Na što treba paziti, što treba znati da bi dobili dobru sportsku?
Fotić sa što širokokutnijim objektivom (ako je moguće kao Leica-formata 28mm ili manje, ali ne manje od 22mm, radi deformacija slike) i što većom brzinom zatvarača (maksimalna brzina ne sporije od 1/2000). Zapamtite najvažniju stvar – kao što tenisice same ne trče, tako nema niti fotića koji sam snima, vrhunski fotić uopće nije garancija vrhunskih snimaka (iako osobno smatram da je precijenjena važnost samog fotića, najvažniji su po mom iskustvu – prvo fotograf, onda vremenske prilike, zatim objektiv, i tek tada fotić).
Dobro upoznajte svoj fotić, te snimite barem stotinjak probnih fotografija tjednima ranije, (ukoliko fotić reakcijom kasni nakon okidanja steknite osjećaj kada morate okinuti da bi slika bila tamo gdje treba), otkrijte da li vam odgovara koristiti neki od postojećih programa ili bolje da radite ručno*, probajte isključiti autofokus i unaprijed izoštriti na određeno mjesto i sve snimati tamo, ako snimate po vrućem ljetnom danu kad je sunce visoko, svakako isprobajte može li vam fleš dovoljno osvjetliti svjetle na dijelovima tijela u sjeni, provjerite koliko možete snimiti fotografija s jednim punjenjem baterija, zaboravite na izmjenu baterija tokom snimanja, nemate za to vremena, a i nakon isključivanja fotića često morate ponovo setirati poneke od postavki, ne zaobravite da rad autofokusa produžuje vrijeme snimanja i da troši struju iz akumulatora. Isto tako i ugrađeni fleš dramatično smanjuje broj snimaka i usporava rad do kidanja živaca, ishod fotki je krajnje nepredvidiv, čak i u istim uvjetima rada, jer je dnevna sinkronizacija fleša jako kompleksna stvar, pa mislim da je bolje da se toga ne primate, osim ako imate vrhunsku foto-opremu i odličan ste fotograf, a onda i tako gubite vrijeme čitajući ovo.
Večer prije utrke provjerite očekivano vrijeme, posložite sve postavke koje mislite koristiti, vodite računa koje će se resetirati nakon gašenja, pa te složite prije samog snimanja ponovo. Ne dozvolite da vas iznenadi kiša, predvidite neko rješenje i za to.
Jako ozbiljno pristupite cijelom poslu, na vrijeme zauzmite poziciju, praktički na samoj stazi, neka ne budete udaljeni više od metra od mjesta gdje će trkači prolaziti, tražite mjesto u miru, bez drveća, zgrada ili stupova koji bi mogli tokom snimanja baciti sjenu (vodite računa da se u sat vremena koliko traje prolaz na polumaratonu, na maratonu i više, sunce podosta pomakne po nebu), poziciju udaljenu od drugih ljudi, obavite nuždu, najedite se, napijte, trebate mir i koncentraciju, nemojte preuzimati nikakve druge obaveze za vrijeme utrke, točno utvrdite u koje vrijeme možete očekivati trkače na vašem mjestu snimanja.
Nemojte paliti fotić do pola sata prije početka snimanja, napravite tada jednu probnu fotku sa zadanim postavkama, provjerite je li u redu, ugasite ga i čekajte dolazak trkača. Vodite računa da na prvoj snimci imate najvažniju osobu (vjerojatnog pobjednika) kad ste još pod tremom od nadolazećeg „stampeda“. Radite li sa ručno namještenim postavkama, pazite jednim okom stalno da nije kakav oblak prekrio sunce, ako je, odmah reagirajte otvaranjem blende za jedan ili dva, ako treba, promijenite i brzinu zatvarača.
Pazite na snimanja širokokutnikom, dugo vidite u tražilu točkicu, a onda, kad vam dođe na dva metra trkač projuri kao trkaći auto pored vas, budite spremni na brzu reakciju, uz sve to, vodite računa, iako je to najteže, da vam stalno fotić stoji horizontalno, da vam horizont ne visi, iako je to gotovo nemoguće spriječiti u seriji od 200 fotografija. Ako ste sve napravili kako treba, u stabilnim vremenskim uvjetima uz ručno namještene postavke sve snimke bi morale biti na vrlo visokom nivou, ako ste se prepustili automatici, moglo bi se dogoditi da vam možda i četvrtina baš ne bude kako treba, ali ostale će biti sasvim ok. Sretno!
Za kraj: Da bi dobili efekt brzog kretanja, često sportski fotografi koriste sporije ekspozicije (oko 1/30), čime se uz praćenje objekta dobije razmazana pozadina, pa efekt brzine time dočaraju i postignu dinamiku slike. Što vrijedi za automobile, ne vrijedi i za ljude, jer automobili izgledaju jednako, a ljudi u takvim situacijama ostaju s vrlo nejasnim dijelovima tijela koji su u najbržem pokretu (vrhovi ruku i nogu) a uz malo duže ekspozicije dogodit će se lako da sasvim ti dijelovi ostanu nevidljivi. Tu se može pomoći da u trenutku prolaza okine i fleš, pa da lik bude jasan i bistar, ali to zahtijeva vrlo jak fleš, vrhunsku opremu, te puno iskustva i spremnost fotografa da većina slika neće uspjeti kako biste željeli.
Kako ne biste unaprijed sasvim odustali od fleša, to je velik izazov, jer uspjeloj slici s flešom nema ravne, otvori jednu novu dimenziju, evo jedne slike koju sam uz malo prethodnog promišljanja opalio s klincima na moru. Napominjem da je fotić bio sasvim mali i skromni Samsung (da, da, i oni rade fotiće) S850, prije dvije godine jedan od najjeftinijih fotića uopće.
Ali, baš 200 takvih slika u pola sata dok trkači prođu pored vas ne možete napraviti! Zašto slika s mora, a ne s atletskog događaja? Zato jer na utrkama obično ili nastupam, pa ne mogu snimati, ili mi je cilj 100% uspjelih slika, pa se ne odlučujem na ovakve ekstravagancije, kod kojih je velik postotak pogrešnih slika.
Ravnoteža bijelog. Kad god je moguće, kad su stabilne vremenske prilike, svakako koristite predprogramirane postavke white balance, dobit ćete sigurnije rezultate.
Cijeli cirkus podešavanja ove slike je bio ovakav:
50 ASA,
prioritet blende (postavljena 2,8)
korekcija blende -1 EV
fleš uključen
svjetlo i oštrina mjereni prije skoka > spot metoda – na tijelo bližeg djeteta
ekspoziciju fotić odredio 1/521
radi kašnjenja fotića okinuh pola koraka prije nego što su dotrčali na mjesto odraza
_____________________________________________
* preporučio bih za normalno sunčan dan: ISO na 800 ASA, blendu 8, brzinu 1/2000,pa isprobajte, neki fotići na 800 ASA rade loše, u tom slučaju 400 ASA i blendu na 5,6, ili uz blendu 8 brzinu na 1/4000 (ako imate)
Tekst by Želimir Haubrih
Trebate se prijaviti za objavu komentara.