Trkači su u pogledu imuniteta u znatnoj prednosti u odnosu na tjelesno neaktivnu populaciju stanovništva. Boravkom na svježem zraku omogućavaju visok unos kisika (oksigenaciju), a trčanjem u sunčanijim zimskim danima dobivaju znatno više vitamina D nego vježbači u dvoranama (što sam i naglasio u prethodnom tekstu). Možda se ne zna da trkači imaju odličan imunitet jer se radom svih mišićnih skupina omogućava odličan protok limfe (limfni sustav nema pumpu poput srca koji potiče cirkulaciju), čime se omogućava brza imunološka reakcija i na udaljenijim dijelovima tijela, kada mogući uzročnici infekcija napadnu organizam.

propolis

No, sportaši koji i tijekom zimskih vremenskih uvjeta naporno treniraju, imaju veću mogućnost da obole u nekom od mini-ciklusa zimskih priprema od tipičnih „zimskih“ bolesti, koje mogu usporiti napredak sportaša. Ponajprije je tu riječ o manjim, akutnim upalama dišnih puteva i prehladama. To je upravo potvrdila studija  iz 2005.godine (Gleeson et al.) koja je pokazala da su to najčešće upale gornjih dišnih puteva, koje mahom uzrokuju virusi, a onda i bakterije.

Upravo zbog toga, antibiotici nerijetko ne djeluju na uzročnika, jer je tu riječ o virusnim infekcijama, na koje antibiotici ne djeluju. U slučaju da se desi da vam zbog bakterijske infekcije dišnih puteva (ili npr. mokraćnih puteva) liječnik propiše antibiotik, prehrambena strategija uz antibiotik glasi da usporedno uz antibiotsku terapiju uvijek uzimate i probiotički dodatak prehrani, najmanje 3 sata poslije, a po potrebi i 4-5 sata prije uzimanja doze antibiotika. No, ako je infekcija dišnih puteva izazvana virusima, terapija antibiotika je samo kontraproduktivna. No, i tada valja posezati za probioticima, jer da podsjetimo, dobar imunitet, dolazi iz zdravih crijeva.

Kada nam u suzbijanju bolesti ne može pomoći antibiotik, nerijetko se uzdamo u vlastite snage imuniteta, pa će tako i liječnik nakon suzbijanja visoke temperature kod gripe kao virusne infekcije, nerijetko reći kako tu bolest treba preležati, i preznojiti. Dakle, pustiti da imunosni sustav učini svoje. No, ako želimo pomoći imunosnom sustavu da radi pojačano, tj. na trkačkom rječnikom rečeno – na većem pulsu; u tome mu mogu pomoći ljekovite biljke i terapeutici prirodnog podrijetla.

Od prirodnih biljnih imunostimulanasa (onih koji nisu dobiveni sintetskim putem), istaknuo bih nekoliko njih koji su uglavnom registrirani kao dodaci prehrani, a neki i kao biljni lijekovi.

 

Echinacea je jedan od najpoznatijih, najpouzdanijih, najispitivanijih i najučinkovitijih biljnih stimulatora imunog sustava. Jedna od zanimljivosti je da su još Indijanci žvakali korijen te biljke za dobro zdravlje. Ova indijanska biljka posebno zanimljivih cvijetova pokazala se kao izuzetno učinkovita u slučajevima naglog izbijanja infekcija i bakterijskih, a naročito virusnih uzročnika. Kod ranog otkrivanja i pojave prvih simptoma gripe ili jake prehlade, odličan je izbor upravo echinacea, jer će učinkovito potaknuti tzv. fagocitozu (proždiranje) bakterija i pojačanu proizvodnju T-limfocita te djelovanje zaštitnih makrofaga i granulocita. Preporuka je da se uzima u obliku alkoholne tinkture od vrste Echinacea purpurea (obzirom da postoje još i vrste Echinacea pallida i Echinacea angustifolia). Potrebno ju je dozirati prema preporuci te svakako ograničiti njezino kontinuirano uzimanje na maksimalno 8 tjedana.

