
Trčanje otkrio krajem 2009. godine, u polovici svojih 30-tih, dotad…
Na prvu ne zvuči baš sportski, ali ipak se iza naslova krije prava sportsko-tehnička disciplina koja svoje korijene vuče od kasnih 50-tih. “Starija” generacija se možda sjeća jedne od epizoda “Otpisanih” gdje njemački vojnici pokušavaju, vozeći se u malom džipu, pronaći odašiljač pokreta otpora pomoći prijemnika i jedne „okrugle“ antene na vozilu.

E to je to. Ne love se lisice već skriveni odašiljači, teren nije grad nego šuma i ne postoji samo jedan već pet odašiljača. I da, domaći službeni naziv je A(materska) R(adio) G(oniometrija), odnosno A(mateur) R(adio) D(irection) F(inding) “po engleški”.
Ukratko, principi su slijedeći. Pomoću radio prijemnika i antene (postoje dvije vrste ovisno o frekvneciji) natjecatelj treba, ovisno o svojoj kategoriji, pronaći zadani broj skrivenih odašiljača (od 3 do 5) koje je organizator sakrio na području od cca 6 km2.


Natjecatelji startaju u grupama svakih 5 minuta i na startu dobiju orijentacijsku kartu sa ucrtanom pozicijom starta (trokut) i cilja (krug).

Nakon starta i prolaska kroz trakom označeni koridor natjecatelj uz pomoć prijemnika „osluškuje“ emitiranje 5 odašiljača koji emitiraju u ciklusu od 1 minute i na osnovu jačine čujnosti i smjera određuje taktiku kretanja za utrku. Gledajmo to kao na trekking gdje je redoslijed prplaska točaka proizvoljan. Dužina staze za najjače kategorije ovisi o strukturi terena, ali nekakav prosjek bio bi od 8-10km sa 300-tinjak metara visinske razlike. Naravno da to vrijedi samo za one koji su izabrali idealne linije kretanja. Ostali mogu proći i puno više. Sam natjecatelj odlučuje da li mu je pravocrtno kretanje preko brda „lakše“ od zaobilaska istog. Da li može proći preko neke rijeke ili mora tražiti most? Gdje se kroz neprohodnu crnogoričnu šumu može, a gdje ne može proći?
Za ARG bi se moglo reći da je nadogradnja klasičnog orijentacijskog trčanja gdje se na istim kartama služi sličnom tehnikom, ali za razliku od ARG sve kontrolne točke na koje se mora doći su nacrtane, a i redoslijed pronalaska se mora poštovati.
Na ovoj karti na kojoj su naknadno ucrtane pozicije kontrola može se vidjeti da postoji bezbroj varijanti prolaska kroz sve kontrole.

Rjetko kada se desi na natjecatelji prođu identičnu stazu i sitne razlike u procesu odlučivanja znaju raditi velike razlike u ukupnom vremenu.
Napisao: Robert Orehoci

Trčanje otkrio krajem 2009. godine, u polovici svojih 30-tih, dotad smatrao visokogorsko planinarenje i bicikliranje na duge pruge dvijema najboljim stvarima na svijetu. Počeo trčati kao bijeg od stresa u IT web orijentiranom poslu, svaki dan, 4 mjeseca zaredom, od nule do 21.1 km Savskog polumaratona. Učlanio se u AK Sljeme i nakupio blizu 10 polumaratona, Sljemenski brdski maraton, Ljubljanski maraton i Ferrara maraton. Nedavno otkrio i novu ljubav - barefooting, tj. bosonogo trčanje. A trčanju se ne nazire kraj ...