Danas nije problem naći trkački program. Školu trčanja. Atletski klub. Trkačkog gurua. Niti tuš na poslu da bi se otuširalo nakon trčanja na posao. Sve to nekako polagano postaje dostupno, a trčanje više ne izaziva čuđenje u svijetu, kao niti muškarci u pripijenoj odjeći na naslovnicama dnevnih novina. Trčanje je postalo mainstream aktivnost, a završeni polumaraton, maraton ili ironman samo još jedna recka na kožnom remenu vlastitih ambicija koje se natječu u neurotičnom svijetu koji nas okružuje. U svijetu u kojem se može manje-više sve kupiti, dostupnost se mjeri u Mb/s koje netko tamo iza pulta okreće na sve veće vrijednosti. Pa tako se odjednom na ekranu pojavi i trčanje. Nakon bungee-jumpinga ili tandem paraglidinga strah od kojeg se eliminirao s nekom umirujućom supstancom, pojavljuje se trčanje. Naizgled jednostavna i banalna aktivnost koja ne zahtijeva veće znanje od onog kako boju tenisica uskladiti sa šiltericom.
Potrebu za znanjem se eliminira uključivanjem struke koju se plati za konzulting i praćenje. I uspjeh je zagarantiran. Recka lagano zarezuje na kožni remen s pogledom prema slijedećoj aktivnosti. Međutim, tu se film naglo usporava jer nalijeće na zid ograničenosti našeg tijela, a još više našeg mentalnog stanja koje se prebrzo vrti na kotaču tjelesnih granica te stalno iskače. S jedne strane naš mozak i misli se čine ubrzanima, a s druge strane smo tijelo usporili na najnižu razinu ikada. I onda se čudimo kako sada ne ide.
Kako nas društvo uči da za sve postoje rješenja, tražimo ista u obliku čarobnih tableta, sprava ili osoba. Nakon neuspješne potrage rezultat nam se svede na jednu riječ: strpljivost.
Strpljivost je jedna od osnovnih karakteristika koja nam je potrebna da bi bili uspješni u počecima trčanja, kako kasnijem napretku, tako i tretmanu ozljeda.
Stavio bih naglasak na strpljivost prilikom saniranja raznih trkačkih ozljeda. Trkačku ozljedu primjećujete tako da vas najčešće tijekom ili nakon trčanja, iz čistog mira počinje nešto boljeti, bez da ste se udarili, uganuli neki zglob ili slično. Boli vas i slijedeći dan pa i dan poslije. U najboljem slučaju preskočite trening, a u pravilu odradite slijedeći trening uz bol. Pa počinje boljeti još jače. Principom: što nas ne ubije ojača nas, odete i na slijedeći trening. Nakon toga vas dvojica vode kući jer ne možete stati na nogu. Tada se susrećete sa savjetom zdravstvenog radnika koji najčešće uključuje riječ koju ne želite čuti, a to je mirovanje. Trkač u naponu bi rađe čuo riječ amputacija, ali uz garanciju da može trčati slijedeći dan nego mirovanje kroz, ne daj Bože, 2 tjedna. Jer ako ste početnik u grupi trčanja, grupa će predaleko napredovati dok vi mirujete. Ako ste trkač s nekom ambicijom, propustiti ćete barem 2 traila, 3 polumaratona i jednu pivsku milju u tih 2 tjedna.
Mirovanje koje uključuje riječ mjesec dana ili više izaziva samoubilačke porive u trkača, a prethodno tome je potrebno ubiti glasnika u vidu liječnika koji je to saopćio.
Bez obzira na korištenje stilskih figura, zabave radi, gola istina nije drukčija. Izgovorenu riječ mirovanje, trkač dobro ne čuje. Zato je za početak potrebna pomoć stručnjak za uho, grlo i nos, popularno zvanog otorinolaringolog.
Od riječi mirovanje gora je još samo jedna riječ. Vježbe. Izvođenje preventivnih i korektivnih vježbi.
Trkačke ozljede nastaju najčešće zbog toga što su neke strukture preopterećene pa ih je potrebno ojačati, kao i druge strukture koje sudjeluju u radu i pomažu. Većina trkača to nikada ne radi prije ozljede. Poslije ozljede rade, ali opet je to uvjetna ljubav koja traje kratko vrijeme, u najboljem slučaju dok bol ne prođe, a to nije dovoljno.
Jer i za to kao i za mirovanje je potrebna strpljivost i disciplina.
Slijedeći element koji zahtijeva strpljivost, je trenažni proces. Logično je da ako želite biti brz trkač da slijedite treninge brzih trkača. Vaš brzi mozak to tako percipira, ali tijelo ne. I zato principom „too much, too soon“ obično se završi na neželjenim riječima-mirovanje i vježbe.
Često čujemo kako vrhunski sportaši izbjegavaju ozljede ili ih brzo saniraju zahvaljujući vrhunskim stručnjacima i tehnologiji. Zaboravlja se da vrhunski sportaš sluša tog stručnjaka i pod njegovim nadzorom preporučene vježbe radi više sati svaki dan, vjerojatno mu tako stoji i u ugovoru.
I opet se vraćamo na ključnu riječ: strpljivost.
Ako dodamo riječ disciplina imamo dva najvažnija faktora u onome čime se bavimo.
p.s. ako ste krenuli googlati „Strpljivost tbl od 400 mg“, moram vas razočarati. Na tržištu su tek od 1. kolovoza u liniji rehabilitacijskih proizvoda „dr. Vlahek“. Kupci prirodne kozmetike „dr. XYZ“ imaju 50 % popusta uz priloženi račun.
Strpljivo napisao: Pavao Vlahek
