Ako pogledamo Olimpijske igre unazad 8 godina, samo ćemo primijetiti trkače iz Kenije kako stoje na postoljima. Mnogi već godinama provode studije zašto su trkači iz Kenije tako dominantni i nitko ne može s točnom tvrdnjom odgovoriti na ovo pitanje. Iako nema univerzalne formule, svi se slažu da je mnogo faktora uključeno u cijenu uspjeha.
Na posljednje dvije Olimpijade, kenijci su osvojili 25 medalja u trkačkim disciplinama te drže osam najboljih vremena na maratonima od top 10, i to sve s rezultatima ispod 2:05h. Svjetski maratonski rekorder Dennis Kimetto je iz Kenije (2:02:57), kao i neslužbeni rekorder Eliud Kipchoge (2:00:25-Nike Breaking2). Ovo već dovoljno govori o njihovo dominacija na trkačkim natjecanjima.
Kenija je država u istočnoj Africi s izlazom na Indijski ocean. Državu čine 42 plemena, a nama su najpoznatiji Maasai, dok u trkačkom svijetu najveću pozornost plijeni pleme Kalenjin. Unutar Kalenjin plemena je najuspješnije trkačko pleme (podskupina) današnjice, Nandi. Ono je smješteno u jugozapadnom dijelu Kenije, poznatom pod nazivom Velika rasjedna dolina (engl. Great Rift Valley), gdje se ujedno nalazi i drugi najviši vrh Afrike, odnosno najviši vrh Kenije ugasli vulkan Mount Kenya s 5199 m. Na tom području smješten je grad Iten koji glasi kao grad pobjednika.
Nandii žive u područjima preko 2000 metara visinske razlike, plodne i bogate zemlje i odličnih klimatskih uvjeta. Uz stil života kojeg prakticiraju i sve navedene prirodne segmente, može se zaključiti da su upravo to glavni razlozi njihovog uspjeha. Školaraci iz tog područja svakodnevno trče u školu i iz škole, što je potvrdio i sam Wilson Chebet, čiji polumaratonski rezultat zauzima mjesto u top 15 svih vremena. Također studija Gipson, Oijambo, Konsabel o “Aerobni kapacitet, razina aktivnosti i dnevni trošak energije kod muških i ženskih adolescenata Kenije Nandi podskupine” dokazala je kako je maksimalni primitak kisika bolji za čak 19% od urbane kenijske djece.
Dakle, nitko ne može točno reći koji je faktor zaslužan za njihov uspjeh, ali zato se možemo složiti da su nadmorska visina na kojoj žive i treniraju, zatim genetika koja ih čini različitim od ostalih kenijskih plemena (i ostatka svijeta), zatim tehnika trčanja i životni stil glavni faktori.
Još se jedna činjenica nameće. Nandii trkači dolaze najčešće iz siromašnih obitelji te su kao djeca trčali bosi. Takvo trčanje naučilo ih je pravilnom trčanju na prednjem dijelu stopala, što kasnije rezultira kvalitetnijom tehnikom trčanja (slažete li se peta trkači?). Posljednji faktor je aktivan životni stil. Trče u škole, obrađuju zemlju, treniraju, stalno su u pokretu. Upravo takav stil života pridonosi njihovom razvoju i odličan je temelj za izgradnju vrhunskog trkača.
Ovakvi uvjeti i ovakvo područje privuklo je mnoge trkače da svoje treninge odrađuju upravo u Keniji. Jedan od primjera su trkači braća Jake i Zane Robertson, koji su Novi Zeland zamijenili Kenijom prije deset godina. U današnje vrijeme, jedna od turističkih ponuda su i sportski kampovi u koje ljudi mogu doći i trenirati s najboljim trkačima svijeta.
Evolucija kenijskih trkača počela je dolaskom irskog misionara Colm O’Connell, kojeg zovu ‘’kum kenijskog trčanja’’. Iako nije imao trkačkog i trenerskog iskustva, uspio je zaslužiti tu titulu. U Keniju je stigao 1976. godine i stvorio mnoge trkače i svjetske prvake. Među njima su Florence Kiplagat, David Rudisha, Lornah Kiplagat te mnogi drugi. Kako tehnologija napreduje i Kenija se sve više razvija. Ostaje nam samo pratiti kako će to utjecati na njihove trkače i koliko dugo će vladati trkačkom scenom.
Napisao: Tomislav Marinović, kineziolog i ultramaratonac
Izvori:
journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0066552#s3
hwww.runnersworld.com/newswire/kenyan-youth-are-ridiculously-active
