Sada čitate
Počeci ultramaratona u Hrvatskoj – 2. dio

Počeci ultramaratona u Hrvatskoj – 2. dio

Donosimo drugi dio članka o počecima ultramaratona u Hrvatskoj “iz pera” dr Vlaheka.

- Oglas -

Varaždinski bazen

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a i kasnije, u Varaždinu i regiji počinje razvoj dugoprugaškog trčanja, koji nije više rezerviran samo za natjecatelje, nego počinje i ono što nazivamo rekreativno trčanje.

U tom razdoblju miješaju se natjecatelji i rekreativci u disciplinama od srednjih pruga do maratona, okupljeni oko Atletskog kluba “Sloboda” Varaždin i promotora rekreativnog trčanja te organizatora mnogih utrka, Borisa Kožara te najagilnijeg atletičara ing. Mladena Mavara. Može se reći da je Varaždin i okolica bila jezgra ne samo trčanja u Hrvatskoj, nego i na području čitave bivše  SFRJ.

Kako su varaždinski trkači redovito nastupali na maratonima, godine 1976. trojica njih je odlučila iskušati se na 18. izdanju popularne utrke na 100 km u švicarskom gradu Bielu. Boris Kožar, Petar Jelenečki i Slavko Stokranjec.

Kao kuriozitet, “Varaždinske vijesti” donose te iste godine i vijest o njihovom pripremnom treningu za utrku u Bielu. Navode da su istrčali za 8 sati 65 km u okolici Varaždina, još u društvu petorice kolega iz Slovenije.

Na utrci u Bielu, koja se održala 25.-26.6.1976., nastupila su spomenuta trojica uz tada 79 godina starog Emila Zemljaka iz Zagreba te dva ultramaratonca iz Slovenije. To bi se moglo smatrati kao prvi i povijesni nastup hrvatskih ultramaratonaca na jednoj službenoj organiziranoj ultramaratonskoj utrci.

Prijavilo se 4.225 trkača, startalo 3.747, u cilj je stiglo 2.830 trkača.

Boris Kožar se je plasirao na 1029. mjesto sa 14 h i 43 min, Stokranjec na 1112. mjesto sa 14:59, Jelenečki na 1716. sa 17:31, a Zemljak na 2465. mjesto sa 21 satom, a ujedno je bio i najstariji sudionik utrke.

Službeni rezultati koji se mogu naći na najvećoj svjetskoj bazi o ultramaratonski utrkama, DUV Statistik se nešto malo razlikuju od podataka iz Varaždinskih vijesti jer se nisu uzimale u obzir sekunde nego samo sati i minute pa je više trkača zauzelo isto mjesto.

Također, Emil Zemljak se ne nalazi na ciljnoj listi 1976. nego 1977. s vremenom od 20:54. Kao zanimljivost, pod imenom Zemljak E. (nekada piše Zagreb, nekada Sussen) nalaze se rezultati na istoj utrci još od 1965. Tako DUV Statistik navodi da je 2.-3.7.1965. na održanoj 6. utrci na 100 km u Bielu nastupio Emil Zemljak, rođen 1897. i zauzeo 131. mjesto sa vremenom od 15 h 28 min.

Po tim podacima to bi bio prvi nastup nekog hrvatskog ultramaratonca na službenoj ultra maratonskoj utrci. U prilog tome govori i kartica u izdanju “Svijet sporta” iz 5 mjeseca 1981. na čijoj su poleđini podaci da je Emil Zemljak rođen 10.7.1897. u Zagrebu,  svestrani sportaš, atletski reprezentativac Jugoslavije u disciplinama od 3000 m do maratona od 1924. do 1940.  te sudionik utrka na 100 km u Švicarskoj od 1965. do 1976.

Start Zagreb – Čazma 2018. godine (Foto: www.zagreb.hr)

Zagreb – Čazma

Poneseni nastupom na ultramaratonu u Bielu iste godine idejom varaždinskog trkača i organizatora utrka, Borisa Kožara započinje supermaraton Zagreb – Čazma. 

Najstarija ultramaratonska utrka u Hrvatskoj koja je započela 1976., kontinuirano se održavala do 1991. kada se nije održala zbog ratne opasnosti te 2020. kada se nije održala zbog globalne pandemije bolesti Covid-19, uzrokovane SARS-CoV-2 virusom. 

Također 2010. se održala neslužbeno zbog organizacijskih poteškoća. kada je nastupilo samo 14 trkača. Utrka je organizirana povodom 750 godina grada Čazme te uoči jugoslavenskog državnog praznika Dana republike, a kasnije se provodila pod motom “Od kaptola do kaptola” u znaku povijesne povezanosti katoličkih vjersko-organizacijskih jedinica Zagreba i Čazme.

