Sigurno ste upoznati sa uspjesima Mo Faraha, britanskog trkača somalijskih korijena. Olimpijski i svjetski prvak na 5 000 m i 10 000 m i ne tako uspješni debitant na prošlom Londonskom maratonu.
Iza Farahovih uspjeha stoji njegov trener, Alberto Salazar, početkom osamdesetih pobjednik maratona u New Yorku i Bostonu te tadašnji vlasnik svjetskog rekorda u maratonu i na 5 000 m na stazi.
U nedavno izašloj Salazarovoj autobiografiji „14 minutes“ („14 minuta“), opisuje svoj život i svjetski uspješnu maratonsku karijeru, usko vezano za Sveučilište u Oregonu.
Sveučilište u Oregonu pak je povijesno meka cross country kao i trčanja na srednje i duge pruge među američkim sveučilištima i mjesto gdje je osnovana kompanija Nike, mjesto djelovanja legendarnog trenera Billa Bowermana, mjesto uspjeha prerano preminulog Stevea Prefontaina.
U eri dominacije kenijskih i etiopskih trkača na duge staze, spominjanje osoba koje su živjele i dominirale u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća zvuči kao žalovanje za prošlim vremenima, a uslijed trenutne nemogućnosti konkuriranja afričkim trkačima.
Baš zbog te nemoći konkuriranja, početkom ovog tisućljeća, Alberto je Salazar na Sveučilištu u Oregonu odlučio oformiti skupinu američkih trkača koja će uz pomoć znanosti i tehnologije vratiti američko dugoprugaško trčanje na staze stare slave.
Uz potporu kompanije Nike, čiji je i sam zaposlenik, osnovao je Oregon Project. Mjesto gdje će trkači imati apsolutno sve uvjete i morati samo misliti na trening.
Oregon Project Team je tada bila oformljena skupina najboljih američkih trkača, međutim kako se radilo o već formiranih trkačima, Alberto Salazar je zaključio da ne može utjecati na njihove performanse u smislu mijenjanja biomehaničkih nedostataka i slično. Tada se odlučio da potencijalne prvake mora „uhvatiti mlade“.
Tako je igrom slučaja naletio na štrkljavog 15-godišnjeg igrača nogometa koji bi nadtrčao cijelu svoju momčad u kratkim sprintevima na 200 m. Radilo se o Gallenu Ruppu. Uzevši ga pod svoje, kroz niz godina ga je doveo do srebrne olimpijske medalje na 10 000 m u Londonu 2012. To je bila prva američka medalja na toj distanci nakon 48 godina. Na toj utrci prvo mjesto je uzeo spomenuti Mo Farah, doduše britanski trkač afričkog porijekla, ali koji je iskočio u sam svjetski vrh pod paskom Salazara.
Od ostalih američkih trkača izdvajaju se bračni par Adam i Kara Goucher. Kara Goucher je pod Salazarovim vodstvom osvojila broncu u utrci na 10 000m na Svjetskom atletskom prvenstvu 2007, osvojila 3. mjesto na maratonu u New Yorku 2008. Isto tako i 2009. na maratonu u Bostonu.
Kara Goucher se djevojački prezivala Wheeler, po svome očuhu. Naime, Karin otac, poginuo je u prometnoj nesreći kada je imala 4 godine. Otac se zvao Mirko Grgas i bio je iz Zablaća kraj Šibenika, a u Ameriku se preselio kada je imao 13 godina.
Valja napomenuti da su navedeni trkači srušili nebrojeno američkih i europskih (Farah)rekorda na raznim distancama te se popeli na postolja na raznim nacionalnim i kontinentalnim prvenstvima.
Oregon Project je dugogodišnja priča koja ide dalje.
Ista je skoro završila (u principu i je završila na vrijeme od 14 minuta) kada je 2007. , treniravši svoje trkače, doživio skoro fatalnu aritmiju srca te je bio reanimiran 14 minuta kraj atletske staze. Preživjevši, već je za 7 dana opet na istoj stazi davao upute.
Zvuči kao nevjerojatna priča, medicinari će pretpostaviti da je bio samo u nesvjesti, međutim čitanjem knjige „14 minuta“ i upoznavanjem Alberta Salazara, shvatiti će da je takav lik to i sposoban.
Knjiga koja se čita više kao napeti triler, nego sportska autobiografija, otkriva razne Salazarove dijelove života, od gorljivog katolika opsjednutog Gospom iz Međugorja, do njegovog oca koji je prije imigracije sa Kube bio bliski suradnik Fidela Castra, a kasnije njegov najgori osporavatelj među kubanskom američkom emigracijom.
Kroz knjigu se upoznajete i sa poviješću američkog dugoprugaškog trčanja, nastankom trkačkog (rekreativnog) američkog booma koji se kasnije proširio na cijeli svijet. Također i poviješću kompanije Nike i konkuriranja tada razvikanijem Adidasu.
Nažalost, do sada ne postoji hrvatski prijevod knjige.
Napisao: Pavao Vlahek
