Kraj godine je vrijeme za rekapitulaciju i analizu postignutog u proteklih 12 mjeseci, ali i za planiranje narednih 365 dana. Iako veliki broj trkača treninge za slijedeću sezonu započinje početkom prosinca, ni prvi dan Nove godine nije loš za početi novi ciklus treninga. Pogotovo ako se ne spremate za neki proljetni maraton, već za jednu od utrka malo kasnije u sezoni, npr. Plitvički maraton. Dobar plan treninga (i utrka) je veliki korak ka dobroj sezoni. U ovom tekstu ću izdvojiti nekoliko važnih točaka o kojima bi trebalo voditi računa pri planiranju sezone.
Prije početka priprema za slijedeću sezonu vrlo je važno proučiti kalendar utrka, pogotovo ako ste član nekog kluba i imate obaveze prema istom. No i ako niste član kluba treba dobro razraditi plan utrka, po njemu isplanirati treninge i na kraju se držati tog plana. Ukoliko ste se odlučili trčati maraton na proljeće najvažnije je da ste si ostavili dovoljno vremena za pripremu jer maraton iziskuje jedan poseban režim treninga s dugim trčanjima iz tjedna u tjedan koja se moraju postupno povećavati tako da vam treba minimalno 3 mjeseca za pripremu. Ako se spremate za svoj prvi maraton preporučljivo je i koji mjesec više. No s maratonom ne završava sezona i poslije njega se treba odmoriti, a zatim nastaviti s treninzima i utrkama. I tu se javljaju prve zamke jer vam se čini da nakon maratona možete sve i da kratke utrke ne predstavljaju nikakav problem, ali to nije baš tako. Svaka utrka je naporna i iscrpljuje, kako fizički tako i psihički, i potrebno je jako puno iskustva da se kroz utrke napreduje i iz njih izvlači ono što ponekad na treninzima ne možemo napraviti.
U drugu kategoriju trkača svrstao bih one koji se ne spremaju za maraton, ali idu redovito na utrke koje se boduju za raznorazne lige i kupove te skupljaju bodove tokom cijele sezone. Kod nas ima jako puno utrka i ponekad je teško odlučiti se na koje utrke ići, a koje preskočiti. Postoje već tradicionalne utrke za koje se zna u kojem će otprilike terminu biti svake godine, a ima i dosta onih „manjih“ utrka koje nikad ne planiramo, a saznamo za njih koji tjedan prije njihovog održavanja kada pošalju raspis na portal. I sve one izgledaju primamljivo, nekome zbog nagrada, nekome zbog druženja, atraktivne staze… A ima i onih koji idu na trke iz dosade jer je to zanimljivije nego otići na trening. Svakome od nas se koji put to dogodi. J Moje je mišljenje da kod nas ima previše utrka i da veliki broj trkača više ide na utrke, nego što trenira. New Balance kup npr. od trkača traži da trči 12 utrka u sezoni od kojih su većina polumaratoni, a ako želite visok plasman poželjno je da trčite i oba maratona u kupu kako bi dobili ekstra bodove. Cascadia Trail Trophy s druge strane nema nikakve limite, trči koliko ti se trči, ali ako želiš biti visoko u poretku moraš trčati sve utrke. Zatim su tu raznorazne lige. Zimi svaki vikend ima neka brdska liga, a u sezoni utrka od proljeća do jeseni lige se sele u termine kroz tjedan. I zato treba biti jako oprezan u doziranju utrka jer je nemoguće biti konkurentan u svim tim natjecanjima. Treba se odlučiti za jedan kup i posvetiti mu se maksimalno što znači unaprijed napraviti plan koje su trke važne, a koje malo manje važne.
I na kraju dolazimo do treće skupine trkača u koju i sam spadam, a to su oni trkači koji svoje planove ne kroje isključivo po svojim željama, već planove moraju uskladiti sa službenim kalendarom natjecanja i biti na raspolaganju klubu kad treba. A rekao bih da je nama najlakše isplanirati sezonu jer imamo nekoliko uporišnih točaka oko kojih gradimo svoje planove, a onda nam samo preostaje „popunjavanje praznina“. No problemi nastaju kad neka važna utrka za klub kolidira s nekom utrkom koju bi mi htjeli trčati baš u tom terminu ili smo trčali zahtjevnu utrku tjedan dana ranije i nismo se uspjeli oporaviti za važan klupski nastup. A koji put je i kalendar utrka takav da pomisliš da li se autor istog ikad bavio trčanjem.
Za sve tri skupine (a vjerojatno ih ima još) zajedničko je da treba napraviti dobar i smislen plan. Važno je dobro odvagnuti što želimo, a što smo sposobni napraviti. Loš plan na kraju završava ozljedom, padom forme i zasićenjem. Trkačima i trkačicama koji se spremaju za svoj prvi maraton preporučio bih da im to bude i jedini maraton te godine bez obzira na to kako su ga istrčali. Cilj u drugom dijelu sezone može biti popravljanje rezultata na kraćim distancama, od 5km do polumaratona. I za one malo iskusnije nije preporučljivo trčati previše maratona godišnje. Kao što sam već spomenuo maraton iziskuje malo duži period za pripremu i oporavak, i srljanjem iz maratona u maraton uskraćujete si nešto od toga. Upravo zbog toga najbolji svjetski maratonci trče 2-3 maratona godišnje.
Svima koji smo zavoljeli trčanje to će vjerojatno biti hobi i način rekreacije do kraja života stoga se ne treba žuriti da nešto napravimo u kratkom roku jer imamo cijeli život pred sobom. A ako se plašite da nemate dovoljno vremena za postizanje sve boljih rezultata, ne brinite. Bez obzira kada ste se počeli baviti trčanjem imate dosta godina za napredak.
U ovom tekstu sam se malo više pozabavio utrkama, ali puno važniji od plana utrka je plan treninga. Na kraju krajeva, kilometri skupljeni na utrkama trebali bi činiti tek oko 10% ukupne godišnje kilometraže. Više o treninzima čitajte u slijedećim tekstovima.
Napisao: Goran Murić