Naime, iako je nedvojbeno zdravo trenirati i voditi sportski život, lako se zaigrati i shvatiti cijelu priču preozbiljno, zanemarivši neke od važnih dosadašnjih obaveza ili ugroziti zdravlje. Organizatori (sitnim slovima) na to upozoravaju, kako bi izbjegli moguće tužbe, te pri prijavi utrke treba potpisati izjavu da ste fizički zdravi i u dobroj formi, da ćete sami platiti eventualno liječenje te da ste svjesni da takve aktivnosti mogu biti opasne i vrlo rizične.
Ali čak ni visoka startnina na licenciranoj utrci (oko 400 eura) ne spriječava popunjavanje startne liste s 2400 mjesta u Austriji odmah nakon otvaranja prijava. Razlog tome je uistinu velik izazov sudjelovanja na takvoj utrci, a mora se priznati da su utrke pod Ironman licencom izrazito atraktivne i odlično organizirane pa pružaju prilično dobru vrijednost za uložen novac. To i ne čudi, s obzirom da je riječ o privatnom biznisu, koji uspješno prodaje cijelu priču oko prolaska ciljem nakon 3.8 km plivanja, 180 km bicikla i maratona u jednom danu, a boljima i u pola dana.
Ipak, treba reći da postoje i utrke bez licence, koje imaju znantno niže startnine, ali i nešto manje organizacijsko pokriće. Tako smo prošle godine imali po drugi put organiziranu utrku na Hrvatskoj na toj distanci. Nakon „Jarunmana“ 2005. godine, u Poreču se u rujnu 2008. godine Nikola Borić upustio u nemoguću misiju organizacije. Uložen je velik trud i po prvi put smo imali uživo rezultate na internetu, krasne startne brojeve i solidan broj sudionika. Pored 9 osoba koje su završile utrku na Ironman distanci, u sjećanje na Marijana Pedišića, prvog našeg Ironmana, koji je završio utrku na Havajima, imali smo i 45 prolazaka kroz cilj na udaljenosti dugog triatlona po ITU (Međunarodni triatlonski savez), na stazi duljine 3+80+20. Bilo je dodatnih oko 70 sudionika na pratećim utrkama biciklizma i trčanja i u štafetama, a ukupno s plivanjem „Porečkog delfina“, taj dan je u Poreču sudjelovalo preko 1.100 natjecatelja i rekreativaca.
Taj dugi triatlon po ITU pravilima bio je državno prvenstvo, jer te utrke su pod kapom Hrvatskog triatlonskog saveza te Hrvatskog olimpijskog odbora. Primjerice, kao izravna pozitivna posljedica te utrke stjecanje je druge kategorije vrhunskog sportaša od strane Željke Šaban, koja je uvjerljivo pobijedila.
Možda je dijelom i pobjeda na toj utrci Dejana Patrčevića dala vjetar u krila njegovom izvrsnom plasmanu s Havaja (24. mjesto u vremenu 8:54:19), gdje je održano svjetsko prvenstvo u Ironman-u. Dejan je ranije postigao i nov najbolji hrvatski rezultat i plasman (5 mjesto s vremenom 8:28:04/5) na utrci te distance – u Klagenfurtu, Austrija.
Sezona 2008. obilježena je s još nekoliko rekorda. Nadmašen je najveći broj finishera iz 2005. godine, kad smo ih imali 19. Prošle godine bilo ih je 21, a trojica su završila dvije utrke te imamo ukupno 24 prolaska kroz cilj. Drugi je rekord 11 novih Ironmana, odnosno osoba koje su prvi put prošle kroz cilj ovako duge utrke. Vrlo vrijedan rezultat je Mladina Josipa Živkovića, koji je s 9:48:59 postigao najbolje veteransko vrijeme. Nadalje, Josip Dikon je 11. put završio utrku IM distance, a Frano Kršinić (1952. godište) je potvrdio svoj status najstarijeg finishera, a to mu je već 6. put.
Na utrci duljine polovice IM-a (tzv. 70.3 distanca, nazvana po ukupnoj duljini u miljama) Željka Šaban je postavila novo najbolje vrijeme za žene, od 5:08:50 na utrci Svjetske serije u St. Poltenu, Austrija. Na istoj utrci je Patrčević postigao najbolji svoj rezultat; 4:02:18, naravno i najbolje vrijeme hrvatskih triatlonaca.
Kao zanimljivost, u prošloj je godini postignuto i najbolje vrijeme žena na IM distanci a to je uspjelo Nizozemki Yvonne Van Vlerken, na utrci u Rothu, Njemačka, s rezultatom 8:45:48.
Sveukupno, bila je to vrlo uspješna sezona, a ako je netko dobio volju da sudjeluje, neka ponovno pažljivo pročita početak ovog članka. 🙂 U svakom slučaju za nastup na takvoj utrci nužno je iskustvo i dulji sportski ili rekreativni staž. Stoga bi mladima i početnicima trebalo preporučiti treniranje za kratki triatlon u okviru nekog od klubova Hrvatskog triatlonskog saveza, kako bi osigurali pomoć trenera i starijih kolega. Za dugi triatlon ima vremena nakon 30-te i s barem 5 godina treninga i natjecanja na kraćim utrkama.
Autor teksta: Krešimir Jurlin
Fotografije: http://www.flickr.com/photos/patrcevic/, http://www.zeljkasaban.com, http://www.triatlon.hr, http://blog.vecernji.hr/ironman