Bosonoga obuća štiti od ozljeda oštrim šljunkom, staklom, grančicama i sl. Koliko štiti od hladnoće i mokrih stopala? Koliko se troši po asfaltu i šljunku? Jesmo li u njoj brži i može li na duge pruge? Odgovore na ta i još neka pitanja pročitajte u nastavku prve recenzije top modela za cestovno trčanje i trening VFF Bikila LS.
Koliko se troše po asfaltu i šljunku?
Zanemarivo. Dosad sam u njima istrčao oko 250 km (pola asfalt, pola sitni šljunak nasipa), uključujući 42,195 km 17. Ljubljanskog maratona u snježnim uvjetima po mokroj i hladnoj cesti te 16 km blatnjavih Medvedničkih staza od Ponikvi do Grafičara.
Iz priloženih fotografija (kliknite za veću sliku) se vidi da je habanje zanemarivo – jedva vidljivo na vanjskom dijelu pete i nešto malo na vanjskim prstima.
Peta je posljedica kočenja na nizbrdicama ili nakon sprinteva, kada je trenje i opterećenje najveće, slično kao i kod trčanja u klasičnim tenisicama.
Vanjski prsti su posljedica izraženije pronacije koja je tipična kod bosonogog trčanja, stopalo ima veći “hod” jer nije sputano. Vanjski prsti igraju veliku ulogu i u skretanjima, tj. promjenama smjera prilikom bosonogog trčanja. Ne okrećemo se na peti nego na prednjem dijelu stopala i prstima koji se refleskno zgrče i vrše veći pritisak na podlogu.
Ostatak đona nema vidljivih tragova habanja, što me jako veseli jer to znači da bi radni vijek VFF Bikila LS mogao iznositi i par tisuća kilometara za trke, a i duže za treninge jer bosonoga obuća ne mijenja značajno svoja svojstva i utjecaj na ostatak tijela kako se troši. U prijevodu – isplate se znatno više od klasičnih trkačih tenisica.
Gornjica, tj. sintetički materijal i unutrašnjost ne pokazuju vidljive znakove trošenja, što me ne čudi jer ih nije imalo što izgrebati izvana, a kako omataju stopalo poput čarape nema niti trenja i pripadnih žuljeva iznutra.
Hladnoća i mokra stopala?
VibramFiveFingers Bikila LS nisu nepromočive – upravo suprotno, smoče se “na prvi pogled”.
Ono što jest zanimljivo je da sintetički materijal od kojih je napravljena gornjica dovoljno grije nogu da mi na snježnom 17. Ljubljanskom maratonu na 2°C nije bilo hladno za stopala (više mi je bilo hladno za ruke i gornji dio tijela).
Hladnoća se osjeti u početku, kod prodiranja vode/snijega u zagrijana stopala. Zatim se osjeti blago zahlađenje, a kada se promočeni materijal za par minuta ugrije osjećaj je sličan promočenim GoreTex tenisicama – i dalje mokro, ali nije više hladno.
3mm poliuretanske pjene i još koji milimetar đona su dovoljni da hladnoća ne probija odozdola.
Jedina hladnoća koju sam osjetio bila je kod gležnjeva prilikom trčanja bosom nogom u VFF Bikila LS. Problem sam riješio brzo i lako – odrezao sam donji dio starih trkačih čarapa na kojima su prsti već ionako napravili rupe i koristio ih kao polučarapu koja štiti gležnjeve. Moguće je kupiti i petoprste čarape, što je dugoročno pametnije ulaganje kad temperature padnu ispod nule, ali za prvu ruku i ovo rješenje je dobro.
Mogu li preživjeti blato Medvednice?
Mogu!
Najveće ugodno iznenađenje bio je trening od Ponikvi do Grafičara i natrag (ruta na Garminu gore i dolje). Nakon par dana kiše dočekalo me je blato.
U početku nisam proklizavao znatno više nego što bih to učinio u odgovarajućim tenisicama, npr. La Sportiva Raptor GTX, a kasnije, kada sam se naviknuo bolje na podlogu – proklizavanje više nisam niti primjećivao. Prsti mi se mogu savinuti odvojeno naprijed pa oni “glume” ripne koje na VFF Bikila LS praktički ne postoje.
U povratku sam u početku bio nešto sporiji – nisam znao koliko će mi smetati bodljikave ljuske kestena kojih je bilo hrpimice na stazi. Tu i tamo pokoji ubod se provukao sa strane u početku, a kako sam prilagođavao stil trčanja – i toga je sve više nestajalo.
Trčanje u VFF Bikila LS nizbrdo se dosta razlikuje od Merrell TrailGlove u kojima sam dosad trčao i koje imaju 1mm zaštitnu plastičnu plohu u prednjem dijelu stopala te izraženije ripne. Ovo je puno bliže trčanju bosom nogom i koljena i kvadricepsi rade puno više. Čini mi se da sam nešto sporiji nego inače, moguće da će i to nestati kako će moja sigurnost rasti i tehnika trčanja napredovati.
Ipak, dugoročno mislim da je nabavka nekog od Vibram Five Fingers trail/off-road pametniji potez od forsiranja cestovnog modela na krivu podlogu.
Može li brže i na duže staze?
Ako je suditi po 3h 35min i 3s sa 17. Ljubljanskog maratona – mogu.
Upravo tehnika bosonogog trčanja mi je olakšala cijeli maraton, naročito zadnjih 7 km (ruta na Garminu). Naginjanje naprijed iz gležnjeva omogučilo mi je i završni sprint i što je još važnije – oporavak bez uobičajenih upaljenih kvadricepsa. Naravno, svemu tome je primarno najviše pomogao dobar program priprema koji je tome prethodio.
Skriveni bonusi
Nestali su problemi sa Ahilovom tetivom koje sam vukao još od Merrell TrailGlove.
Trčanje je postalo još veći gušt – teško mi je opisati i prenijeti osjećaj trčanja u “fajvfingersicama”, kako ih odmilja zovu. Dovoljno je reći da jedva čekam svaki idući trening, bilo kiša, sunce ili snijeg. Trčanje po šumi je dobilo novu dimenziju jer je sa time i krenula moja bosonoga konverzija.
Imam dojam da su mi se i refleksi nešto ubrzali, minorno, ali dovoljno da mi se prilikom trčanja po krivudavim stazama Medvednice mozak skroz isključi i trčim po autopilotu, da ne primjetim kad doskočim sa ceste na pločnik i obrnuto.
Godi i egu (koliko god se pravio da mi nije stalo do toga) – u njima je teško ostati nezamijećen 🙂
Nastavak
Počela je zimska baza – zimski režim trčanja. Zanima me koliko dugo ću moći u njima trčati?
Očekujte još jedan, završni članak kad se nakupi još nekoliko stotina kilometara i par kilometara visinske.
Uostalom – zašto ne probati istrčati 100 km od 100 milja Istre u “fajfingersicama”? Dovoljno ludo da bih prihvatio 🙂
Za testiranje ustupio BORA sport, mogu se nabaviti na više prodajnih mjesta te o njima više saznati na Facebook Vibram FiveFingers Hrvatska stranici.
Napisao: Ivan Posinjak iVsha
