Duga trčanja, intervali, usporedbe sa rezultatima drugih na Stravi i ostalim servisima te želja za bržim, višim i jačim često prevlada nad činjenicom da nam je za sve nabrojano potrebna energija.
U nekim slučajevima dolazi do manjka energije za aktivnost, a koja je uzrokovana ili prevelikom potrošnjom ili premalim unosom, često kombinacijom obojeg.
Već poznati primjer takvog odnosa energetske neravnoteže je trijas sportašica o čemu smo već pisali https://www.trcanje.hr/zenski-atletski-trijas-neprijatelj-iz-sjene/2949/
Kako su i muškarci podložni sličnom disbalansu uveden je pojam sindroma relativne energetske deficijencije u sportu tzv. RED-S (engl. relative energy deficiency in sport).
RED-S označava široki krug potencijalno ozbiljnih posljedica po zdravlje i po performanse, a rezultat je dužih razdoblja niske raspoloživosti energije.
Najčešće posljedice su
- povećavanje mogućnosti za bolesti ili infekcije,
- povećana mogućnost za ozljedu sustava za kretanje te
- produživanje vremena potrebnog za rast i oporavak muskulature.
Ako sportašica ili sportaš (trkačica ili trkač u ovom slučaju) ima jednu ili više ovakvih tegoba to će imati i utjecaja na rezultate kao posljedice smanjenja izdržljivosti, kao i koncentracije, koordinacije i lošeg donošenja zaključaka.
Osnova bavljenja s RED-S je da do RED-S uopće ne dođe.
Najodgovornija osoba za prevenciju je trener, medicinsko osoblje koje je bavi sa sportašicom ili sportašem te obitelj. To je najčešće rezervirano za profesionalnu razinu bavljenja sportom, dok trkači koji su “sam svoj majstor” preuzimaju odgovornost na sebe.
Procjena rizika od nastanka RED-S se može opisati u bojama.
Crvena zona bi odgovarala sportašicama i sportašima koji imaju neki oblik poremećaja prehrane, druge psihološke i fiziološke poremećaje koji su posljedica niske raspoloživosti energije ili pak su u procesu provođenja ekstremnih tehnika smanjenja tjelesne težine. Takvi sportaši su u visokom riziku za razvoj RED-S i ne bi se trebali natjecati niti trenirati dok se ne uspostavi normalna ravnoteža i povuku se simptomi.
Narančasta zona bi odgovarala sportašicama i sportašim koji duže vremena imaju nisi postotak tjelesne masti, u kratkom vremenu su izgubili tjelesnu težinu, imaju abnormalni menstrualni ciklus, povijest stres fraktura kostiju i ne pokazuju rezultatski napredak. Oni su u umjerenom riziku za razvoj RED-S i trebaju biti pod prismotrom da ne bi ušli u crvenu zonu. Mogu trenirati i natjecati se.
Zelena zona obuhvaća zdrave sportašice i sportaše sa zdravim prehrambenim navikama, normalnom hormonalnom i metaboličkom funkcijom i zdravim sustavom za kretanje.
Preporuke za trenere ili trkače koji su sami sebi treneri:
- potrebno je znati da RED-S postoji te aktivno produbljivati znanje o tome poremećaju
- potrebno je smanjiti naglasak na niskoj tjelesnoj težini kao faktoru rezultatskog uspjeha i premjestiti naglasak na zdravu adekvatnu prehranu i zdravlje kao temelj rezultatskog uspjeha
- treneri ne bi trebali naglašavati negativne strane nečije tjelesne težine ili tjelesnog oblika
- ako je smanjivanje tjelesne težine jedan od ciljeva koji dovodi do rezultata, takav cilj bi se trebao planirati dugoročno, realno i s očuvanjem zdravlja
- svako povećanje trenažnog volumena treba pratiti i adekvatno povećanje energetskog unosa
- redoviti zdravstveni sistematski pregledi su potrebni da bi se na vrijeme uočio kakav zdravstveni problem koji bi mogao dovesti do RED-S
Piše: Pavao Vlahek
