
Trčanje otkrio krajem 2009. godine, u polovici svojih 30-tih, dotad…
Gdje ima na jednom mjestu izvrsna organizacija više utrka, lijepa trasa, masovnost trkača, fantastični navijači i egzotika strane zemlje, a da je blizu? I uz to ugođaj zimski, na nogama minimalistička obuća i da “padne” i osobni rekord? Ima ove godine u Ljubljani!

Priprema je pola maratona
Maraton u Ljubljani bio mi je kulminacija višemjesečnih priprema pod stručnom voditeljskom palicom Gorana Murića (pročitajte kako ga je on preživio) i uz “dopunski staž” kao pomagač u adidas školi trčanja (AŠT).
Uz to sam klasične tenisice zamijenio sa bosonogom obućom, prvo Merrell TrailGlove, zatim Vibram FiveFingers Bikila LS.
Šećer na kraju, barem bojom, bili su zimski “ugođaj” u Ljubljani od 2°C uz povremeni vjetar i sporadične snježne pahulje. Kažu da nema pothlađenih trkača, samo onih koji nisu dovoljno brzo trčali, ali na duge pruge se hladnoća osjeti usprkos sprintu na kraju.
Osim što je Goran prilagođavao treninge u skladu sa mojim napretkom, naučio sam da puno znači i ovo:
- Kvaliteta umjesto kvantite – odmor i prehrana između treninga je jednako važna kao i periodizirani trening.
- Trči laganije da budeš brži – treninge su aerobno za oporavak odlično dopunjavali treninzi adidas škole trčanja
- Budi uzor i dijeli ljubav prema trčanju što stručnije i jednostavnije – opet je neizmjerno pomogla ekipa trkača/ica iz AŠT-a
- Postavi realne ciljeve – Goran je predvidio oko 3 h 35 min vrijeme na maratonu – zakasnio sam samo 3 sekunde 🙂
- Odaberi pravi maraton za PB – u Ljubljani je pored staze bilo u drugom dijelu maratona više navijača nego trkača, uz izvrsnu organizaciju, usprkos brutalnom vremenu
- Koristi navijače, a ne doping – frenetično navijanje poznatih lica ekipe iz AŠT-a djelovalo je bolje od ikakvih gelova, L-Carnitina i ostalih “radosti” koje koristimo da bi bili brži
- Trči kako si i trenirao – usprkos snijegu i hladnoći trčao sam u VFF Bikila LS, koje su se pokazale izvrsne, o čemu slijedi iscrpna recenzija za tjedan dana

Samokontrola je druga polovica
Nije jedino, meni je najvažnije – ostati fokusirani tijekom maratona, doživjeti ga kao igru, zabavu u kojoj se uživa sa osmijehom na licu.
A uz to je pomoglo i ovo:
- Pripreme u vidu treninga dužine i brzine sam odradio preko 95% po planu
- Odradio sam i punjenje ugljikohidratima i tapering pred utrku.
- Bio sam smiren i vjerovao da mogu postići zadano.
- Tempo kojim sam krenuo nisam ubrzavao, trudio sam ga se držati i ubrzati u zadnjim kilometrima.
- Energetski gel sam uzimao onako kao sam vidio da mi najbolje odgovara na dužinskim treninzima – otprilike pola gela svakih 8 do 10 km, vodu isto tako, energetski napitak u zadnjih 10 km.
- Zadnjih 7 km nisam stajao za vodu niti okrijepu već sam se trudio zadržati tempo i na kraju i ubrzati (sprint u cilj).
- Tehnika bosonogog trčanja mi je dosta štedjela energiju i olakšala sprint na kraju (naginjanje naprijed iz gležnjeva).
Sve to rezultiralo je popravkom najboljeg rezultata u Ljubljani od 16-tak minuta u godinu dana.
Ljubljana kao najdraži grad za (polu)maraton
Volim što dio staze prolazi kroz šumu sa blagim usponom – tu se uvijek “napunim”, dijelom zato što je tu i okrepa.
Volim i zato što su svojom fanatičnošću navijači skoro pa dosegli brigu za mlade pingvina sa Antarktike – zahvaljujući povremenom vjetru i snijegu nisu bili daleko.
Volim zato što je to utrka na kojoj polumaraton istrči gospođa od 84 godine za 2h i 48 min, što budi nadu u dugi trkački staž nas koji smo malo kasnije otkrili radosti trčanja.
A nije nadomet i što se trči u moru trkača, čak i nakon zamjetnog osipanja maratonaca kod razdvajanja polumaratonaca nakon 1. kruga.
Volim je zato što se od organizatora takvih utrka (10km, polumaraton, maraton i još popratnih utrka dan prije) može puno naučiti i jednoga dana malo tog hladnog vjetra promjene dođe do Zagreba i trgne pomalo uspavane organizatore Zagrebačkog maratona, ogrezle u kolotečini “te jedno te isto”. Uostalom, pogledajte stranice organizatora da se vidi da je to itekakav biznis i prilika za promociju grada.

Drhturavo mahanje na kraju
Organizatoru nas je uspjelo onako promrzle ugrijati prebogatim poklon paketom (majica dugih rukava, finišerska majica kratkih, torba za stvari) i prebogatom trpezom kod garderoba gdje je juhe i čaja bilo na pretek, uz banane, čokolade, energetske pločice (a takve su bile i okrepe uz stazu).
Priuštite si barem jednom u životu sudjelovanje na utrci u Ljubljani – vratiti ćete se bar jednom. A kako nisam trčao sam u komentarima napišite kako je vama bilo 🙂
Fotogalerija organizatora Ljubljanskog maratona na Facebooku
Rezultati trkača na 17. Ljubljanskom maraton i pripadnim utrkama
Napisao: Ivan Posinjak iVsha

Trčanje otkrio krajem 2009. godine, u polovici svojih 30-tih, dotad smatrao visokogorsko planinarenje i bicikliranje na duge pruge dvijema najboljim stvarima na svijetu. Počeo trčati kao bijeg od stresa u IT web orijentiranom poslu, svaki dan, 4 mjeseca zaredom, od nule do 21.1 km Savskog polumaratona. Učlanio se u AK Sljeme i nakupio blizu 10 polumaratona, Sljemenski brdski maraton, Ljubljanski maraton i Ferrara maraton. Nedavno otkrio i novu ljubav - barefooting, tj. bosonogo trčanje. A trčanju se ne nazire kraj ...
Zar stvarno 84? 🙂
Stvarno da si covjek pomisli da sve moze ako to zeli.
🙁 Koja torba za stvari? Moj suprug Nino istrčao je za 4 sata i nikakvu torbu nije vidio, samo finišersku majicu i onu dugih rukava pri podizanju broja. Ni ja, koja sam istrčala za 5:07, nisam vidjela ništa osim ove finišerske majice, a na podizanju broja čak ni ovu s dugim rukavima jer – kako su rekli – ženskih više nisu imali! (Čemu onda online prijave?!) Pa kad se već žalim, nas nekoliko su ostavili bez zadnjih triju okrepa!
Koliko euforije sam osjetila na prvome krugu, još više razočarenja tijekom drugoga!