Maja Marukić, naša svestrana i uspješna sportašica (trail trčanje, biciklizam, triatlon) odlučila se na svoj način priključiti humanitarnoj akciji 53za53nju te je odlučila 53 dana uzastopno biciklirati po 53 kilometra.
Majo, molim te daj nam u nekoliko rečenica napiši kako i zašto si se odlučila na ovaj pothvat? Vjerujem da iza ovoga ima neka priča pa nam je ispričaj 😉
Cijela prošla godina prošla je u iščekivanju njena kraja, a za sam kraj nam se reprizirao proljetni užas, prirodna katastrofa.
Nakon proljetnog, za Zagreb bolnog, ovaj zimski potres prodrmao je puno više od kuća i njihovih žitelja. Uništio je gradove, živote i uznemirio neke prošle duhove. Tužan je način na koji je taj ogoljen, siromašan, napušten i zaboravljen kraj došao do očiju i srdaca ljudi.
Od cijelog tog kaosa, užasa pandemije i prirodnih katastrofa, iznjedrilo je nešto što se zaboravlja u razdoblju blagostanja, a to je čovječnost i velika empatija.
Pošto mi, ultra biciklisti uživamo u velikim kilometražama, na ideju i inicijativu Silvija Pale-Halića odlučili smo 53 dana, svaki dan odvesti 53 km, dok će svaki naš kilometar biti pretvoren u donaciju kao pomoć obiteljima stradalima u potresu na području Petrinje.
Izazov je velikodušno podržao Kristijan Keindl i biciklistički dućan Keindl Sport, koji se prve dane nakon potresa bezrezervno odazvao pozivu upomoć te kupio 3 kontejnera obiteljima stradalim u potresu.
O ideji i pozivu na sudjelovanje nisam razmišljala niti minutu, već sam odmah krenula u izazov i zadaću kako ću ja biti sretna ako moji sati provedeni na biciklu nisu uzaludni, već će nekome zaista pomoći.
Prvi dani izazova su prošli u hladnoj i kišnoj atmosferi, ali ispred mene su još 47 dana vožnje 🙂
Do sada, od prvog dana nove godine imam odvožena 338 kilometra i 19 h 10 min provedena u vožnji.
Prošle si se godine (koliko sam shvatio prateći te na Stravi) uglavnom bavila biciklizmom. Koliko znam, nekada si bila naša pro biciklistkinja i nastupila si na 3 Svjetska prvenstva. Kako to da si se opet vratila biciklizmu? Imaš li neki cilj ili neku utrku za koju se spremaš?
Biciklizam nikada nisam napustila, ali sam se u periodu od 2015. do 2018. godine posvetila planinskom i trail trčanju koje mi je u tom trenutku “sjelo”.
Obožavam brdsko trčanje i trail, ali na žalost zbog ozljeda sam primorana odustati od tog sporta osobito u ultra trail utrkama, gdje su kilometri i nizbrdice faktor kojeg moje tijelo više ne može savladati u natjecateljskom smislu.
Moje prve vožnje na cestovnjaku bile su još 2005. godine, kada sam na posuđenom biciklu odvezla svoje prve dužine, od Zagreba do Slavonskog Broda i povratkom u Zagreb nakon prespavane noći. Nakon tog poduhvata trajno sam se zaljubila u dugotrajne vožnje i biciklizam općenito!
Godine 2019. sam se potpuno neplanski prijavila na Europsko prvenstvo u vožnji na 12h, koje se te godine održalo u Sloveniji. U 12h odvezla sam 430 km s prosječnom brzinom 35km/h i postala prvakinja Europe.
Nakon tog poduhvata odlučila sam se potpuno upustiti u ultra biciklizam unsupported utrka, koje su specifične po tome što vozač uglavnom sam određuje kojim će putem prolaziti kontrolne točke, pri čemu ne smije primati pomoć od nikoga.
Cijelu zimu 2019. i 2020. pripremala sam se za ove dvije utrke, a koje su nažalost odgođene za ovu godinu:
https://www.transcontinental.cc/ i https://www.italydivide.it/.
Trenirajući za spomenute utrke u 2019. sam odvezala 15.874 kilometara i 222 visinska kilometra.
Bila si prošle godine i na jednoj zanimljivoj utrci u BiH. O čemu se radilo i što te se dojmilo na toj utrci?
Prethodne godine imala sam pregršt dugih vožnji, a vrhunac je bila prekrasna utrka u Bosni, B-Hard.
Od Banja Luke preko Mostara i veličanstvenih planina Jahorine, Bjelašnice i Vlašića natrag do Banja Luke. Prirodna bogatstva BiH, srdačnost ljudi i fenomenalna organizacija Nikice Atlagića, također ultrabiciklista su me oduševila!
Koliko bicikala imaš, koje modele i koji ti je najdraži?
Trenutno imam 3 bicikla: cestovni BH Quarz, MTB Bianchi Methanol (od milja Mental) i omiljeni/a gravel Basso Palta.
Na cesti sam oduvijek, gravel je spoj svega što jedan bicikl treba imati (bicikl na kojeg sjedneš i ideš na kraj svijeta), a MTB mi je novo otkriće kojim imam doživljaj trail trčanja na kotačima (nizbrdice su puuuuno brže, dok mi se čini da još uvijek brže trčim uzbrdo nego što vozim).
Moje avanture i biciklistički snovi ne bi bili mogući bez potpore i biciklističke prijatelja i sponzora Kristijana Keindla Kikija i njegovog dućana, kojem se ovim putem zahvaljujem na dugogodišnjem povjerenju i potpori.
Opremu za kampiranje i podršku mi je pružio također veliki zaljubljenik u sport i prirodu, gospodin Boris Čujić i njegov dućan, ovim putem se zahvaljujem na povjerenju i potpori.
Priroda, kretanje, trčanje, bicikl. Elementi koji čine život kvalitetniji, povezuju nas kao ljude, stvaraju prijateljstva i ljubavi. Pošto nam je u natjecateljskom smislu ovo nenormalno stanje postalo normalno, lijepo je vidjeti kako su motivi za treniranje i bavljenje sportom puno veći i bogatiji od nizanja rezultata i medalja.
Razgovarao: Nedeljko Vareškić
Foto: privatna arhiva Maje Marukić