 

Ljekovita pelargonija (Pelargonium sidoides; Umckaloaba na Zulu jeziku): ova ljekovita biljka južnoafričkog podrijetla kod nas je još uvijek nepoznata te neopravdano zapostavljena. No, u zemljama zapadne Europe (Njemačka, Engleska) i SAD-u već je godinama na popisu najtraženijih te najprodavanijih dodataka prehrani te bezreceptnih lijekova za liječenje bronhitisa i faringitisa (upale ždrijela). Srećom, odnedavno se i kod nas može nabaviti kao bezreceptni lijek. Jedinstvenost ove biljke je njezino široko djelovanje na upalu dišnih puteva, budući da pouzdano suzbija infekciju gornjih dišnih puteva putem svojeg antibiotskog djelovanja (i sprečavanja prianjanja bakterija za epitel sluznice), stimulacije imunog sustava te olakšavanja iskašljavanja. Poanta je da značajno smanjuje vrijeme oporavka od trenutka pojave bolesti. Pri pojavi prvih simptoma upale gornjih dišnih puteva preporučam da svakako posegnete za ovim pripravkom.

 

Beta-glukani su se „proslavili“ kod nas u posljednjih nekoliko godina kao prirodna pomoć kod težih bolesti poput tumora, a uz to poznati su ujedno i po najvišoj uspoređujućoj cijeni od svih navedenih imunomodulatora. No, njihova je primjena puno šira nego što je kod nas to uvriježeno. Tako se beta-glukani mogu uzimati kod infekcija dišnih puteva, u cilju smanjenja vremena oporavka. Dokazano je da beta-1,3-D-glukani povećavaju imunu aktivnost do čak 120% unutar 3-5 dana od početka uzimanja. Kako su beta-glukani jedni od rijetkih dodataka prehrani koji nemaju poznatih međudjelovanja s lijekovima ili pak s ostalim dodacima prehrani, beta-glukani se mogu uzimati s određenom sigurnošću te tijekom zimskom perioda s ciljem preventivnog jačanja imunološkog sustava.

 

Ekstrakt/sirup bobica crne bazge u posljednjih nekoliko godina veliki je predmet interesa fitofarmacije kao prirodni pripravak koji može ojačati imunosni sustav i spriječiti virusne te bakterijske infekcije. Naročito se učinkovitim pokazao tekući ekstrakt ovih tamnih bobica kod liječenja gripe, što je dokazano i nekim studijama (in vitro). Dakle, valja ga uzimati ne za prevenciju, već kod pojave simptoma pada imuniteta, naročito kod gripe, ali i kod upala sinusa. Antocijani, tvari koje daju sirupu bazginih bobica specifičnu jarku tamnoljubičastu boju najizglednije su te koje daju učinkovitost ovom pripravku. Pogodno je kod ovog fitoterapeutika što nema međudjelovanja s ostalim lijekovima. U ljekarnama postoje sirupi, ali i biljni bezreceptni lijekovi u obliku tableta koji u svojem sastavu neizostavno s razlogom sadrže ekstrakt bobica crne bazge.

 

Propolis se kao tradicionalni apiterapeutik (pčelarski terapeutik) pokazao kao moćno prirodno oružje kod napada bakterija i virusa, a naročito kod lokalnih upala dišnih puteva i sluznice. Iako pouzdanih dokaza o učinkovitosti kod pada imuniteta nema, iz praktične primjene čini ga se najracionalnijim koristiti kod upale ždrijela i grlobolje.

 

Matična mliječ je izuzetno popularna u našem podneblju, što je i razumljivo obzirom na tradiciju pčelarstva i narodne medicine. Posjeduje antibakterijska svojstva (posebice na gram-pozitive bakterije), a koncentrirana je brojnim hranjivim tvarima za koje se vjeruje da upravo one pčeli matici daje dugovječnost. Kod primjene, prednost valja dati tekućim oblicima (tinkturama; suspenzijama) s kojima treba paziti da se uzimaju drvenom ili plastičnom žlicom i koje nikako ne valja podvrgavati višim temperaturama (npr. ne u vrući čaj). Prednost valja davati dodacima prehrani koji imaju istaknuto da sadrže za matičnu mliječ tipičnu tvar 10-HDA.

