Donosimo vam izvještaj o održanim on-line radionicama „Kako biti trener u doba korone?“ u organizaciji Sekcije za psihologiju sporta i tjelesnog vježbanja Hrvatskog psihološkog društva.
Izvješće prenosimo u cijelosti:
Potaknuti situacijom u kojoj se nalazimo zbog epidemije koronavirusa, u razdoblju od 17.-23.12.2020. sportski su psiholozi održali 13 besplatnih on-line radionica za 390 trenera na temu „Kako biti trener u doba korone?“. Detaljnije, u okviru šest radionica namijenjenih trenerima fitnesa i rekreacije sudjelovalo je ukupno 180 stručnjaka iz tog područja.
Tijekom interaktivnih radionica uočeno je zabrinjavajuće stanje na terenu. Treneri izvještavaju o brojnim i intenzivnim negativnim psihološkim simptomima, oni su frustrirani i zbunjeni, osjećaju se omalovaženo i zanemareno, a dodatno ih demotivira izostanak podrške nadležnih institucija kao i neorganiziranost same struke. Primjećuje se, ne samo strah za osobnu egzistenciju, već i negativne posljedice po ličnost i identitet jer im je ugrožena, a trenutno i ukinuta važna životna uloga, dok su istodobno na snazi neke kontradiktorne odluke Nacionalnog stožera, što smatraju licemjernim.
Treneri u velikoj mjeri izvještavaju o negativnim posljedicama i reakcijama na trenutnu situaciju koja već dulje vrijeme traje, te mnogi ističu nedostatnost efikasnih resursa za nošenje s nametnutim izazovima. Na emocionalnom planu, kod njih prevladavaju neugodna stanja, poglavito strah i anksioznost, osjećaj bespomoćnosti, tuga i ljutnja, nesigurnost, osjećaj bezvrijednosti i neispunjenosti, muči ih neizvjesnost.
Osobito zabrinjava činjenica da poveći broj trenera strepi od zatvaranja svojih objekata i dugoročnog gubitka klijenata, dio ih ozbiljno razmišlja o napuštanju struke, pronalasku drugačijih radnih fokusa i izvora egzistencije, što predstavlja dodatan rizik u kontekstu dugoročnih negativnih posljedica ove situacije. Dio se trenera uspio prilagoditi novonastaloj situaciji, pronaći nove načine i modalitete rada te trenutno uspijeva opstati na taj način (pr. online programi).
Iako u svojim evaluacijama radionice ističu brojna trenutna poboljšanja u vidu pobuđenih ugodnih emocionalnih stanja i osjećaja pripadnosti, mogućnost razmjene iskustava, dobivanja novih ideja i znanja te dodatne motivacije, jedna ovakva inicijativa ne može na dugoročno i dostatno osigurati tjelesne i psihološke, a osobito egzistencijalne dobrobiti hrvatskih trenera. Ono što se istaklo kao zajednička potreba jest bolja organizacija struke, umrežavanje i komunikacija trenera međusobno u većoj mjeri, te zajedničko djelovanje u smjeru postizanja ciljeva, u trenutnoj situaciji i dugoročno.
Sudionici smatraju da je organizacija ovakvih seminara poželjna, a sportski psiholozi ističu podršku i rad sa trenerima kao važan dio svoje djelatnosti.
Sportski psiholozi Sekcije za psihologiju sporta i vježbanja HPD-a
Zagreb, 11.1.2020.
Piše: Nedeljko Vareškić
Trebate se prijaviti za objavu komentara.