U svojoj novoj kolumni pričat ću vam o nekim zanimljivim utrkama iz prošlog vremena, koje su to vrijeme i obilježile, a danas su u ropotarnici povijesti. Uglavnom sam izabrao poznate utrke na kojima smo i mi sudjelovali. Pa pođimo redom.
Partizanski marš
Jedna od najpoznatijih utrka je svakako Partizanski marš. Izuzmemo li činjenicu da se utrka održavala za Dan Mladosti (25.5.) i rođendan druga Tita, znači njen nekakav politički status, ova utrka je bila jedna od must run ili moraš trčat, ako si se smatrao nekavim trkačem. Utrka se održavala u rodnom mjestu druga Tita, Kumrovcu, gdje je bio start i cilj. Bila je kružnog oblika, trčao se jedan krug, koji je obuhvaćao veći dio našeg prekrasnog Zagorja, ali i dio Slovenije. Pošto je onda bila Jugoslavija granica između danas dvije države bila je zanemariva tako da uopće nisi znao gdje je niti je to onda bilo važno. Iako se u tisku utrka često imenovala kao maraton, utrka je bila cca. 26 km dužine, ali je bila vrlo naporna. Prvenstveno zbog staze i poznatih zagorskih brega, a onda i zbog vremenskih prilika, koje su u to vrijeme znale bit vrlo nepogodne – velika vlaga i temperatura i nemilosrdno sunce.
Polumaraton Tuhelj
Sljedeća utrka je isto zagorska, Polumaraton tuhelj. Utrka se održala do nedavno, ali je danas nažalost ugašena. Imala je nekoliko staza, najpoznatija je ona sa startom i ciljem u Tuheljskim toplicama 90-tih godina prošlog stoljeća. Staza je išla do spomenika Lijepoj našoj u Zelenjaku (https://www.tz-kumrovec-desinic-zagorskasela.hr/spomenik-hrvatskoj-himni-lijepa-nasa-domovino/) gdje je bio okret, a povratak je bio preko Klanjca i onog poznatog uspona, gdje su mnogi pucali na jakom zagorskom suncu. Datum je bio u šestom mjesecu pa smo nakon utrke imali besplatno kupanje u bazenima. Možete mislit kako je dobro pasalo onako izmoren točat se u toplim tuheljskim bazenima. Ručak i proglašenje su bili vrhunski. Isto u bazenskom kompleksu. Mogu se pohvalit da na ovoj utrci imam svoj polumaratonski PB 1:17,22 od 1993. godine. Bila je to, u to vrijeme, najača veteranska polumaratonska utrka između Miće Tojčića, Borisa Mišćina i mene. Sva trojica smo išli najbolje rezultate u polumaratonu.
Hidroelektra Jezerčica
Zatim imamo jednu vrlo tešku utrku u organizaciji Hidroeleke Jezerčica. Bila je to utrka od 30 km, sa startom na parkiralištu ispod donje stanice stare sljemenske žičare, cestom preko Sljemena do bazena Jezerčica, jedne godine, a druge je završavala kod hotela Matija Gubec u Stubičkim toplicama. I tu smo imali besplatno kupanje i odličnu klopu nakon utrke. Utrka je bila nemilosrdna zbog ubitačne nizbrdice gdje su pucala koljena, jer se deralo strašno, ako si mislio na nešto bolji plasman.
Stubički Duatlon
Zatim jedna meni jako draga isto zagorska utrka je bila Stubički duatlon, koja se sastojala od trčanja, vožnje bicikla i opet trčanja. Bicikl se vozio na spomenik Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici i to četiri puta, jer su se vozila 4 kruga po 10 kilometara. Trčalo se oko dvorca Golubovec u Stubici. Start i cilj utrke je bio na glavnom trgu kod crkve u Stubici. Organizator ove utrke je bio glavni promotor duatlona u Hrvatskoj Mladen Bubanko.
Oslobođenje Zagreba
Da u ovom popisu bivših lijepih utrka ne budu samo zagorske navodim i utrku Oslobođenje Zagreba. Utrka se održavala 8. svibnja. Bila je to prava gradska utrka, sa startom i ciljem na glavnom gradskom trgu onda Trg republike, a danas Trg Bana Jelačića. Trčali su se krugovi od trga, Petrinjskom, Amruševom, Nikolićevom do HNK, pa Frankopanskom na Ilicu i natrag na trg cca 1.8 km krug. Bilo je jako puno kategorija. Od učenika osnovnih pa srednjih škola, studenata, milicije, vojske do građana i glavne profesionalne utrke koja je okupljala najbolje svjetske trkače na srednje pruge. Mi svi smo trčali jedan krug, a profići 3 kruga.
Rekord Sljemena
Zatim imamo i utrku Rekord Sljemena u organizaciji firme Bicikli Fumić legende hrvatskog biciklizma Vlade Fumića. Utrka je bila specifična, jer su startali po jedan mtb biciklist i jedan trkač istovremeno, startalo se kronometarski svaku minutu. Start je bio kod donje stanice bivše sljemenske žičare, a cilj na samom vrhu kod tv tornja. Stazu možemo poistovjetit s drugim dijelom danas vrlo popularne Boroše. Interesantno da su se vremena podudarala, iako rekord drži mtb vozač Slovenac Jauk.
Stara pila
Još imamo sljemensku utrku naše legende Ivice Habuša pod imenom Stara pila (prva izdanja) do imena Oko vile Rebar (zadnja izdanja). Utrka je bila poznata osim po predivnoj prirodi i po predivnim unikatnim medaljama, koje je svojeručno izrađivao sam Ivica od ispiljenih ploški sljemenskog palog drveća.
Triatlon Brač
Da ne bi bile sve kontinentalne utrke spomenut ću i Triatlon Brač. Odlično organizirana utrka u režiji TK Split na otoku Braču. Plivanje je bilo u portu, luci glavnog grada otoka, Supetru, bicikl se vozio od Supetra do malog mjesta Škrip na brdu, gdje je trebalo dobro zapet i natrag, a trčalo se po gradu Supetru i obližnoj glavnoj plaži. Nažalost ni toga triatlona više nema, ali ga donekle mijenja triatlon Pučišća.
Kralj Tomislav
Za kraj ovog mog odabira utrka kojih više nema ostavio sam utrku Kralj Tomislav u organizaciji moga kluba AK Maksimir onda AD Veteran. Utrka je bila organizirana samo jednom (7.10.2001.). Održavala se sa startom kod donje stanice stare žičare pa po Leusteku do doma Tomislavac. Utrka je imala čak i novčane nagrade. U prilogu pogledajte moj zapis s te utrke.
Napominjem da je ovo samo moj izbor. Ima još puno bivših utrka na kojima ja nisam nastupao pa o njima ne mogu ni pisati.
Piše: Borko Prvan