 

Omega-3 masne kiseline (vitamine F) po mojem mišljenju, svaki trkač treba uzimati redovito tijekom čitave godine, ne samo zimi, budući da ih nažalost tipičnom prehranom ne unosimo ni približno dovoljno, a pouzdano smanjuju tzv. upalu nakon vježbanja. Rezultat smanjenog prehrambenog unosa omege-3 su pojačani upalni procesi, koji nerijetko baš zimi ponajviše dolaze do izražaja. Bitna je njihova koncentracija za učinkovitost, tako da česta tipična osnovna doza u kapsuli od 180mg EPA i 120mg DHA nerijetko nije dovoljna. Doze od cca 300mg EPA i 200mg DHA su znatno učinkovitije. Napomena: veće koncentracije omega-3 masnih kiselina mogu sniziti krvni tlak, smanjiti sposobnost zgrušavanja krvi te sniziti povišene vrijednosti triglicerida (ovo je itekako povoljan učinak).

 

U ovom popisu valja spomenuti i aloe veru, ulje crnog kima, zeleni čaj, astragalus, koji se mogu naći u našim ljekarnama, a postoje brojne studije koje su pokazale njihova imunomodulatorna svojstva. No ipak, valja reći kako se njihov učinak na jačanje imuniteta neće osjetiti u kratkom periodu nakon izbijanja bolesti (isto to vrijedi i za matičnu mliječ, propolis, omega-3 masne kiseline), već ih valja uzimati preventivno za jačanje imuniteta. U akutnom periodu (kada naglo izbije bolest) preporuka su ipak echinacea i(li) ljekovita pelargonija.

 

Nikako ne valja zaboraviti antioksidanse: vitamin C, vitamin E, vitamin A (beta-karoten), kao i cink. No, kako su oni hranjive tvari koje sam već spominjao u prethodnim člancima, neću ih posebno isticati. No, u stanjima pada imuniteta, opravdana je njihovo uzimanje u obliku dodataka prehrani, pri čemu prednost valja davati onim proizvodima koji koriste prirodne izvore, a ne one sintetske. Razlog nije pomodarstvo i marketing, već njihova bolja bioraspoloživost (iskoristivost).

 

I za kraj, nekoliko bitnih savjeta i napomena:

  • „Biljno“ i „prirodno“ ne znači uvijek bezopasno. Ako preparat djeluje, to ne znači da je njegovo djelovanje jednosmjerno i da ne može škoditi. Stoga se prilikom kupovine kod ljekarnika uvijek raspitajte koje su nuspojave, ili pak detaljno proučite upozorenja i napomene na pakiranju.
  • Ne kupujte čajeve, a naročito ne čajne mješavine od (neprovjerenih) travara. Ne zato što ti ljudi žele zlo; dapače, uvjeren sam da svojim praktičnim znanjem žele pomoći. No, u kontrolirano djelovanje sastojaka biljke te prije svega u njihovu sigurnost (biljke mogu biti kontamirane tijekom branja i sušenja mikroorganizmima i toksinima) – možemo biti sigurni tek kada ona prolazi odgovarajuće analize i postupke praćenja nuspojava.
  • Prednost uvijek dajte standardiziranim biljnim pripravcima. To znači da u nekoj jedinici kapsule, tinkture, itd. postoji uvijek ista, ciljana doza koncentracije neke aktivne tvari. Tako ste uvijek sigurni da ne kupujete „mačka u vreći“, odnosno da ne uzimate placebo.
  • Svaki dodatak prehrani mora sadržavati notifikacijski broj Ministarstva zdravlja, što znači da je odobren kao siguran za korištenje. Čitajte deklaracije!

 

Napisao: Nenad Bratković, magistar nutricionizma