Donosimo vam seriju članaka o periodizaciji sportskog treninga koje za vas piše Siniša Ivanković, trener i kineziolog.
Pojam periodizacije u sportu poznat je još iz povijesti – grčki filozof i ljubitelj sporta Flavius Philostratus (AD 170-245) u svojem priručniku za treniranje opisuje pripremu sportaša za natjecanja na drevnim olimpijskim igrama. Pojam periodizacija nastao je iz korijena riječi „period“ koji znači dio vremena. U sportskom treningu periodizacija znači podjelu jednog vremenskog razdoblja na manje i samim tim vremenske periode koji su lakši za upravljanje i kontrolu. Philostratus je periodizaciju podijelio na: pripremu – olimpijske igre – odmor. Periodizacija kakvu danas koristimo nije puno drugačija od drevne grčke i obično se odnosi na period od jedne godine i ima tri faze/perioda: pripremna, natjecateljska i prijelazna.
Planiranje je metodička znanstvena procedura koja pomaže sportašima da dosegnu visoke razine treninga i sportske izvedbe. Organiziran, planiran program treninga eliminira improvizaciju, daje smjernice i svrhu treningu. Planiranje je umjetnost korištenja znanosti u strukturiranju programa treninga. Na treningu se ne događa ništa slučajno već je sve osmišljeno, ne planiramo rad već fiziološku reakciju na plan treninga. Plan treninga mora biti objektivno utemeljen na sportaševoj izvedbi na testovima ili natjecanjima te na progresu u svim aspektima treninga, moramo uzeti u obzir raspored natjecanja. On mora biti jednostavan, mora biti fleksibilan tako da ga možemo modificirati u skladu s brzinom sportaševog napretka i našim napretkom u metodici treninga.
Programiranje treninga je složena upravljačka akcija u kojoj se na temelju zadanih ciljeva i zadaća te utvrđenih vremenskih, materijalno-financijskih uvjeta i kriterija određuju postupci koji sadrže: izbor i raspored sredstava, opterećenja i metode trenažnog rada i natjecanja u pojedinim ciklusima sportske pripreme.
Različiti su vremenski periodi za koje se planira i programira proces sportske pripreme. Za periode sportske karijere koja nekad može sadržavati i šest olimpijskih ciklusa koristi se dugoročno planiranje i programiranje. Za kraće vremenske periode koristi se srednjoročno (olimpijski ciklus), kratkoročno (godišnji ciklus), tekuće (mezociklus) i operativno (mikrociklus, trenažni dan i pojedinačni trening).
Slika 1. Oblici planiranja i programiranja treninga
Dugoročno planiranje i programiranje
Faktori za konstrukciju plana
- Broj sustavnih godina treniranja nužnih da perspektivni sportaš dosegne vrhunsku izvedbu
- Prosječna dob u kojoj sportaš postiže vrhunsku izvedbu
- Prirodna razina sposobnosti s kojom perspektivan igrač započinje treniranje
- Uzrast u kojem sportaš započinje sa specijaliziranim treningom
Djelotvoran dugoročni plan sadrži sljedeće objektivne kriterije (prema Bowerman, Freeman i Gambeta):
- Povezivanje cilja natjecanja s faktorima specifičnim za sport
- Povećavanje opterećenja treninga i natjecanja iz godine u godinu
- Prognoza godišnjeg povećanje obima i intenziteta treninga
- Svake godine mijenja cilj treninga
- Određuje kontrolne testove i standarde koje treba dostići
- Pokriva sve elemente discipline
- Pokazuje godišnje povećanje broja treninga i njihovog trajanja
Slika 2. Periodizacija dugoročnog treninga
Svrha faze višestranog razvoja je izgradnja temelja na kojima će sportaš učinkovito razviti kompleksne motoričke sposobnosti koje su bitne za kasniji lagani prijelaz u fazu specijalizacije. Tijekom faze specijaliziranog razvoja ili skraćeno faze specijalizacije, sportaš izabire u kojem se sportu, disciplini ili na kojoj poziciji žele natjecati, te se usredotočuje na vrhunsku izvedbu u odabranom sportu ili disciplini.
U inicijacijskoj fazi (početno razdoblje treninga djeteta) djeca bi trebala prolaziti kroz programe treninga niskog intenziteta u kojima je naglasak na zabavi. Programi treninga za te mlade sportaše moraju se usredotočiti na cjelokupni sportski razvoj, a ne na izvedbu specifičnog sporta. Potrebno je naglasiti sudjelovanje i igri, a ne pobjeđivanje (Bompa, 2005).
Tijekom faze oblikovanja sportaša prihvatljivo je umjereno povećati intenzitet treninga. Važno je razumjeti da razlike u izvedbi mogu biti posljedica razlika u rastu, stoga je potrebno naglašavati razvoj vještina, a ne izvedbu i pobjeđivanje (Bompa, 2005).
Sportaši su u fazi specijalizacije sposobniji podnijeti veće zahtjeve treninga i natjecanja nego u ranijim fazama te se u ovoj fazi dešavaju najznačajnije promjene u treningu. Sada se počinje s izvođenjem vježbi kojima je cilj razviti vrhunsku izvedbu u određenom sportu, a pri tome treba nadgledati volumen i intenzitet treninga kako bi se smanjio rizik od ozljeda (Bompa, 2005).
Dobro osmišljen plan treninga temeljen na poznatim načelima dugoročnog razvoja, dovest će do vrhunske izvedbe, no ipak izuzetni rezultati izvedbe koje sportaš postigne tijekom prijašnjih faza nisu u korelaciji s rezultatima vrhunske izvedbe u seniorskoj konkurenciji (Bompa, 2005).
U idućem nastavku pišemo o srednjeročno i kratkoročnom planiranju.
Piše: Siniša Ivanković
