kada Hrvatska nastupa na ovom natjecanju. Odmah nakon utrke dobili smo kompliment jednog slovenskog trenera da smo se jako popravili. No ostatak dana ipak nije bio tako uspješan.
Nakon juniorki startali su juniori. U vrlo jakoj konkurenciji 59 juniora iz cijele Evrope, zauzeli su mjesta pri dnu poretka. Prva tri kilometra trčali su zajedno, a zatim se Bruni Erentu vraća ozljeda koja ga muči već mjesec dana. No nije ni pomišljao na odustajanje, već je hrabro došao do cilja. Nakon 5 kilometara Krešimir Balaško se odvaja od Siniše Majdandžića, ulazi u cilj kao 50., dok Siniša zauzima 53. mjesto. Ekipno juniori su zauzeli posljednje 14. mjesto. I kod juniora pobjedu je odnio Turčin, ispred Talijana i Švicarca.
Pola sata iza juniora startale su seniorke koje su trčale na istoj stazi kao i oni. Uz iskusne Barbaru Belušić i Danijelu Černić, mjesto u reprezentaciji izborila je i Nikolina Šustić kojoj je ovo bila druga brdska utrka u životu, a prije mjesec dana istrčala je Plitvički maraton u vrlo dobrom vremenu 3:22. Startale su 64 trkačice, a najbolja Hrvatica je bila Danijela na 38. mjestu, dok su Barbara i Nikolina zauzele 49. i 61. mjesto. Danijela je iza sebe ostavila dvije dobre slovenske trkačice, Valeriju Mrak i Daneju Grandovec, a vrlo malo je zaostala za perspektivnom Lucijom Krkoč. Šteta što pored Osijeka ne izraste neka planina tako da Danijela ima gdje raditi treninge za brdsko trčanje jer sigurno ima potencijala za bolje rezultate. U utrci seniorki dogodilo se malo iznenađenje jer pobjedu nije odnijela favorizirana domaća trkačica Andrea Mayr, već malo manje poznata Švicarka Martina Strahl. Andreu je pobijedila i Talijanka sličnog imena i prezimena kao naša Valentina Belović – Valentina Belotti. Naše cure su ekipno bile 15. od 16 ekipa.
Zadnji su startali seniori, u 11h, njih 80. Proteklih godina naučili smo da Ivica Škopac vrlo dobro nastupa na ovakvim prvenstvima, ali ozljeda leđa koja ga muči još od prošle godine nije mu dozvolila da pokaže koliko vrijedi na ovoj stazi. Sama staza je na papiru izgledala puno teža nego što je bila. Po riječima našeg drugog trkača Marina Koceića bila je vrlo “trčljiva”, tek je zadnji kilometar bio nešto strmiji pa je trebalo malo prohodati. Unatoč ozljedi Ivica je ipak istrčao dobru utrku i došao na cilj kao 52., ostavivši iza sebe dva slovenska trkača koji su ga u zadnje vrijeme pobjeđivali. Njih je skoro stigao i Marin koji je ciljem prošao kao 64., dok su Hrvoje Lovelos Slovinac i Ante Jović zauzeli 74. i 75. mjesto. Ekipno su zauzeli 17. mjesto, a iza nih su ostali Srbi i Izraelci. Pojedinačnu pobjedu je kao i prošle godine odnio Turčin Ahmet Arslan ispred Talijana De Gasperija. Dok je Turčin ušao u cilj svjež kao da je startao samo 200m niže, Talijan se srušio odmah iza ciljne crte.
Zanimljivo je da je ručak nakon natjecanja bio organiziran u ciljnom prostoru na 2200m nadmorske visine, a na meniju su bile posebno pripremljene palačinke s džemom od jabuke, voćna salata, mlijeko od krava koje su pasle uz i na stazi, voćni jogurti, sto vrsta sokova i energetskih napitaka… Popodne je u Telfesu bilo proglašenje najboljih, a nastavilo se pasta partijem i zabavom do kasno u noć. No to nije spriječilo dio reprezentacije da u ranim jutarnim satima napravi rastrčavanje prije polaska doma.
Text by Murinjo
Photo by by Želimir Delač & Murinjo