Trail utrke su super, ali…

Trebalo mi je malo više vremena da skupim dojmove s nedavno organizirane trail utrke Medvednica trail kako bih mogao napisati nešto smisleno i na kraju opet neću pisati o utrci nego o…

- Oglas -

Odmah u startu moram reći da smo iznimno zadovoljni s prvim izdanjem Medvednica trail utrke na kojoj je nastupilo čak 428 osoba od kojih je 11 odustalo za vrijeme utrke. Iako je iza nas više od 30 organiziranih cestovnih utrka i iskustva zaista ne nedostaje, na kraju se pokazalo da je organizacija trail utrke ipak svijet za sebe. Najveći izazov je svakako pokrivanje i označavanje staze dugačke čak 60 km (!!) na (vozilima) ograničeno pristupačnom terenu što je logistička mora svakog organizatora. Odmah na to se veže i sličan problem oko osiguranja sigurnosti natjecatelja koja se treba pružiti na istoj toj dužini i na istom tom terenu. Sve ostale organizacijske cjeline se u principu podudaraju s onim cestovnim i s njima smo se lagano nosili.

U ovom tekstu bih se htio osvrnuti na sigurnost natjecatelja na trail utrkama jer koliko čitam po komentarima na drugim utrkama, ali i na osnovu našeg iskustva u provođenju ovog izdanja utrke, shvaćam da pojedini natjecatelji neodgovorno pristupaju ovoj NAJVAŽNIJOJ temi. Mi smo za našu utrku propisali najosnovniju obveznu opremu (mobitel, astro folija i set prve pomoći) i cca 20% natjecatelja je negodovalo oko toga što se ovako na prvu čini OK, no osobno smatram da je to i dalje neprimjereno veliki postotak ako se uzme u obzir da je ta oprema u službi očuvanja života natjecatelja.

Ne mogu shvatiti kako netko može odbijati pomoć u zaštiti njegovog života! Pa nedavno smo imali situaciju u Kini gdje je na trail utrci od posljedica smrzavanja umrla 21 osoba (https://www.24sata.hr/sport/uzas-u-kini-na-ultramaratonu-se-nasmrt-smrznuo-21-trkac-763687).

Ono na čemu mi organizatori trail utrka moramo inzistirati je obvezna oprema i njen pregled. Sjajan primjer dobre prakse je 100 milja Istre gdje vi uopće ne možete doći do svog startnog broja prije nego ne pokažete cijelu obveznu opremu. Sličan format smo i mi imali na svojoj utrci i mogu reći da smo zadovoljni. Kažem, imali smo čak 20% sudionika koji su nešto negodovali te se nadam da će i svi ostali organizatori biti ustrajni u tome te da ćemo ujedinjenih snaga smanjiti ovaj postotak na prihvatljivih par posto. Naravno, na dan utrke je skoro nemoguće provesti ponovnu kontrolu te se taj dio prebacuje na osobnu odgovornost natjecatelja. Koliko sam čuo, na UTMB i nekim drugim velikim svjetskim trail utrkama se znaju događati provjere opreme nasumično tijekom održavanja utrke. Nisam istražio na koji način se to kompenzira u ostvarenom rezultatu jer sam pregled tijekom utrke uzima neko vrijeme koje ulazi u vrijeme natjecatelja. Možda će nam to u komentaru objasniti Alen sa 100 milja Istre jer vjerujem da on ima te informacije. 😉

Iskreno vjerujem da se može uspjeti u osvještavanju natjecatelja o važnosti nošenja obvezne opreme, kao što se uspjelo u izbacivanju jednokratnih čaša na trail utrkama. Sada je sasvim normalno da sa sobom nosimo silikonske čaše u koje nam toče okrepu na okrepnim stanicama. Ili u soft-flaskove.

Znam da se oko obvezne opreme na istoku zemlje na svojoj utrci bore Mazatori, čuo sam da je bilo situacija oko obvezne opreme i prošli vikend na Samobor trailu, a i mi smo imali prigovora na našoj utrci da neki na stazi nisu imali obveznu opremu. Mislim da je to OK i da se radi o razvoju te da su takve situacije očekivane. Ponavljam, važno je da mi organizatori budemo ustrajni što će u konačnici dovesti do željene promjene.

Preporuka za čitanje

Najmanje što organizatori mogu učiniti je

  • propisati prikladnu obveznu opremu
  • zahtjevati pregled opreme prije izdavanja startnog broja
  • diskvalificirati iz poretka utrke natjecatelje koji na utrci ne nastupe s obveznom opremom (pa čak i naknadno na osnovu fotografija sa staze ili video snimaka)
  • pregledati opremu neposredno prilikom ulaska u cilj za TOP5 –  što vuče za sobom i izuzimanje iz nagradnog fonda ako natjecatelji nemaju obveznu opremu (ovo je nešto što ćemo mi definitivno uvesti iduće godine na svojoj utrci kako bi isključili potencijalne nepravilnosti za ukupne pobjednike i dodjelu nagradnog fonda)
  • obavezno angažirati HGSS na trail utrkama (koji vas jedini mogu izvući iz šume, stručno pružiti prvu pomoć i dopremiti do hitne pomoći)

Trail trčanje je već neko vrijeme u fazi ekspanzije u Hrvatskoj no zbog navedenih specifičnosti (teren i potencijalne opasnosti koje teren nosi) organizatori moraju ulagati značajan trud (i financijska sredstva) kako bi se onemogućili ili sveli na minimum rizici koji trkače mogu dovesti u situacije opasne po zdravlje i život. S druge strane i natjecatelji moraju isto tako pristupiti i dati sve od sebe kako bi se ti rizici minimizirali i tu dolazimo do poštivanje obveze nošenja obvezne opreme (npr. astro folija koja će onemogućiti brzo pothlađivanje dok čekate HGSS ili set prve pomoći kojim ćete se pokrpati dok do vas ne dođe HGSS ili mobitel kojim ćete obavijestiti organizatora ili HGSS da ste u nevolji).

Iskreno se nadam da ćemo svi ovome pristupiti ozbiljno i odgovorno, a prije nego se ne dogodi nešto neželjeno.

Nedeljko Vareškić

Pogledajte komentare (0)

Odgovori

Na vrh stranice