Evo da otvorimo prvu temu pod imenom „Dnevnik“… zašto dnevnik i što je to dnevnik?
Pitao me neki dan g. Vareškić, glavni i odgovorni s portala Trčanje.hr, bih li htio surađivati i pisati povremeno za portal kao, ti si već tolike godine u trčanju, pa ćeš imati što napisati. Rado sam se odazvao i nadam se da će suradnja biti uspješna. Kod prvog razgovora razmatramo i prvu temu. Ja sam mu donio jedan primjerak mojih dnevnika gdje imam sve zapisano i brzo je pala odluka da prva tema bude upravo dnevnik.
Još od malih nogu se sjećamo naših spomenara ili snevnika ljubavi, knjižica gdje smo zapisivali razne dogodovštine iz školskih dana, od ljubavnih muka do raznih prijateljstava pa i nekad neugodnih tema kad nas je netko povrijedio ili ražalostio. Bile su to knjižice, koje danas nakon toliko godina pronalazimo na tavanu u nekom starom kuferu ili starom ormaru i sa sjetom ih listamo i čitamo. Zašto..? …pa upravo zato, jer sadrže dio naših života, koji je neupitno prošao, a rado ga se sjećamo. Isti je slučaj s dnevnikom trčanja ili sporta. Kad nakon određenog broja godina otvorimo naš dnevnik , iznenadit ćemo se s kolikom sjetom ćemo ga listati i čitati i prisjećati se lijepih, ali i manje lijepih sportskih trenutaka.
Dnevnik ili Tagebuch (njemački), ili Diary (engleski). Zovite ga kako hoćete (mi smo ga zvali Tagebuch), ali ga obavezno vodite. Ima jedna narodna poslovica koja glasi „pametni zapisuje, a budala pamti“. I upravo ona kazuje ono bitno kod vođenja dnevnika. Previše je toga u našim sportskim aktivnostima da bismo sve zapamtili – zato zapisujte. Ima još jedna meni draga: “što sam stariji to sam bolji”…bio. Znate ono kad se hvalimo kako smo nekad bili dobri i brzi? Je li zaista bilo tako najbolje može potvrditi naš dnevnik. Pita mene neki dan Joža Trodupli (kako od milja zovemo Josipa Dikona našeg trostrukog Ironmana 11,4 km S + 540 km B + 126,6 km R u jednom cugu) – “od kud to sve pukaš?” Misli od kuda meni sve te informacije iz daleke prošlosti. Pa, upravo iz dnevnika, koje uredno vodim od 1983. godine. Još jedna važna napomena zašto dnevnik. U njemu sve piše – i kakvo je bilo vrijeme na utrci, i kako sam se obukao, i što sam jeo i prije, i poslije. Ako utrka nije bila dobra, mogu analizirati zašto i gdje sam pogriješio… ako je bila uspješna, ne preostaje mi ništa drugo nego na sljedećoj to ponoviti. Jednako je, ako ne i važnije i s treningom.
Pitate se koliko vremena mi treba za ispuniti dnevnik? Pa, ako ga uredno vodimo svaki dan ne više od 5 do 10 minuta.
I još nešto: svjedoci smo kako živimo u doba kompjutorizacije i svih mogućih pomagala. Tako sam i ja podlegao 90 – tih godina prošlog stoljeća poplavi kompjutora i prešao s ručnog zapisivanja na kompjutersko… ali nakon dvije godine vratio sam se starom dobrom papiru i kemijskoj olovci. Nema toga što će zamijeniti stare ručne zapise. Svaka čast kompu, ali puno je ljepše danas kad pogledam nešto što sam rukom zapisao, nego suhoparno zapisano na kompjutoru.
Evo primjera jednog mog radnog dana (trkačkog): Datum, mjesto treninga ili utrke i naziv, ako se radi o utrci tko je bio organizator i kakva je bila organizacija), dužina i stanje te vrsta podloge (npr. je li bio makadam ili asfalt), rezultat (uz rezultat uvijek zapišem i tempo trčanja po km) i plasman. Ako se radi o treningu onda obavezno navesti i plan treninga prije i izvršeno poslije, vremenske prilike (temperatura, kiša, hladnoća ili vrućina, sparina), kako sam bio obučen, vrsta tenisica, tko je sve od meni bitnih ljudi bio na treningu ili utrci (naročito kako sam prošao s konkurencijom), osjećaj (obavezno navesti ako je bilo kakvih zdravstvenih problema) za vrijeme utrke ili treninga i možda nakon treninga jer često se neke ozljede manifestiraju dan poslije.
Eto, toliko za prvi put, nastavak slijedi. Nastojat ću biti što aktualniji, vezati se uvijek uz neku aktualnu temu, a toga u ovom našem svijetu (mislim na svijet trčanja i sličnih aktivnosti) ne nedostaje.
Bok…
Borko Prvan
