Nakon otrčanih inozemnih utrka u Lausanni, Budimpešti, Berlinu i Beču, potkraj 2012. sam počeo raditi planove za narednu sezonu 2013. Uz redovne domaće utrke iz programa HAS-a, HUCIPT-a i hrvatske klupske scene dugoprugaškog trčanja svake godine otrčim i barem jednu utrku negdje u inozemstvu (ako financijska situacija dopušta i dve).
Razlog je, osim dakako turističke naravi, želja da osjetim posebno okruženje nekoliko tisuća trkača, ili čak nekoliko desetaka tisuća, što se, nažalost, ni približno u toj mjeri ne može osjetiti ovdje kod nas čak ni na najpoznatijim maratonima poput Zagrebačkog i Plitvičkog. Na primjer, u Berlinu se skupilo ukupno 50.000 trkača, u Beču 30.000.
Razmišljajući o mogućim destinacijama u 2013. prvi izbor su mi bili bliži, europski maratoni od ovog Jeruzalemskog – ponovo Beč ili Berlin, ili po prvi put – Prag. No Berlin je bio već odavno rasprodan, kao i Beč i Prag. U kalendaru AIMS-a za oko mi je zapeo Jeruzalemski maraton zbog povijesti tog veličanstvenog grada, bogate kulture i nadasve duhovnosti – mjesto je to susreta najznačajnijih svjetskih religija: Kršćanske, Judaizma i Islama.
Startninu (60$) i smještaj u hotelu (3 noćenja u Jeruzalem Gate hotelu po 77$ svako – reducirana tarifa zbog maratona, a inače je preko 100$ noćenje u istom) sam platio preko Diesenhaus Unitours – službene turističke agencije Jeruzalemskog maratona, a za put sam odabrao rutu: Zagreb – Beč – Ben Hurion airport – Jeruzalem.
Do Beča sam putovao 5 sati autobusom, a iz Beča do zračne luke Ben Hurion 4 sata avionom izraelske El Al kompanije i onda još sat vremena autobusom do Jeruzalema. Iz Zagreba avioni ne lete direktno za Izrael pa je to razlog zašto sam prvo išao u Beč, uz dakako posjet bečkom Muzeju povijesti umjetnosti te još nekim zanimljivim mjestima. Na aerodromu u Beču sam prošao temeljitu provjeru izraelske službe sigurnosti. 5 agenata me 2 sata unakrsno ispitivalo, skinuli su me do gaća i skenerom pregledali svaki centimetar mog tijela da slučajno nisam progutao kakav eksploziv ili da nemam negdje u tijelu implantat u obliku plastičnog eksploziva.
Odjeću i prtljagu su pregledali skenerima koji registriraju najsitnije čestice opasnih supstanci, mobitel i kameru su pregledali posebnim softwerima da slučajno ne donosim kakav virus, itd. No bili su vrlo ljubazni i profesionalni. Uskoro američki predsjednik dolazi u posjet Izraelu pa razumijem pojačane mjere opreza. No kako sam mjesec dana ranije obavijestio Izraelsku ambasadu u Zagrebu o svom planiranom putu – mnogo toga se moglo ranije istražiti umjesto da me sve dočeka na aerodromu – poput sumnji u autentičnost moje putovnice, državljanstvo i motiv sudjelovanja na jeruzalemskom maratonu. Na kraju su mi uz ispriku skuhali kavu ali ju nisam stigao popiti jer avion samo što nije krenuo – još se samo mene čekalo. Ušao sam na let kao posljednji putnik i to neka velika faca u pratnji 5 agenata izraelske službe sigurnosti.
Dakle, sveukupno 10 sati na putu + cijelu srijedu 27.02. sam hodao po Beču i obilazio muzeje + cijeli četvrtak 28.02. sam hodao po Jeruzalemu i obilazio značajne lokacije te predvečer posjetio Marathon Sport Expo gdje sam podigao startni broj, večerao na buffet pasta partiju i kratko razgledavao ponudu na Sport Expo. Kratko jer sam žurio natrag u hotel da uhvatim što je moguće više sna.
Ujutro sam se probudio u 06:00 i zbog umora ostao još 20 minuta u krevetu. Zbog tih 20 minuta sam kasnije morao trčati par kilometara do starta utrke jer sam tek u 06:50 izašao iz hotela. Naime, došavši u hotel, večer prije, otuširao sam se i srušio u krevet bez pripreme sportske opreme za sutrašnji maraton.
Na start sam došao u 07:00, sa torbom na leđima, taman kad je opalio startni pištolj. Masa je krenula, a ja sam još uvijek bio van startnog bloka. Uhvatila me panika 🙂 i krenuo sam kroz ogradu u startni blok ne razmišljajući da je to tek krenuo prvi startni blok A. Redar me vidjevši na mom broju oznaku startnog bloka B pokušao zaustaviti, ali samo pokušao jer mi na kraj uma nije bilo da me nakon tolikog puta do Jeruzalema itko zaustavi u namjeri da otrčim svih 42195m. Ušao sam u masu i krenuo: sa torbom na leđima. Još sam u trku morao presvući dryfit majicu dugih rukava jer je vrijeme od ranojutarnje hladnoće već u 7 postalo toplo.
Kasnije tijekom maratona pojavilo se Sunce i temperatura je narasla na +20, pa se presvlačenje u majicu bez rukava pokazalo kao pun pogodak jer bi se u protivnom “zapalio” putem. Iako sam zbog iscrpljenosti na startu maratona posumnjao u to da ću stići do cilja, tim više jer se radi o vrlo teškom maratonu sa mnogo uzbrdica, kilometri su se redali i sve je teklo glatko. Mislim da je za to najviše zaslužna duhovna energija koju sam skupio dan ranije prolazeći Križni put po Via Dolorosa i u Crkvi Svetog Groba u Starom Gradu, te kod Zapadnog zida koji sam čak i dotakao te se molio skupa sa Židovima. Zaslužan je i sam grad Jeruzalem koji u svakom svom dijelu odiše uzvišenom energijom, a na svakih nekoliko kilometara prolazili smo pokraj itekakvih znamenitosti – Knesset, Predsjednička palača, ured Premijera, Ministarstva, Hebrejsko sveučilište – oba kampusa, Stari Grad, Davidov toranj, itd.
Uspio sam stići do cilja sa vremenom 3 sata 47 minuta i 18 sekundi, te ukupno 177. pozicijom od preko 1000 maratonaca. Ne mogu se oteti dojmu da bi išao blizu 03:30 samo da sam u četvrtak odmarao u hotelu i na start stigao odmoran i svjež. No biti će još prilike ako Bog da.
Jeruzalemski maraton mi je, za cijenu startnine, pružio najviše od svih dosadašnjih inozemnih utrka koje sam otrčao. Tako je srušen mit o Židovskoj škrtosti jer ovdje smo za 60$ osim sudjelovanja dobili: New Balance majicu kratkih rukava Jerusalem Marathon 2013., praktični ruksak Jerusalem Marathon, buffet pasta party – to znači 20-ak jela od tjestenina i svježeg povrća, besplatna pića na šanku i nastup glazbenog sastava, 3 stanice sa gelom + osvježenja svakih par kilometara, besplatne uzorke na Sport Expo, besplatni wi-fi u Sacher parku, besprijekornu organizaciju, itd.
Nakon svega mogu samo reći: Shalom Yerushalaim! Thank you Israel!!
Napisao: Teo Klima