Na prvoj utrci održanoj u nedjelju, 28.11.1976., sa startom u 05:30 sati, pobijedio je inicijator utrke, Boris Kožar s vremenom 6 sati i 35 minuta, drugi je bio dr. Miran Šlajmer iz Maribora s vremenom 7 sati i 17 minuta, a 3. Petar Jelenečki iz Varaždina s vremenom 7 sati i 18 minuta.  Njih trojica su ujedno bili i jedini sudionici utrke.

Prva žena na utrci je nastupila 1978. Bila je to Andreja Šverc iz Maribora, koja je završila utrku za 4:52:25.

Udaljenost prve utrke je bila 58 kilometara (start je bio na stadionu Nogometnog kluba Dinamo), a kasnije se trasa neznatno mijenjala da bi se sa startom na središnjem zagrebačkom trgu, Trgu Bana Jelačića i ciljem u Čazmi stabilizirala na 61.350 m.

Preporuka za čitanje
Kako piti vodu na okrepnim stanicama na trkama

Također i datumi su se s godinama mijenjali, ovisno o političko-povijesno organizacijskim prilikama.

Najbolji muški rezultat je postignuo hrvatski trkač Mladen Grgić 1994. u vremenu od 3h i 33 minute, a najbolji ženski rezultat postigla je ruskinja Marija Bychkova 2004.  s 4 sata i 13 minuta. Najviše puta je pobijedila hrvatska trkačica Marija Vrajić u ženskoj konkurenciji i to 8 puta, a u muškoj mađarski trkač, Janos Zabari, 6 puta.

Varaždinska stotka

Nakon prvih odtrčanih utrka na 100 km u Bielu sljedećih godina hrvatski trkači su odlazili i na druge ultramaratonske utrke na 100 km diljem europe. Neumorni Boris Kožar, “čovjek koji pravi trke”, nakon Čazme imao je ideju napraviti i još dužu trku. Očito je prije organizacije i sam morao isprobati udaljenost. Tako 1979. Varaždinske vijesti, broj 34, na stranici 7 donose vijest da je Kožar 27.8.1979. sa startom u 21 sat krenuo trčati iz Ivanca prema Varaždinu, Ludbregu i Čakovcu te je u jutarnjim satima stigao u Prelog pred robnu kuću Va-Ma, povodom 25. godišnjice tog trgovačkog centra. Navodi se da je prešao 100 km za 10 sati i 43 minute.

Već nekoliko mjeseci kasnije, dana 20.10.1979. sa startom u 4 sata i 3 minute ujutro kreće prva “Varaždinska stotka”. Trčala se je na relaciji Varaždin – Ivanec – Lepoglava – Ivanec – Salinovec – Završje – Podevčevo – Remetinec – Novi Marof – Možđenec – Ljubešćica – Kalnička Kapela – Varaždinske Toplice – Tuhovec – Slanje – Ludbreg – Martijanec – Šemovec – Trnovec – Varaždin.

Organizator je bio AK “Sloboda”, startalo se ispred zgrade tadašnje Komercijalne banke. Na startu se pojavilo 15 trkača od kojih je svih 15 završilo utrku. Utrku je prenosila i snimala televizijska ekipa s Milkom Babović. Nakon Zagreb – Čazme bila je ovo slijedeća ultramaratonska dionica.

Sljedeće godine nastupilo je 40 trkača, a staza je i službeno izmjerena od strane ing. Srećka Perhaja i označena svakih 5 km. Na toj utrci je nastupio i Slovenac Dušan Mravlje koji će se s godinama koje dolaze prometnuti u jednog od najboljih ultramaratonaca svih vremena. Utrka se održala posljednji puta 1988. godine. Rekorder staze je Branko Pecik sa 6 sati 46 minuta i 22.

Usporedno sa “stotkom”, 19.4.1980. ing Mladen Mavar organizirao utrku na 50 km i 100 km, na kružnoj atletskoj stazi AK Sloboda u Varaždinu. Nastupilo je 4 natjecatelja. Mladen Mavar (100 km 7:46,22, 50 km 3:32,04), Marijan Cafuk (8:16, 38  3:51,40), Ivan Kliček (10:40,35) i Antonio Pervan (11:59,13). Te godine Mladen Mavar nastupa i na poznatom London – Brighton ultramaratonu. 

Tijekom osamdesetih polako se gasio plamen varaždinskog ultramaratona, počevši s tragičnom i preranom smrću Mladena Mavara, a kasnije i početkom Domovinskog rata. Unatoč tome bilo je individualnih početaka i kvalitetnih karijera u liku i djelu Drage Miličića, Slađana Dragojevića i drugih koji će dati osnove za  budući razvoj hrvatske ultramaratonske scene. 

Izvori

  • Kramer, Samuel Noah History Begins at Sumer: Thirty-Nine Firsts in Recorded History University of Pennsylvania Press, 1988 
  • Kriwaczek, P. Babylon: Mesopotamia and the Birth of Civilization. Thomas Dunne Books, 2010.
  • S. Stolnik “Varaždinski maraton”
  • Varaždinske Vijesti, više izdanja
  •  ….i drugi izvori…
Pogledajte komentare (0)
Na vrh stranice